Dinja iz Praga

Dinja iz Praga

Fotografije Stanka Abadžića In absentia bile su pravo malo otkriće kustosima i publici koji prate zbivanja na suvremenoj fotografskoj sceni u doba kad je izlagao u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik s Borisom Cvjetanovićem (2002). Potkraj prošle godine u izdanju zagrebačke naklade Artresor pojavila se knjiga koja je objedinila Abadžićev opus od sredine devedesetih do 2003, a pisac popratnoga teksta Snimatelj samoće povijesti je Marina Tenžera. »Osjetilne, kontemplativne i melankolične«, fotografije Stanka Abadžića djeluju kao anakronizam jer ga kao magnet u sadašnjosti privlače »izgubljene vizure postojanja«.

Abadžić je fotograf koji se koristi tradicionalnim, čak konzervativnim sredstvima medija, s obzirom na činjenicu da u suvremenoj fotografskoj praksi prevladavaju digitalne tehnike. Snima uglavnom samozatajne urbane eksterijere naglašene grafike (duboke sjene u prizoru šetnje pasa, čovjeka s biciklom što se uspinje stubama). Svijet konkretne nostalgije, koji iščezava, izoliran od suvremene metropole poput tihe melankolične oaze, svijet je fotografija Praga Stanka Abadžića. Čini se da se pojavio kao dobri duh koji će zabilježiti izvorni patinirani mikrokozmos praških ekscentrika. I prizori hasida u crnim kaputima i šeširima dočaravaju težnju tradiciji. »Abadžića nadahnjuje francuski fotograf Willy Ronis, koji prije fotografiranja sluša Bacha te se i sâm posvećuje romantičnim ’hodočašćima i ritualima’, obilazeći tajnovite kutke. Volio je svraćati u Literarnu kavarnu u Tynskoj ulici, skrivenu od gradske vreve. Na Havelskoj bi tržnici prvo kupio dinju, pa bi otišao u Tynsku na ’espresso i mineralnu’.«

Traganje za uspomenama

Kritičari su do sada složni u ocjenjivanju opusa Stanka Abadžića kao nostalgična neorealista, čije studije izolirane zbilje premašuju pojmove dokumentarne i life-fotografije i dodaju mu sloj više. Još jedna bilješka iz autorova životopisa podvući će nostalgičnu notu njegovih fotografija, a to je da je rodom iz Vukovara (rođen 1952. Dio ranijeg opusa, uglavnom putopisnoga karaktera, za rata je nepovratno uništen. Premda će možda neki slična iskustva reći da je iz istoga proizašla spoznaja da su od materijalnoga važniji prisni odnosi s ljudima, u Abadžića se ona pretvorila u traganje za uspomenama i djetinjstvom.

Publikacija In absentia uslijedila je nakon knjige pod naslovom U ogledalu života koja je tiskana u Češkoj. Naslov koji nosi i izložba fotografija održana nedavno u Muzeju Mimara In absentia proizlazi upravo iz činjenice da su fotografije nastajale u izbivanju iz domovine. Naime, Abadžić je početak devedesetih proveo u Njemačkoj, a u Pragu je živio od 1995, kad počinje i njegovo profesionalno i intenzivnije bavljenje fotografijom (trenutno živi na otoku Krku, često surađuje s izdavačkim kućama na opremi naslovnica).

Dok je bio u Pragu, Abadžić je radio samostalno i snimao za tvrtku Superposter, kreće se u krugu intelektualaca, pisaca i profesora praške umjetničke akademije. U dugim šetnjama Pragom pronalazi ljude koji po vanjskom izgledu, a čini se i po unutrašnjem stanju duha, kao da pripadaju vremenu s početka prošloga stoljeća (neke od fotografija ipak su snimljene u pauzama rada filmske ekipe, priznaje Abadžić). Ipak, nije autor koji radi brze snimke jednu za drugom bez zaustavljanja.

Fotografska serija In absentia prizorima iz češke metropole upotpunjena je komično-ironičnim motivima s jadranskih plaža kojim je zaokruženo jedno fotografsko razdoblje Stanka Abadžića.

Iva Mostarčić