Ipak se nešto zbiva...

Ipak se nešto zbiva...

Dotaknute slike (i one ispuštene) odaju dojam da se Rijeka, doduše polaganim ritmom i razdvojenim angažmanima, budi iz uspavanosti, zauzimajući na kulturnoj mapi Hrvatske poziciju čardaka ni na nebu ni na zemlji. Ja odoh na kavu sresti ljude, jer ih na izložbama nisam vidjela

Za početak krenimo u visine. Slika prva: izložba Anđeli Karla Došena, autora postava Kreše Kovačićeka u prostoru Multimedijalnoga centra Palach, Galerije OK. Prizor: više fotografija spavača u parku i dva ženska portreta naglašena višom točkom postava. Dijalektičke napetosti sadržaja fotografija (naglašenih postavom) pomiruju žičana anđeoska krila, pijesak iz istoga parka i riječi autora na otvaranju izložbe koje upućuju na traganje za anđeoskim izvorištima u nama samima.

Tri...

Ipak, nebeske visine imaju i svoje zemaljske »sestre«, samo su one očekivano tamnijih tonova. Dinamično se zgušnjavaju na (ne)prozirnoj foliji riječke kulturne politike oko više mrlja i mrljica. Jedna je od njih, nedorečena sudbina MMC-a (pitanje korištenja prostora, financijskih depresija, voditeljsko-susjedsko-vlasničkih trzavica...). Dijelom i zato Palach otvara Galeriju nebesku u stanu Karla Došena na osamnaestom katu trošnoga riječkoga nebodera u Čandekovoj. Transponirano u umjetnički koncept Damira Čargonje, direktora MMC-a, kamenom pločom s urezanim imenom galerije. Društveno angažirana poruka sadržana je i u rekontekstualizaciji preuzete fotografije Đoke Milekića s prikazom spomenutog i susjednog nebodera, koji su u doba snimanja glasili za tornjeve gradskoga ponosa i napretka. Danas, obješena na tanki konac, svjedoči prošlo vrijeme nastanjenoga, ali ruševnog zdanja upitne budućnosti.

Mješovita zemaljsko-nebeska čuvstva u drugom smjeru upravlja gostujuća izložba fotografa Damira Fabijanića u prostoru Filodrammatike u sklopu obilježavanja britanskih dana u Rijeci. Autorsko-razglednički fotomozaik povijesne i moderne arhitekture, modnih događaja, muzejske i dizajnerske raskoši sadržava više estetike i estetizacije s aromom glamura, dahom svjetlucava ozračja britanske metropole. Fabijanić od A do Z bilježi korake upoznavanja Londona pretočene kroz prizmu osobnih dojmova. Otkrivanje uzorka u detalju i cjelini, kombinatorička igra asocijativno sličnih oblika vođena abecednom i brojevnom crvenom niti čine dobru osnovu paradigmatskom slaganju više fotografija popraćenih kraćim tekstom u zaokruženu cjelinu.

Dva...

Slika tri izložbenoga poslovanja riječkih muzejskih institucija djelomično je obojena. U Muzeju grada Rijeke zgodna izložba autorski preoblikovanih stolaca daje uvid u mogućnosti kreativne nadgradnje industrijskih produkata okupljajući dvadesetak radova različitih labinskih umjetnika. Što je sa susjedima? Pomorski i povijesni muzej u procesu je preuređenja, a Muzej moderne i suvremene umjetnosti u sličnom prestrukturiranju drukčijega predznaka (kadrovskog, novčanog i/ili nagađajućeg).

Ipak, slikom četiri u izložbenom prostoru Maloga salona MMSU kao organizator popravlja dojam. Objekti, ready-made instalacije i slike Gorana Nemarnika Gusa (aktivna na riječkoj likovnoj sceni dvadeset i pet godina) umjetničke su reakcije i transformacije prirodno-tehnološke okoline svakodnevice. Značenjski gusti, vizualno-taktilno zasićeni izlošci sastavljeni su od različitog materijala i predmeta (čipova, metala, stakla, gume...) te nadodanih simboličkih vegetativnih i životinjskih motiva (bonsai, ribe, fosili...). Autorova estetika cyber-punka i kibernetike, sinteza trasha i hibridne, groteskne, morfologije zahvaća dijelove, kao i cjelinu kolažnih radova te cjelokupan ambijent izložbe. Razotkriva se kao iznenađujuća sintetičko-biomorfna prefiguracija poznatoga urbanog terena, stabilizirana u umjetničku građu.

Jedan, kreni!

Isječak iz situacije mlađe generacije autora, rođenih sedamdesetih, nudi slika pet, izložbom radova Nemanje Cvijanovića, Igora Eškinje i Marka Kuvača. Naći ih malo je teže jer nema obavijesti, a lokacija je neočekivana (prostor Riječkog odvjetničkog zbora). Ipak, isplati se. Ne zbog galerijskih uvjeta, intrigantna postava, kvalitetna kataloga, jer ti aspekti djeluju anarhično (nametljiv dekor odvjetničkih prostorija, raštrkanost slika, sadržajno i formalno neintegriran i nedorečen katalog). Već zbog zanimljivosti i problemski usmjerene eksperimentalnosti radova. Cvijanović se predstavlja nizom slika-objekata realiziranih kao slikovna polja energetskog (su)djelovanja materije, nanosa, geste te ciklusom autoportreta. Autor teži redukciji mimetičkih elemenata na čišće likovne, referentno oslobođene vrijednosti. Prisustnost odsutnosti svakodnevnih objekata na neutralno obojenim podlogama zatječe promatrača zbunjena perceptivnom igrom ostvarenom na Eškinjinim slikama. Različiti prepoznatljivi predmeti uhvaćeni su sjenom, čime se proigrava naše očekivanje, dislocirano u međuprostor privida i realnosti, lakoće i težine, višestrukosti istine o pojmu i predodžbi, predmetu i prikazu. Kuvačeve apstraktne kompozicije na kojima nijanse (bijele) i plave (do gotovo crne) meko naglašenih poteza potpuno prekrivaju platna, potenciraju procesualni i fizički karakter slikarstva.

Dotaknute slike (i one ispuštene) odaju dojam da se Rijeka, doduše polaganim ritmom i razdvojenim angažmanima, budi iz uspavanosti, zauzimajući na kulturnoj mapi Hrvatske poziciju čardaka ni na nebu ni na zemlji. Ja odoh na kavu sresti ljude, jer ih na izložbama nisam vidjela.

Ajmo, Rijeka!

Ksenija Orelj