Heroičnost i snaga izričaja

Heroičnost i snaga izričaja

Beethoven Andrasa Schiffa pamtit će se ne samo kao pijanistički događaj prvoga reda nego i kao izazov konvenciji, jednom načinu glazbenog mišljenja, u krajnjoj liniji i određenom tipu glazbenog ukusa

U Budimpešti je od 19. ožujka do 4. travnja održan 24. budimpeštanski proljetni festival, nesumnjivo najvažnija mađarska godišnja kulturna manifestacija. Ovogodišnje festivalsko izdanje ponudilo je u sedamnaest dana obilje glazbenih priredbi, među kojima su osobito visoku umjetničku razinu dosegli mađarski orkestri, ansambli i solisti.

Festivalski vrhunci

Od gostovanja, nesumnjivi je vrhunac predstavljao nastup Gustav Mahler Jugendorchestera, pod ravnanjem Claudia Abbada na završnoj festivalskoj večeri u budimpeštanskom kultnom koncertnom prostoru, velikoj dvorani glazbene akademije Liszt Ferenc. Perfekcija muziciranja orkestra, u sadašnjem sastavu popunjenoga mladim glazbenicima (dobna granica je 26 godina!) iz 25 europskih zemalja, izabranih na temelju audicija pod izravnom Abbadovom kontrolom, morala je zadiviti svakoga tko poznaje kvalitetu muziciranja ponajboljih svjetskih orkestara, poput Bečke i Berlinske filharmonije, Francuskog nacionalnog orkestra ili Budimpeštanskog festivalskog orkestra — da budu spomenuti tek neki od vodećih orkestara koji godinama određuju kriterije kvalitete orkestralnog muziciranja u cijelom svijetu. Deveta Mahlerova simfonija u izvedbu Gustav Mahler Jugendorchestera pod Abbadovim ravnanjem silne koncentracije i štedljive gestike s maksimalnim učinkom, ostat će zabilježena kao jedan od velikih festivalskih događaja.

Što se pak mađarskih glazbenika tiče, valja tek reći da su ne samo ispunili dobar dio programa, nego potvrdili i svoju apsolutnu konkurentnost mjerenu najvišim svjetskim izvođačkim standardima. Dva nastupa Zoltana Kocsisa (uz Panonsku filharmoniju iz Pečuha i Mađarsku nacionalnu filharmoniju), koncert Simfonijskog orkestra Mađarskog radija pod ravnanjem Tamasa Vasaryja, te izvanredna koncertna večer Budimpeštanskog festivalskog orkestra s Andrasom Schiffom predstavljali su važan doprinos mađarskih glazbenika visokoj umjetničkoj razini festivalskog programa.

Interpretacija za pamćenje

Među izdvojenim koncertima posebnu pozornost zaslužuje nastup pijanista Andrasa Schiffa, koji je dvije večeri zaredom festivalskoj publici u velikoj dvorani glazbene akademije ponudio program s tri glasovirska koncerta Ludwiga van Beethovena. I to u interpretaciji koja će se dugo pamtiti, premda je izazvala i ponešto oprečna mišljenja; dakako ne u odnosu na pijanističku stranu Schiffova nastupa — koja je bila apsolutno savršena, već u odnosu na njegov način razumijevanja i tumačenja Beethovenove glazbe. Schiff je naime sam i dirigirao spomenuti program (sastavljen od drugog koncerta u B-duru, op. 19, trećeg u c-molu, op. 37 i četvrtog u G-duru, op. 58), obnavljajući, kao što to danas čine i neki drugi pijanisti poput Kocsisa ili Barenboima, izvodilačku praksu koncertantne glazbe 18. stoljeća. U svakom slučaju poznato je da je Beethoven svih pet glasovirskih koncerata napisao za sebe samoga, te ih je i izveo tijekom svojih javnih nastupa u Beču, baš kao što je to radio i Mozart kao pijanist u godinama prije Beethovena.

U zapisima suvremenika ostalo je zabilježeno ponešto i o Beethovenovom pijanističkom stilu, koji se odlikovao snažnim dinamičkim kontrastima i blistavošću zvuka instrumenta. To je sasvim u skladu s karakterom Beethovenove glazbe, za koju se prečesto zaboravlja da je nadišla svoju epohu i najavila veliko razdoblje romantizma. Heroičnost i snaga Beethovenova glazbenog izričaja, silan osjećaj za glazbeni prostor, formu i proporcije te upravo arhitekturalne značajke njegove umjetnosti, naglašene su vizijom Schiffove interpretacije.

Romantičarski uzbudljivo

U sva tri koncerta on je u prvom redu potcrtao monumentalnost i blistavu sonornost Beethovenove glazbe. U jednom, danas uobičajenom, uglavnom opće prihvaćenom shvaćanju drugog Beethovenovog glasovirskog koncerta kao mladenačkog ’mocartovskog’ ostvarenja, ili četvrtog kao skladbe ’lirskog’ nadahnuća, Schiffova koncepcija, otkrivajući skrivene slojeve Beethovenova glazbenog izričaja, doimala se genijalno vizionarskom. Činilo se da je ispod patine pomalo izbljedjele zvučnosti konvencionalnog viđenja, kakvo uglavnom sugeriraju današnje izvedbe Beethovenovih koncerata, odjednom u punom sjaju blistave zvučnosti modernoga klavira razotkriven pravi karakter Beethovenove čvrste, arhitektonski monumentalne, romantičarski uzbudljive glazbe.

Da bi pojačao taj efekt, Schiff je instrumentu na kojem je svirao dao skinuti poklopac, pa je klavir pod njegovim prstima zvučao nezamislivim sjajem. Budimpeštanski festivalski orkestar (još uvijek najbolji u Mađarskoj!) savršeno je korespondirao sa solističkom dionicom, pod potpunom kontrolom Schiffove vrlo jasne, vrlo precizne gestike. No Schiffova solistička svirka apsolutno je dominirala izvedbama. Posebice u kadencama Schiffovo se muziciranje doimalo vrlo modernim u svojoj monumentalnoj zvučnosti, no istodobno je ostao vrlo rigorozan u pogledu sintakse Beethovenova glazbenoga govora. Ako se prihvati činjenica da se interpretacija temelji na dvije bitne točke — na protoku glazbe (dakle dahu fraze) i kontroli kvalitete tona, očito je da je Schiffovo viđenje Beethovenovih koncerata bilo u granicama rigorozno autentičnog poimanja same biti Beethovenova glazbenog izričaja, no obogaćeno novootkrivenom, modernom zvučnošću koja korespondira sa slojevima postbeethovenovskog glazbenog iskustva modernog čovjeka. Po tome je Andras Schiff duboki, istinski poznavatelj Beethovenove glazbe, ali i senzibilni umjetnik današnjice. Ovaj njegov Beehoven pamtit će se ne samo kao pijanistički događaj prvoga reda, nego i kao izazov jednoj konvenciji, jednom načinu glazbenog mišljenja, u krajnjoj liniji i određenom tipu glazbenog ukusa.

Nacionalni kulturni događaj

Za hrvatsku glazbenu javnost, koja je nažalost sve manje upućena u relevantna svjetska glazbena zbivanja, valja na kraju ipak navesti i nekoliko bitnih podataka iz Schiffove umjetničke biografije. Iz kruga velikih imena mađarskog pijanizma današnje srednje generacije (a to su Kocsis, Ranki i Jando), Andras Schiff je uvijek bio pomalo izdvojen, jer je rano napustio zemlju (1979. kao 26-godišnjak odlučio je preseliti u London), te je svoju veliku pijanističku karijeru praktički izgradio u inozemstvu. Prije osamnaest godina preselio se u Salzburg, a od 1996. živi u Firenci, gdje je, usput rečeno, stalno utočište našao i Lazar Berman. Schiff uživa ugled jednog od najvećih pijanista svijeta, no posljednjih se godina sve više, podjednako uspješno, bavi i dirigiranjem. Svaki njegov dolazak u Budimpeštu danas dobiva važnost nacionalnog kulturnog događaja, što je, ako je suditi po impresivnom njegovom ovogodišnjem nastupu s tri Beethovenova klavirska koncerta, sasvim opravdano!

Bosiljka Perić-Kempf