Jadran u Ringu

Jadran u Ringu

Trebotić se u Beču predstavio sa više od osamdeset radova i svaki od njih, ciklus Tragovi Mediterana, Mediteranski otisci, Iskopine i drugi, imaju gotovo identičnu nit, a to je fascinacija motivom

Na dvjema lokacijama u glavnom gradu Austrije, u Dijecezanskom muzeju kod katedrale sv. Stjepana i u palači Porcio u Herrengasse, postavljena je izložba Mittelmeerspuren našeg umjetnika Matka Trebotića. U ovo uskrsno vrijeme, kada Bečom haraju izložbe (Kandinsky u Kunstforumu, Giorgione u Kunsthistorisches Museumu, Rembrandt u Albertini ili Mühl u MAK-u), Trebotićeva izložba sigurno zaslužuje svoj prostor.

Trebotić je u oba prostora predstavljen slikama, crtežima na papiru te jednom instalacijom. U Muzeju su crteži, u palači slike, a instalacija u njezinu malom i simpatičnom dvorištu. Trebotićeva su djela nastala u razdoblju od 1994. pa do danas. Svi su radovi nadahnuti Sredozemljem, bolje rečeno Jadranom, njegovim toliko specifičnim odlikama, krajolikom, znamenitostima, baštinom i ponajviše ljudima. Uostalom, Jadran, odnosno Brač, prva su mjesta Trebotićeva nadahnuća još od mladih dana. Rođeni Bračanin, Trebotić je marljivo skupljao i taložio motive koji se pojavljuju u njegovu recentnijem opusu. U tim se radovima redom mogu nazrijeti crkvice, tornjevi, stabla, križevi, kamen obični i mlinski, more, nebo i mnogi drugi, slabije prepoznatljivi motivi. Zašto je tomu tako?

Gledajući strogo formalistički, sva su ta djela apstraktna. S druge pak strane, u svakom od njih možemo pročitati mediteransku živost, razigranost, pravi južnjački mentalitet. Redom su to radovi prepuni energije svojstvene ruci koja dolazi s mora. Trebotić se koristi cijelom paletom boja. Bezbroj treptaja titraju s površine u spektru kojem je teško nazrijeti svršetak. Formati različitih veličina, mali, srednji, veliki, uvijek su podređeni temi. Trebotić se, između ostalog, u Beču predstavio sredozemnim tragovima i otiscima, iskopinama i dijelom ciklusa Trag modrobradog nadahnuta glazbenom produkcijom na jednom od prošlih zagrebačkih muzičkih bijenala za koje je napravio scenografiju, što je poslije pretočen u grafičko-pjesničku mapu. Na Iskopinama je moguće prepoznati niz tlocrta starohrvatskih, dalmatinskih, jednobrodnih crkava, moguće je arhitektonski razlučiti transept, apsidu... Tragovi Mediterana vidljivi su u njegovoj flori, kamenu, čempresima ili maslinama. On slika čudesne vrtove, plave, male i južne pejzaže. Struktura slike svedena je na jednostavne kromatske mrlje izrazito živih boja pravilnih i nepravilnih oblika. Boja dakle postaje jedan od glavnih Trebotićevih aduta. On tretira formu gotovo ekspresionistički. No, Trebotić tu ne staje. Ni religija mu nije strana. Raspelo, raj, rajski vodič... Lirska apstrakcija zasnovana na životnim iskustvima iz Dalmacije i Njemačke u kojoj je dugo boravio zaiskrila je djelima koja obiluju bojom, vidljivim i manje vidljivim simbolima te vrlo prepoznatljivim stilom.

Sva moguća opsesija bojom, koja diše temperamentom i energijom, samo je korak ka bijeloj slici koju i sam Trebotić jednom najavljuje. Put k bijeloj slici jedan je od njegovih najnovijh radova iz ove godine. Horizontalno ili vertikalno postavljene plohe, linije koje se pojavljuju, bilo da su slikane, bilo da su ugravirane kistom, postaju jedan od temeljnih gradivnih elemenata.

Instalacija pak nazvana Gomila ili kako preživjeti na otoku sastoji se od nekoliko dijelova. Kamen i željezo glavni su materijali. Trebotić suprotstavlja vodoravno presječenu jednobrodnu i jednoapsidalnu crkvicu od bračkoga mramora, koja se možda pretvara u svojevrsnu krstionicu, većem prikazu bračke bunje od suhozida koja je na četiri jednaka dijela radikalno presječena metalnim križem. Dulji kraj križa, pravilno odlomljen od njegova križišta, dijelom uranja u crkvicu. Vanjski dio crkvice reljefno je obrađen, dok je unutrašnji pozamašno ispunjen bračkim maslinovim uljem, koje je sam Trebotić na otvaranju izložbe ulijevao u korito.

Što se pak tiče četrdesetak radova predstavljenih u Dijecezanskom muzeju, oni su na manjim formatima rađeni kombiniranom tehnikom, ponajviše akvarelom s utjecajima crteža i kolaža. U ovim djelima, čija se tematika vezuje uz slike iz palače Porcia vlada prozračnost vodene boje. Isti motivi, isti način prikaza, iste smjernice, boja kao primarni čimbenik, organski oblik koji se stvara nehotice. Ukupno, Trebotić se u Beču predstavio sa više od osamdeset radova i svaki od njih, ciklus Tragovi Mediterana, Mediteranski otisci, Iskopine i drugi, imaju gotovo identičnu nit, a to je fascinacija motivom.

Trebotićeva izložba u Beču organizirana je na poziv gospodina Ederndorfera, ravnatelja Dijecezanskog muzeja, muzeja koji svoju zbirku, između ostaloga, zasniva na potpori autorima koji na drukčiji način izražavaju religiozne teme. A samo dvjestotinjak metara dalje od palače Porcio održava se u Kunstforumu izložba Kandinskog. I ma koliko se ja trudio, odgledavši i tu izložbu, boje, kojima se igraju i Trebotić i Kandinski, vrtjele su mi se pred očima cijeli bečki dan.

Marko Kružić