Hladni spektakl

Hladni spektakl

DVD je uistinu prava blagodat za sve koji žele upoznati operu u cjelokupnosti njezine audio-vizualne dimenzije. Čar autentičnosti koji pruža DVD Puccinijeve Turandot snimljene u Zabranjenom gradu u Pekingu (Beijingu) teško može prikazati i najmaštovitija skupa kazališna produkcija. Sve je na DVD-u izvorno i spektakl za oko jedinstven je. I kad je već u taj pothvat jamačno utrošeno mnogo novca, moralo se pripaziti i na neke pojedinosti koje kvare autentičnost. Tako je npr. slijepi stari Calafov otac Timur (pjeva ga Carlo Colombara) izgledom mlađi od sina, ukrašen je doduše bujnom bijelom kosom, ali lijepa svježa mladenačkog lica i dobra vida.

U proljeće 1998. festival Maggio Musicale Fiorentino pozvao je kineskoga redatelja Zhanga Yimoua da postavi na scenu Turandot. Uz suradnju Ministarstva kulture Narodne Republike Kine u rujnu je ta produkcija prenesena u Peking. Stavljen joj je na raspolaganje Zabranjeni grad dinastije Ming, poznat kao Palača Nebeske Čistoće. Sagrađen 1406, nakon brojnih požara današnji je izgled dobio 1798. Grad se prostire na površini od 720 000 m2 i u njemu je osamdeset dvorana i palača različite veličine okruženih vrtovima. Unutar toga jedinstvenog ambijenta, opremljena raskošnim kostimima i svim simbolima kineske carske vlasti, poštujući tadašnje običaje i obrede, izvedena je i zatim snimljena priča o ledenoj kraljevni koju je smekšala i ljudskom učinila ljubav.

Bajku je književno uobličio Carlo Gozzi 1761. godine, a Giacomo Puccini glazbeno joj je ruho dao pri kraju svojega života. Posljednje što je skladao bio je prizor smrti Liů, a završni prizor opere prema njegovim nacrtima dovršio je Franco Alfano. Na posmrtnoj (Puccini je umro 1924) praizvedbi Turandot u Scali 25. travnja 1926. Arturo Toscanini operu je završio upravo prizorom smrti Liů.

Glazbena izvedba bez poleta

Statisti, balet, rekviziti, cjelokupna scenografija, kostimi — sve je na DVD-u zaista veličanstveno i prelijepo snimljeno i za oko je užitak potpun i nepomućen. Kad se pojave protagonisti, nešto je manji. Iako starija od svojih partnera, iskusna Giovanna Casolla vrlo je izražajna i hrabro se nosi s pakleno teškom naslovnom ulogom. Tenor Sergej Larin pjevački nema nikakvih problema s također zahtjevnom ulogom Calafa, ali je primjer posvemašnje neizražajnosti. Izraz njegova lica ne mijenja se tijekom cijele predstave, a pogled mu je ukočen. Njega je uistinu bolje slušati i ne gledati! Danas vodeća talijanska sopranistica Barbara Frittoli, koja se šeta od Mozarta i Rossinija preko Verdija do Puccinija, nije nimalo potresna Liů, pjeva korektno bez dubljega glazbenog i scenskog poniranja u lik. Realizatorima je izmaknula napetost prizora mučenja Liů, a to je jedan od ključnih prizora u operi. Glazbenoj izvedbi nedostaje poleta, suzdržana je i prilično ravna. Korektna je u prinosu svih sudionika, solista, zbora i orkestra, ali njezin dirigent Zubin Mehta ovom prilikom nije iskazao osobit osjećaj za specifičnost Puccinijeva idioma. Ne mogu a da se ne sjetim izvedbe opere u Rijeci prije desetak godina kojom je ravnao Loris Voltolini. A i Janeza Lotriča kao Calafa. Njima se moglo vjerovati! Nakon snimke izvedbe na DVD-u je reportaža o nastanku predstave, što povećava njegovu zanimljivost rijetka autentična dokumenta.

Marija Barbieri