Škrinje kroz stoljeća

Škrinje kroz stoljeća

Cilj radionice, u kojoj je sudjelovalo 63 učenika iz svih razreda, bio je, osim proučavanja razvoja škrinja, otkrivanje darovitosti, poticanje interesa za likovnu i etnografsku baštinu, stjecanje navike posjećivanja izložbi te razvijanje senzibiliteta za potpuni doživljaj umjetničkog djela. Koliko je u tome Dijana Nazor uspjela, ali i ostali profesori i muzejski pedagozi koji su joj pomagali, svjedoče sami radovi srednjoškolaca, koje se moglo razgledati od 9. do 18. ožujka u Etnografskom muzeju

Danas kad je nastava likovne kulture (kao i glazbene) u srednjim školama svedena na samo jedan školski sat tjedno, gotovo da i nemamo prava jadikovati zbog slabe posjećenosti muzeja i galerija (izuzevši hit-izložbe, s dobrom popratnom markentiškom kampanjom, poput Secesije u MUO), i slaba poznavanja svjetske, a pogotovo nacionalne kulturne baštine, te nezainteresiranosti mladih za taj oblik stvaralaštva. Kao što je oduvijek bilo, jedina su nada entuzijasti koji su spremni izaći iz zadanih i preuskih okvira te odvojiti dio svoga slobodnog vremena i energije kako bi barem malo pomaknuli granice, uzburkali učmalo stanje.

Dijana Nazor jedan je od takvih pojedinaca, koji imaju dobru ideju te dovoljno upornosti da je i izvedu do kraja. Ta mlada likovna pedagoginja, restauratorica i umjetnica, tijekom proteklih godinu i pol dana osmislila je i realizirala dva projekta — u jedan su bili uključeni učenici OŠJ. J. Strossmayera, u drugi učenici XI. gimnazije — a bave se promišljanjem motiva škrinje — njezina simboličkog značenja, mijenjanja izgleda tijekom povijesti. U dosta kratku vremenu (u obje škole bila je na zamjeni) Dijana Nazor uspjela je zainteresirati učenike i potaknuti ih na stvaranje i oblikovanje vlastitih škrinja. Ne zaboravimo pritom da u osnovnim školama djeca imaju još mogućnost crtanja, slikanja, modeliranja, no u gimnazijama se (uglavnom) predaje samo teorija — povijest umjetnosti.

Akcija izrade škrinja

I dok su djeca u OŠJ. J. Strossmayera izrađivala škrinje više prema vlastitom nadahnuću i mašti (njihovi radovi bili su izloženi od 12. do 19. ožujka 2003. u Centru promotivnih aktivnosti Školske knjige u Masarykovoj 28), srednjoškolci su u sklopu akcije Škrinje kroz stoljeća prethodno posjetili više muzeja (Hrvatski povijesni muzej, Etnografski muzej i Muzej za umjetnost i obrt), odslušali predavanja vezana uz temu, skicirali škrinje — muzejske izloške, tražili podatke na internetu, čitali članke i knjige o škrinjama. Cilj radionice, u kojoj je sudjelovalo 63 učenika iz svih razreda, bio je, osim proučavanja razvoja škrinja, otkrivanje darovitosti, poticanje interesa za likovnu i etnografsku baštinu, stjecanje navike posjećivanja izložbi te razvijanje senzibiliteta za potpuni doživljaj umjetničkog djela.

Koliko je u tome Dijana Nazor uspjela, ali i ostali profesori i muzejski pedagozi koji su joj pomagali, svjedoče sami radovi srednjoškolaca, koje se moglo razgledati od 9. do 18. ožujka u Etnografskom muzeju. Nakon što su odabrali povijesno razdoblje (stari Egipat, karolinška umjetnost, gotika, renesansa, devetnaesto, dvadeseto stoljeće i ostala razdoblja svjetske i hrvatske umjetnosti) iz kojeg će crpsti nadahnuće za izradu škrinja, učenici su počeli izrađivati svoja djela — neki su preoblikovali već postojeće kartonske kutije, kaširali ih, oslikavali ili izrađivali reljefe u limu, koje su zatim patinirali, drugi su pak bojali i rezbarili drvene škrinje, koje su im pomogli izraditi, po njihovim nacrtima i zamislima, kod kuće ili u tvornici pokućstva. Svaki komad, od najnižeg (9 cm) — načinjena prema kovčežiću za rukavice s kraja 19. i početka 20. stoljeća, do najvišeg (79 cm) — nadahnuta rimskom škrinjom iz prvoga stoljeća, zadivljuje ljepotom i brižnom izradom. I ma koliko se uzori očito zrcalili u njima, svi primjerci odražavaju osobnost i kreativnost autora, pokazujući da je riječ o interpretacijama određenih tema, a ne o replikama. Neki su se odlučili i poigrati stilovima, pa su stvorili kombinaciju antičke škrinje i škrinje 20. stoljeća.

Izvanredni projekt

Svaka škrinja stvorena je da zaštiti, sakrije neki predmet, i tako ga sačuva za buduće naraštaje — bio on crkvena relikvija, kraljevsko blago ili neka obiteljska vrijednost. Stoga su ih i ti mladi umjetnici ispunili raznim sadržajem — novčićima, križevima, nakitom, krunama, pismima, posuđem, cipelama, u čijoj je izradi, također nakon opsežnih priprema i proučavanja, sudjelovalo 317 učenika. Ni to im nije bilo dovoljno te su se okušali i u lutkarskom umijeću — uz suradnju s Kazalištem lutaka i Vesnom Balabanić — i izradili su jaslice.

Taj izvanredni i nadasve složeni projekt, koji je kulminirao izborom najljepših škrinja (ukoliko je to uopće moguće, a nagrađene su Ana Marušić, Iva Nižić, Martina Vidović, Vesna Vrhovšek za dvije drvene škrinje — prema egipatskoj škrinji iz 2000. pr. Kr. i rimskoj iz 1. stoljeća) 19. ožujka, na Trgu bana Josipa Jelačića, bio je popraćen i u medijima — primjerice, Branka Šeparović ugostila ih je u svojoj emisiji Škrinja — no možda ipak ne dovoljno, koliko on to zaslužuje. Čudno, jer je on svojevrsna senzacija, a znamo koliko su za njima mediji gladni.

Doista, nije potrebno nikakvo estradiziranje kulture kako bi se privukli i zainteresirali mladi, i uopće šira publika. Malo je vjerojatno da bi uspio i recept a la SSN ili Hrvatski idol. Bile bi to površne metode. Trebamo samo imati sluha za osobe poput Dijane Nazor i pomoći im da ostvare još mnogo takvih projekata kao što su Škrinje kroz stoljeća.

Barbara Vujanović