Nafta u maslini

Da je to novinski naslov, prva bi pomisao bila: još jedna ekološka katastrofa. Izlila se nafta iz neke cisterne i uništila maslinik. No naftu i maslinu ne mora povezivati ekološki incident. One su već tako i tako (jezično) jedna u drugoj. Nafta, ta vrlo tražena sirova smjesa mineralnih ulja organskoga podrijetla (zbog koje se danas ratuje kao nekoć za zemlju) potječe od lat. naphtha, ova od grč. náphthas (zemno ulje), a sve one od perz. neft/naft preko turskoga neft — zemljina smola. Stariji naziv za naftu bio je i petrolej, u kojem se lijepo vide sastavnice: petro (kao prvi dio složenice označuje ono što se odnosi na kamen: grč. pétra, lat. petra, kamen, stijena) + lat. oleum, ulje.

Maslinska gora

Upravo je taj masni dio veza između masline i nafte. Maslina (’pravim’ imenom i prezimenom iz osobne iskaznice Olea europaea) zapravo je južnoslavenska prevedenica riječi oliva. Kako? Pripremite se za novo iznenađenje! Najstarije značenje riječi maslo (maz+slo od mazati) jest ulje (a kasnija su mast od mlijeka, mast, salo, maslac/puter). Upravo je ta masnoća dala maslini hrvatsko ime. Pridjev maslini danas je zamijenjen onim na -ov: maslinov, a oblik maslinski (od 15. st.) rabi se samo kao biblijski termin — Maslinska gora. Na tu su se goru zaputili učenici s Isusom pošto su otpjevali psalme nakon posljednje večere. U zaseoku imenom Getsemani, u vrtu u podnožju Maslinske gore na istočnom rubu Jeruzalema, molio se Isus u samrtnoj tjeskobi i bio je ondje uhvaćen.

No i taj vrt, Getsemani, govori ’maslinskim’ jezikom. On, naime, doslovno znači ’tijesak za masline’ (hebr. gath zZyëttim), po ’primorsko-bodulsku’ rekli bismo toš(torkul, lat. torculum, tal. torchio, mlet. torčo — muljača, preša, tijesak za tiještenje grožđa i maslina). Već vidim one koji se kostriješe na turcizme kako se pitaju kakav ja to zejtin prolijevam po tako svetom kršćanskom mjestu kakav je Getsemanski vrt. Njima je u glavi samo opća imenica zejtin u značenju jestivoga ulja (Bosna, Srbija). No ar. zäytun > tur. zeytin znači (najprije) maslina, a tek onda ar. zäyt, ulje. Maslinik je tako zejtinluk, plod masline zejtin-táne, a maslinastozelena boja (nesklonjivo) zejtini. Maslinasta se boja može kombinirati i sa sivom, što se — kao i tolike stvari u socijalizmu — skratilo u SMB (stenjanje u sivomaslinastoj boji JNA). Šteta što kroz tu boju nije procurilo više pomirbenoga soka. Jer maslinova je grančica simbol mira. Njima smo mahali nedavno, na Cvjetnu nedjelju ili Cvjetnicu, sjećajući se Isusova ulaska u Jeruzalem. Jasno je zašto se ta nedjelja prije Uskrsa zove Cvjetnica (zove se, rjeđe, i Cvjetonosije). Toga se dana u crkvi blagoslivlja cvijeće. No nismo li u rukama imali više maslinovih grančica nego cvijeća? Jesmo. I te su grančice dale ime toj nedjelji: Uljičnica, Uljična nedjelja, Uličnica (od ulika), a kako neki nose u crkvu i palme, latinski se ta nedjelja zove i dominica palmarum.

Dvije Olive

I tako dolazimo do olive, oljike, oljke, olejovke, uljike, ulike, raznih imena za maslinu. Tiještenjem toga ploda dobiva se ulje, grč. élaion, starije élaiuon, posuđeno iz nekoga nepoznatog predantičkog jezika, lat. oleum, mlađe olium, rus. oléj, češ. olej, slov. olje, njem. Öl, engl. oil. Oliva i jest biljka uljarica. Popajeva žena nije, doduše, biljka, ali je ipak Oliva. Ona i Olivia de Havilland dijele zajedničku filmsku (crtano-igranu) sudbinu, a s njima je u istom kolu i Laurence Olivier, uz mnoge druge ’obične’ engl. Olivere (uzgajač maslina) i fr. Oliviere (maslinovo drvo i grančica). Oliva je i ime grada nedaleko od Gdazska, u kojem su najveće i najljepše orgulje u Poljskoj.

Premda je opće mišljenje da u zemlji obilja teče med i mlijeko, maslina je ona prava biblijska biljka ’puna mrsa’ (masnoće) koja je ljudima bila simbol obilja. Njezin bogati urod oslikava i Božju brigu za njegovu djecu. Bila je od stvaranja svijeta Božji znak da je opći potop prošao. Dok je Noa bio još u korablji, ispustio je golubicu da vidi jesu li se vode povukle sa zemlje. Navečer se golubica vratila sa svježim maslinovim listom u kljunu, na što su svi mogli izaći iz korablje. Golubica s maslinovom grančicom u kljunu često označuje pokojnikovu dušu izmirenu s Bogom. U prizorima navještenja ponekad anđeo Gabrijel drži u rukama maslinovu grančicu kao znak mira. No sitni ljudi na zemlji i to su znali svesti u vrlo uske okvire. Tako su stari slikari iz Siene izbjegavali prikazivanje ljiljana (inače simbola navještenja) jer je ljiljan bio u grbu grada Firence, njihova zakletog neprijatelja. Stoga su se radije priklonili maslinovoj grani za tu priliku.

Ulje je zbog svoje mnogostruke koristi i potpunoga prožimanja znak milosti Božje. Rabi se kod krštenja, potvrde, ređenja i bolesničkoga pomazanja. Sve stare religije Sredozemlja i Istoka poznaju mazanje maslinovim uljem pomiješanim s mirisnim travama. Ja to ’uje’ pamtim iz kužine barba Ivana u Povjima (nikada nisu rekli Povlja, kao ni ulje), na kojem su mi ’frigali kumpire’. I kojim smo se, bez mirisnih dodataka, mazali dok još nije bilo krema za sunčanje sa zaštitnim faktorima. Mediteran kakav je nekad bio!

Premda maslina nije najrasprostranjenija biljka na svijetu (raste samo u toplom podneblju: Sredozemlje, Kalifornija, Peru), grančica te mirotvorne, žilave, otporne i drevne biljke dospjela je i na zastavu najveće svjetske organizacije — Ujedinjenih naroda. Namjera je bila dobra — mir svima u svijetu — no provedba poprilično ’šepa’. Ili se pak globalno prikazuje film Nema mira među maslinama? Maslinove su grančice i na zastavi Cipra, a između Grka i Turaka na tom otoku mira baš i nema. Možda se sa zastave (kad već simbolizira mir) konačno spusti i na tu podijeljenu i zaraćenu zemlju.