Sintetski triptih

Sintetski triptih

U povodu stote obljetnice rođenja Georgea Balanchinea londonski Royal Ballet uvrstio je na repertoar triptih njegovih koreografija koje sintetiziraju tri ključna područja njegova stvaralaštva: apstraktni balet (Agon), narativni (Prodigal Son) i akademski (Symphony in C).

S tehničke strane, ansambl je u sjajnoj formi, osobito u Symphony in C (George Bizet), u kojem ženski baletni ansambl doseže gotovo manijakalnu razinu koordinacije. No, ono što doista zadivljuje jest sposobnost plesača da potpuno savladavajući svaki korak daju svojom interpretacijom smisao čak i najapstraktnijim dijelovima baleta. Maestralni su u tome u Agonu (Igor Stravinski) bili Federico Bonelli i Zenaida Yanowsky (protagonisti teškoga završnog pas de deuxa) te Johan Kobborg.

U baletu Prodigal Son (Sergej Prokofjev) veliki su uspjeh ostvarili Carlos Acosta i Sylvie Guillem, ovdje prvi put zajedno. S vrlo jakom tehnikom, nužnom za uspješno savladavanje teškog pas de deuxa, taj par oduševio je londonsku publiku vrlo pomno osmišljenom interpretacijom: on je sjajno dočarao prijelaz od mladoga buntovnika u pokajnika, a ona senzualnu i ponosnu sirenu. Veliki uspjeh u istoj ulozi ostvarila je i Zenaida Yanowsky. Večer je zaključio balet Symphony in C, u kojem su nastupili nepogrešivi Johan Kobborg, Miyako Yoshida, Jonathan Cope, Inaki Urlezaga i Tamara Rojo. Orkestrom je dirigirao Barry Wordsworth.

Iz Londona Mauro Beretta