Tanak porezni led

Dakle, Nedodirljivi je policijski film, a u njemu se De Palma pridržava modela toga žanra koji je uglavnom analogan modelu klasičnoga fabularnog filma. Film počinje zločinom Al Caponeovih ljudi koji uvjerava da Caponea treba onemogućiti, uhvatiti, kazniti. Stupa tada na scenu specijalni agent ministarstva financija Eliot Ness, kojega glumi Kevin Costner

Filmu Nedodirljivi (1987) Briana De Palme, koji će se ubrzo prikazati na televiziji radnja je smještena u razdoblje prohibicije, vremenski dijelom usporednom s velikom ekonomskom krizom. Nakon opusa Divljega zapada ono je pružilo američkom filnu novu sadržajnu podlogu na kojoj se može razvijati mit — onaj koji održava naličje američkog sna, a stvorilo je i jedan od najpopularnijih žanrova: gangsterski film, film o organiziranom kriminalu.

Mit i žanr trebaju junake

Mit, a i žanr, ne mogu bez junaka, a gangsterski je imao priliku nalaziti ih u aktualnosti. Prvi je bio Alphonse (Al) Capone, nasilnik koji je u tarapani zaradio ožiljak na licu (scarface), koji je 1925. postao šef u svojem gangu i koji je nakon obračuna s konkurencijom na Dan sv. Valentina 1929. postao vladar većega dijela podzemlja Chicaga. Prvi koji ga je portretirao bio je Howard Hawks u svom žanr prijelomnom filmu Lice s ožiljkom (1931). Budući da je Capone još bio živ i djelatan, u filmu se on zove Tony Camonte, priprosti konzervativni Talijan kojeg ne resi naročiti um, a to može imati važnu ulogu u traženju oprosta za grijehe. Izuzme li se, međutim, taj prvi film, kinematografija ipak nije mogla previše polagati na Caponea. Njegova karijera, naime, u mnogim elementima nije bila dostatno privlačna. Nije završio život kako ga završavaju junaci novovjekovnih mitova — u pucnjavi kao Bonnie, Clyde ili Dillinger (ili u vesternu Billy the Kid i Jesse James). On je nastradao (1931) zbog neplaćanja poreza i dopao je zatvora u Atlanti i Alcatrazu. A kada je bio pušten nakon osam godina, nije to bio come back moćnika. Povukao se i onda, eto što otežava nastajanje filma s mitskom ličnošću, probudio se njegov uzaludno zalječivani sifilis od kojega je najprije poludio, a onda i preminuo (1957). Kad je Camus negdje rekao kako svaki intelektualac ponekad zaželi biti dobro organiziran gangster, sigurno nije imao u vidu takvu sudbinu, a nije je imao u vidu ni film. I zato je Capone u novijim filmovima uglavnom primitivna grubijančina koja ubija protivnike bilo kakvim mlatom za vrijeme večere, i s naglaskom na tim svojstvima utemeljuju ga Rod Steiger u filmu Al Capone (1959) Richarda Wilsona, Neville Brand u TV-seriji kao i Bandi Al Caponea (1962) Phila Karlsona i Jason Robards u Obračunu na Dan svetoga Valentina (1967) Rogera Cormana, a nerijetko je i predmet grotesknih prikaza.

I zato je trebalo tražiti figuru koja bi dopunila mit o razdoblju prohibicije i vladavine gangsterizma. Dosta kasno ona se našla u liku Eliota Nessa, osobe koja u ranijim filmovima o Al Caponeu, a i u nekim kraćim pisanim prikazima životnoga puta Al Caponea gotovo da i nema. Kao što je nakon vala filmova s gangsterom kao protagonistom već s pojavom New Deala došao val filmova s G-manom, kako se i u pričama o Al Caponeu krenulo od pretpostavke da je već netko, kada-tada, morao stati na put Caponeu. Odnosno, trebalo je naći pozitivnoga u mitu, pa je, jasno, to morao biti njegov antipod. I tu počinje priča o filmu Nedodirljivi koja počinje sa zaspisima samoga Eliota Nessa. Prema njima snimljen je 1959. dvodijelni TV-film, od kojega je sastavljen spomenuti film Phila Karlsona, a zbog uspjeha TV-filma nastala je i uspjela, Emmyjima nagrađivana, serija The Untouchables (1959-1963) tvrtke ITV.

Novo vrijeme i novi redatelj

Novi Hollywood sa svojim se korektivnim žanrovima nije sjetio ni Nessa ni Caponea, trebalo je čekati Reaganovu eru i Briana de Palmu i vidjeti što su tim junacima mogli dodati novo vrijeme i novi redatelj. Nakon postmodernističkih thrillera, pa i hičkokijada iz 1970-ih, kreće De Palma u novi ciklus kojim obnavlja sadržaje klasičnog gangsterskog filma. Prvi od njih je Lice s ožiljkom (1983) s Alom Pacinom, osuvremenjena verzija Hawksova filma u kojoj se De Palma drži klasičnoga modela priče o usponu i padu gangstera, padu koji počinje odmah nakon ubijanja šefa i dolaska na vrh hijerarhiji podzemlja. A junaci su sada Kubanci koji su stigavši u SAD postali gangsteri, dok novi Capone ne dila džin i pivo, nego kokain. Slijedili su Mudrijaši (1986), Nedodirljivi (1987) i napokon, vjerojatno najuspjeliji, Carlitov način (1993).

Dakle, Nedodirljivi je policijski film, a u njemu se De Palma pridržava modela toga žanra koji je uglavnom analogan modelu klasičnoga fabularnog filma. Tako, film počinje zločinom Al Caponeovih ljudi koji uvjerava da Caponea treba onemogućiti, uhvatiti, kazniti. Stupa tada na scenu specijalni agent ministarstva financija Eliot Ness, kojega glumi Kevin Costner. I dok je Robert Stack, protagonist serije, bio čovjek ledena pogleda i sabrani čovjek od akcije, Costner priziva prošlost tako što početno ima osobine idealističnoga kaprinskog mladića iz susjedstva. I on sastavlja ekipu s kojom će u pekinpaovskim romantičnim snimkama prodefilirati u nekoliko kadrova. U toj su ekipi, dakle, uz Costnera još i jedan nepogrešivi strijelac, Talijan koji se skriva iza engleskog imena, jedan stari Irac policajac kojega glumi Sean Connery i stanoviti Oscar Wallace, stručnjak za otkrivanje financijskih, poreznih prijevara. Upravo je taj bio najzaslužniji za otpremanje Caponea u bajbok jer je ustanovio da gangster nije imao smisla za plaćanje poreza. Taj je, dakle, bio pravi junak priče, a ne akcijski junak kakva treba mit. Stoga je Nessa trebalo pretvoriti u akcijskoga junaka, prigovor upućivan i TV-seriji, jer um čini se nije dovoljan za film koji govori o takvu mitskom događaju. A onda se naoruža i računovođa Oscar i u njemu se probudi junačina koja se obračuna s jednim od Caponeovih ljudi, što je fantastičan domet za osobu koja stasom i licem podsjeća na Humea Cronyna iz Hitchcockove Sjene sumnje. No da bi se vidjelo kakva protivnika treba svladati, De Palmi treba i još jedan strateški um, a taj je Conneryjev policajac Malone, koji uvjerljivo propagira da se treba služiti Al Caponeovim sredstvima, a to najdoslovnije znači nasiljem. I tako, dok je porez stajao Caponea slobode, film se žanrovski održava onim što određuje gangsterski film, a to je prikaz organiziranoga kriminala koji ne preže od sile. No, budući da je to ipak policijski film, sile se laća i policija. Kad se Ness na početku filma zgrane i kaže: »Zar ćemo ubojici suditi zbog poreza?«, Wallace odgovara: »Bolje to nego ništa!« I, da bi od filma bilo nešto što miriše na ovaj žanr, poreznikova će istraga pasti u sjenu, prevladat će akcija. I to su u filmu najuspjelije scene (kao ona na postaji u kojoj se citira Ejzenštejn), a one su, uz nekoliko maštovito izvedenih panorama i vožnji, glavni adut toga zanimljiva filma. Jedan drugi njegov adut možda je i u ironiji. I tako će Ness, obavivši zadaću i saznavši da je ukinut prohibicijski zakon, reći da ide na jedno piće. Dosjetka, istina, nema rang Hawksova završetka Lica s ožiljkom u kojem nam svjetleća reklama priopći da je cijeli svijet naš, ali nas ipak prisili da promislimo o smislu u filmu prikazanoga nasilja.

No, treba se prisjetiti još nečega. U seriji gotovo svi negativni likovi bijahu Talijani. Zbog toga talijanska je zajednica u SAD prosvjedovala i umjesto da ih se blati od epizode do epizode oni su počeli polako nestajati iz serije. Istodobno, da bi serija potrajala, upleli su se i gangsteri (npr. Ma Barker, Dutch Schultz, Bugs Moran), koji sa slučajem Capone — Ness nemaju veze. De Palmi se nije dalo upasti u takve greške, pa ni u onu s obzirom na količinu Talijana negativaca. No, zato je, završimo priču o Nessu ležernije, njima napučio špicu filma. Sam talijanskoga podrijetla, za ulogu Caponea angažirao je (po običaju izvrsna) Roberta de Nira, kojega je lišio ožiljka! Doveo je skladatelja Ennija Morriconea, a policajce i lopove odjenuo je nitko drugi nego Giorgio Armani.