Kantautorski projekt

Kantautorski projekt

Zagrebačko je Pučko otvoreno učilište dosta samozatajno izdalo CD sastava el-basista, kontrabasista, skladatelja i vokalista Dubravka Voriha Catwalk. Danas čini se dosta zaposlen i ambiciozan glazbenik, Vorih je dulje vrijeme djelovao u Njemačkoj nastupajući u sastavima stilski raznih profila, te ga stoga i danas neizbježno prate utjecaji fuzijske glazbe i rock-jazza. Raspolućen u pristupu i interpretativno, pa i dominantno između tih glazbenih tipova evidentnih u evoluciji jazza osamdesetih godina prošloga stoljeća, i čistog jazza, Vorih pokušava i kao autor naći optimalnu sredinu, napisavši za svoj disk i sve skladbe, izuzev Tender Lies i be-bop standarda Donna Lee Charlieja Parkera.

Za potrebe realizacije svoga, može se reći autorskoga diska, Vorih se okružio nekolicinom ponajboljih zagrebačkih džezista, tenorsaksofonistom Sašom Nestorovićem, trubačem i krilničarem Davorom Križićem, gitaristom Joeom Pandurom te bubnjarima i udaraljkašima Borisom Beštakom i Daliborom Marinkovićem. Sastav je u pojedinim izvedbama programa pojačao gostima, vibrafonistom i aranžerom Igorom Savinom, klavijaturistom Zlatanom Bešlićem, alt-saksofonistom Arsenom Erešom, bariton-saksofonistom Sašom Wozdeckim, trombonistom Zlatkom Strčićem i trubačem Antoniom Gečekom. Imajući tako na raspolaganju i niz vrsnih puhača Vorih se morao pobrinuti i za odgovarajuće aranžmane, prepustivši dva, i to za teme Highlights i One Of These Days Igoru Savinu, koji je zahvaljujući baš puhačima gotovo postigao zvuk smanjenoga big banda.

Zaslužuju medijsku pozornost

Producenti diska Catwalk Dubravko Vorih i Davor Križić u redoslijedu su izvedenih skladbi programski dobro postupili, izmjenjujući raspoloženja i tempa. Dosta raznovrstan program kreće se tako primjerice od skladbe Southern Swing s odgovarajućim solima i vokalima u tipičnom rock-jazz stilu, pa se tu ne bi trebalo zanositi nekim klasičnim swingom, dok je Tender Lies moderna melodiozna balada u izvedbi koje se Vorih predstavlja kao basist-solist, ali i kao vokalist ugodna glasa i primjerena načina fraziranja.

Programsku dinamiku podiže i uvrštenje Vorihova Cool Cat Bluesa u vlastitom aranžmanu te s vrlo dobrim solima Arsena Ereša, Davora Križića i Joea Pandura, koji svira u vrlo naglašenoj maniri američkih swing-gitarista. Vorihova je skladba Duke’s Place baladnoga tipa primjerena za noćne sate, a tema Highlights u Savinovu aranžmanu predstavlja i bubnjare-udaraljkaše Borisa Beštaka i Dalibora Marinkovića. Program CD-a završava logično istoimenom skladbom Catwalk.

Realizaciju diska, uz već spomenuti producentski dvojac, potpisuje urednik Tihomir Žiljak, snimatelj Mladen Malek, likovni autor omotnice Joe Pandur te za izdavača Pučko otvoreno učilište Zoran Vlašić. Šteta što inače ukusno dizajnirana omotnica umjesto dviju stranica bjeline ne sadrži barem nekoliko bitnih rečenica stručnoga teksta, a još je veća šteta gotovo potpuna medijska anonimnost tog diska naše diskografije. Da ne govorim i o eventualnoj komercijalnoj prodaji.

Budući da se ne možemo pohvaliti baš nekom masovnom produkcijom na polju jazza, ovaj disk zaslužuje svakako više medijske pozornosti.

Mladen Mazur