Demoni oko nas

Demoni oko nas

Opera u Grazu ostvarila je, nakon nedavnih Don Carlosa, Adriane Lecouvreur i Parsifala, još jednu predstavu visoke europske razine. Verdijev Otello nastavlja niz predstava kojima se mladi, tridesetogodišnji, dosadašnji šef dirigent Gracerske opere Philippe Jordan nametnuo kao jedan od najperspektivnijih mladih dirigenata. S Otellom se oprašta od Graza. Na polovici mandata raskinuo je ugovor zajedno s bivšom intendanticom Karen Stone jer nisu na vrijeme, a to se odnosi još na proljeće 2003, dobili novac potreban za sezonu 2004/05.

Philippu Jordanu odlazak iz Graza nije teško pao, jer ga očekuju brojni drugi angažmani u velikim opernim kućama. Nakon premijere, Otellom su nastavila dirigirati dvojica dirigenata, Marius Stieghorst i Richard Wien, nastavljajući pregnantnost izvedaba i zacrtanu glazbenu dramatičnost te intimističke glazbene drame snažnih psiholoških odnosa. Na raspolaganju su im odlično uigrani Gracerski filharmonijski orkestar i snažan zbor, dopunjen dodatnim članovima.

Žudnja voajera

Režijska koncepcija poznatoga G. H. Seebacha odvijala se u atraktivnom ambijentu neke moderne luksuzne vile iznad mora, kroz čije je staklene zidove sve vrijeme pucao pogled na morsku pučinu, ponekad u plavetnilu, ponekad u zlaćanom odsjaju sutona, a ponekad prevučenu tamnim oblacima, ostvarenima u scenografskoj mašti Hartmuta Schörghofera. G. H. Seebacha zanimao je ponajprije Jago kao Otellov demon. Drama njegova odnosa s Otellom izvire iz homoseksualne žudnje prema primitivnom vojnom moćniku. Inteligentniji i intelektualniji, voajer Jago uspijeva lako s njim manipulirati, a kao žrtva njegove žudnje ne stradava samo Desdemona nego i Otello.

Dojmljivu glumačku kreaciju kompleskne uloge Jaga, upotpunjenu snažnim pjevačkim izrazom i ugodnim glasom, ostvario je ruski bariton Boris Statsenko. Vrlo dobar Otello pravog dramskog karaktera glasa bio je još jedan ruski umjetnik, tenor Sergey Nayda. Manje uloge tumačili su odlični solisti Gracerske opere, Juraj Hurny kao Cassio, Milen Bozhkov kao Roderigo, Wilfried Zelinka kao Lodovico i posebno topla Fran Lubahn kao Emilia.

Sopranistica Tamar Iveri jedan je od najljepših talijanskih mladodramskih soprana što su se pojavili u posljednje vrijeme. Ta Gruzijka, članica Gracerske opere, već je pjevala u Bečkoj državnoj operi i Covent Gardenu, te s milanskom Scalom gostovala u Japanu. Ljepotom glasa tamna, baršunasta tembra s neopisivo lijepim, zvučnim i nosivim pianima i pianissimima te briljantnim visinama bila je oličenje čistoće i nevinosti Desdemonina lika.

Davor Schopf