Melankolija

Melankolija

Branko Težak rođen je 1953. u Bedencu. Fotografijom se bavi od najmlađih dana, od šestoga razreda osnovne škole. Godine 1978. započinje njegova izlagačka karijera. Do danas je izlagao na više od tristo izložbi fotografije, od čega oko stotinu puta u inozemstvu. Pritom osvaja osamdeset nagrada, od čega četrnaest u inozemstvu.

Za njegov kreativni fotografski rad 1983. tadanji Fotosavez Jugoslavije dodjeljuje mu zvanje kandidata majstora fotografije. Međunarodna federacija za fotografsku umjetnost — FIAP dodjeljuje mu 1993. zvanje AFIAP (artist FIAP). Od godine 1995. član je ULUPUH-a.

Održao je i devet samostalnih izložbi fotografije i to u Lepoglavi (1981), Varaždinu (1983), Ivancu (1984), Rijeci (1984), Linzu-Austrija (1994), Trakošćanu (1994), Grazu-Austrija (1995), Zagrebu (1995) i Lepoglavi (2002)

Profesionalno se bavi fotografijom od godine 1983. Surađuje u raznim časopisima, snima za različite kataloge, monografije i knjige. Živi i radi u Bedencu.

Vladko Lozić

Priroda i njezini prostori u svakog i u svakom vremenu izazivaju čuđenje. Tako i prostori obrađeni okom i kamerom Branka Težaka otkrivaju nam je, rekao bih, s jednom neotkrivenom mjerom. Fotografije su sadržajne, svedene na minimum forme i uglavnom zasnovane na jakom kontrastu tonova. Selo i priroda u tim slikama poprimaju onakvo značenje kakvo im njihovi privrženici u svojim srcima uvijek daju. U tim prostorima svaki je trenutak ispunjen blagom melankolijom čežnje za prošlim, a nikada do kraja doživljenim vremenima. Može ih se doživjeti kao niz prizora u kojima je čovjekova prisutnost tek fenomen zasebnoga scenografskog života. Smirenost prirodnih vizura smanjuje napetost pojedinih detalja, a dokumentaristički realizam zanemaren je u korist autorova pristupa i njegove likovne kulture. Ljepota domaćeg ambijenta otkriva nam svu draž života i doživljaja sela, onoga koje nam svakim danom postaje sve više strano, neizbježno i uporno mijenjajući svoj izgled i moguću prepoznatljivost.

Njegove perspektive, smireno kretanje unutar pravokutnika fotografije, istančan instinkt za svjetlosno akcentiranje, izbjegavanje svakoga nepotrebnog efekta, sažimlju motiv u gotovo simboličkom smislu, onom u kojem svaki detalj oživljava vrijednosti drugoga, dajući tako njegovoj slici mogućnost jasna tumačenja osnovne poruke.

Težakova mogućnost komuniciranja i uspostavljanja sklada s ljudima i prirodom sadrži u sebi osjetljivost pravoga fotografskog poete. Njegovo osjećanje vlastite sredine posjeduje naglašenu privrženost, pa upravo stoga i njegov opus zrači istinskom životnošću.

Zdenko Kuzmić