Filmaši putnici

»Zapis«, bilten Hrvatskoga filmskog saveza, gl. ur. Diana Nenadić, br. 45, proljeće 2004.

Prošle su godine obilježene dvije velike filmske obljetnice u Hrvatskoj — 75 godina neprofesijskoga filmskog stvaralaštva i 75. godina djelovanja Kinokluba Zagreb. Bio je to povod da Zagreb potkraj studenoga ugosti tradicionalno putujuću Reviju hrvatskoga filmskog i video stvaralaštva u njezinu 35. izdanju. Između rekordnoga broja od 152 prijavljena rada ocjenjivački sud izdvojio je za prikazivanje 55 naslova. Osim navođenja svih prijavljenih i nagrađenih filmova, »Zapis« donosi i poseban tekst u kojem je član žirija Mihovil Pansini detaljnije predstavio svoje favorite.

Mentalni sedativ hrvatske filmske alternative naslov je teksta kojim se Marijan Krivak osvrnuo na svečanu premijeru četiriju kratkih filmova (La Strada Damira Čučića, Sinaj Zdravka Mustaća, Mörder unter uns Ivana Faktora i Grad, gradovi Vedrana Šimanovića), nastalih u produkciji Hrvatskoga filmskog saveza, održanu 18. veljače.

Širem krugu filmofila najzanimljiviji dio rubrike Kinoprogram HFS-a u kinu Tuškanac zasigurno će biti program filmskih projekcija u Tuškancu u ožujku i travnju.

Petnaest godina postojanja Varaždinske škole animacije (Vanime) bio je povod Jošku Marušiću da pregleda sedamdesetak animiranih filmova, koliko ih je u tom razdoblju u Vanimi nastalo, i bude svjedokom odrastanja, spoznavanja, radosti, oslobađanja zapletenih energija mladih autora. Marušić je predstavio specifičnosti svakoga rada te pohvalio najbolje.

Masnjaci i nazovišale

»Potepuh«, hrvatski humorističko-satirički časopis, gl. ur. Dragutin Lončar, br. 25/26, travanj-svibanj 2004.

U humoru ne osobito sklonim vremenima kao što su to današnja na novinskim se kioscima već više od dvije godine iz mjeseca u mjesec pojavljuje »Potepuh«, časopis koji mnogi ne shvaćaju ozbiljno kako će to u svom uvodniku naslovljenu Filozofija smijeha napisati njegov glavni urednik Dragutin Lončar.

Nezaobilazne teme na »Potepuhovim« su stranicama, kao i na stranicama većine ostalih domaćih tiskovina, Haag i njegova glavna tužiteljica Carla del Ponte te Hrvatska i Europa (šifra: vlakovi — zakašnjeli, pobjegli i ini); policajcima je, kao i plavušama, posvećen poseban kutak, a »Potepuh« će se osim sadašnjosti ismjehivati i prošlosti. Sve je, očekivano, začinjeno mnoštvom seksualnih aluzija i iluzija (ne osobito uspjelih).

Kvalitetom odskaču samo radovi Ota Reisingera i rubrika Iz povijesti hrvatskog humora (kad je povijest najbolji dio časopisa, znak je to da njegova sadašnjost nije blistava); Vijesti iz svijeta humora donose skraćeno izvješće s devetnaeste skupštine Hrvatskoga društva karikaturista; zanimljivošću privlače Enciklopedija humora Zvonimira Drvara i Biseri s telefonskog broja općih informacija HT-a poneka uspjela pisana ili crtana (primjerice Grafiti: Amore mio) šala (omjer pisanog i crtanog je otprilike podjednak), no, premda se svi nećemo smijati istim stvarima, u časopisu je ipak previše masnjaka i okrutnih nazovišala, dok su neki od crteža loše kvalitete.

Iznova otkriven Dreyer

»HaGeZe«, glasilo Hrvatskoga glazbenog zavoda, gl. ur. Marcel Bačić, br. 7, Zagreb, travanj 2004.

Osamnaestoga travnja 2004. navršit će se sto sedamdeset i sedam godina otkako je u Zagrebu osnovano Glazbeno društvo — današnji Glazbeni zavod. Premda nije riječ o okrugloj brojci godina, taj datum vrijedno je zabilježiti jer je njime stvorena prva karika za dugi lanac nebrojenih javnih koncerata sve do naših dana, kako to piše Ladislav Šaban u knjizi 150 godina Hrvatskoga glazbenog zavoda (1982).

Povijest »HaGeZea« nije toliko duga, sedma mu godina teče tek. Mala ekipa koju uz glavnog urednika Marcela Bačića čine Nada Bezić (tekstovi i ilustracije) i Jana Korenić (tehnička priprema) na šest stranica glasila donosi najave i odjeke događanja u HGZ-u te upoznaje svoje čitatelje s manje poznatim djelatnostima te ustanove. U arhivu HGZ-a depozitno se čuva Zbirka Algarotti, dio koje je i 6. simfonija njemačkoga skladatelja Johanna Melchiora Dreyera (1747-1824) koju će uskoro izvesti Društveni orkestar HGZ-a, a to je bio povod za malo istraživanje o tom slabo poznatu skladatelju melodičnih, dražesnih i dobro izgrađenih skladbi.

Najveći prostor uredništvo je posvetilo najavi autorske večeri Silvija Foretića, koja je održana 7. travnja. Autorica je informativnoga teksta o Silviju Foretiću Eva Sedak.

Ljubica Ivanišević