Senzibilno i analitično promišljanje

Senzibilno i analitično promišljanje

Tomislav Brajnović analitičnim pristupom o traženju vlastite istine i uporabom staklenika kao simbola spremnika vremena, iskustva i očekivanja otvara nova pitanja o položaju čovjeka i njegove vjere u prave ili iskrivljene vrijednosti te potiče na razmišljanje o tome što se krije iza lijepa paravana društva, zajednica, ljudi

Nakon godinu dana izbivanja sa hrvatske likovne scene, zbog pohađanja poslijediplomskog studija na Central Saint Martins College of Art u Londonu, Tomislav Brajnović predstavio se zagrebačkoj publici samostalnom izložbom Staklenik / Greenhouse u Galeriji Miroslav Kraljević.

S velikim nestrpljenjem očekivana izložba Brajnovića, barem za one koji poznaju i prate njegov rad. Naime, Tomislav Brajnović jedan je od onih autora koji samozatajno, tiho, ali pedantno i dosljedno, grade svoj likovni izražaj, svaki put ispočetka iznenadi inteligentnim promišljanjem problematike i koncepta. Njegove radove karakterizira čitljivost, prepoznavanje, razumijevanje, jednostavnost i sve ono što se u proteklo vrijeme gubi pod krinkom suvremenoga koncepta razumljiva samo pojedincima, ali zapravo ne čitljivs u većini slučajeva ni samim autorima.

Projekt »Staklenik/Greenhouse« započet je kao site-specific instalacija u vrtu kuće u kojoj je Brajnović za vrijeme jednogodišnjeg boravka u Londonu živio. Staklenik je ispunjen objektima, predmetima pronađenim i ostavljenim na ulici ili kupljenim na uličnim štandovima, na prigodnim sajmovima tijekom cijele godine. Knjige, fotografije, svjetiljke, pisaći stol, čajnik i pokućstvo ispunjavaju prostor staklenika, a ugođaj intimnosti i privatnosti postignut je oživljavanjem prostora upaljenom stolnom svjetiljkom i zvukom. Sa stare izgrebane ploče čuje se God Save The King, glazba ispunjava prostor staklenika, asocirajući na prošlost i englesku tradiciju vladavine kraljeva. Na zidu staklenika projicira se crno-bijeli osammilimetarski film, koji prikazuje sukljanje dima iz lonca za kavu, asocirajući na londonsku maglu. Film je nadahnut željom autora da osjeti londonsku maglu, sinonim Londona, koje zbog regulacije vodotoka i ograničene uporabe ugljena,više nema. U želji da osjeti maglu Brajnović ju je odlučio sam napraviti i snimiti: lonac za kavu, kupljen na uličnom štandu iz pedesetih, napunio je vodom iz Temze, potpalio ugljen i stavio ga na vatru. Na ekranu staroga televizora pratimo autorov performans, u kojem odjeven kao gentleman, u odijelu iznajmljenu u Lipam & Sansu i sa štapom iz James Smith & Sons Umbrellas šeće londonskim Bond Streetom i Piccadillyjem. Naime, prije odlaska u London, a pod utjecajem knjiga i filmova. autor je, kako i sam navodi u katalogu, očekivao da će na ulicama viđati gospodu sa štapovima, no zbilja je drukčija od očekivanja. U želji da iskusi duh staroga Londona autor je odlučio iznajmiti odijelo i tako odjeven prošetati.

Simbol engleskog prostora?

Tomislav Brajnović je, kako i sam kaže, staklenik uporabio kao simbol engleskog prostora, spremnik vremena i osobnih iskustava, očekivanja i razumijevanja Engleske, ali i globalne situacije. Umjetnik je krenuo od predmeta kao moćna simbola, te je nagomilavanjem predmeta i njihovim udomljavanjem u prostor staklenika pokušao svoj prvi susret s engleskim društvom, koji je do tada bio poznat iz literature, filmova i mašte, interpretirati naivno, jednostavno, iskreno; postupno je otvorio pitanje identiteta, uzroka i posljedica našeg odnosa u svijetu. Koristeći se već ustaljenim simbolima, elementima koji tvore mnogoznačne predodžbe kao što su himna, kralj/kraljica, gentleman, londonska magla, Brajnović stvara plodno tlo za analizu, kritiku i razumijevanje stanja društva i pojedinca, te razumijevanje sama sebe u odrazu onoga što ga okružuje.

Preseljenjem staklenika s njegove izvorne lokacije u galerijski prostor staklenik je lišen okoline koja ga određuje te je postao izolirani skulpturalni objekt. Premještanjem s povijesnog na aktualno umjetnik govori o padu jedne fiktivne sreće, uzora, morala, aludirajući na kraljevsku obitelj (audiokaseta vjenčanja princa Charlesa i princeze Diane), koja je zauzela ulogu sama Boga u masama naroda. Društvo je ubilo Boga, i sada se to isto društvo suočava s rušenjem vlastitih ideala. Autora zanima što je s demokracijom i kako ponovno uspostaviti ravnotežu čovjeka i prirode, kako ponovo uspostaviti moral kroz istinu kao imperativ. Ostati čist, neiskvaren, moralno osviješten u današnjem svijetu, navodi nas na mišljenje i potiče nas da angažirano preispitamo svoja uvjerenja i krenemo u potragu, unutar nas samih, za onim boljim ja. Svojim radom Tomislav Brajnović analitičnim pristupom o traženju vlastite istine i uporabom staklenika kao simbola spremnika vremena, iskustva i očekivanja otvara nova pitanja o položaju čovjeka i njegove vjere u prave ili iskrivljene vrijednosti i potiče na razmišljanje o tome što se krije iz lijepa paravana društva, zajednica, ljudi. Što je to s čim se teško suočavamo i koju istinu o sebi samima teško prihvaćamo?!

Martina Matić