Vijenac 263

Ples

Gostovanja u Cankarevu domu u Ljubljani

Plesna egzotika

Upravo spoj suvremenoga pokreta s afričkom tradicijom daje egzotičnost Salia ni’ Seydou, plesu koji uz glazbu s tradicionalnih instrumenata dočarava mističnost i ljepotu Afrike

Gostovanja u Cankarevu domu u Ljubljani

Plesna egzotika

Upravo spoj suvremenoga pokreta s afričkom tradicijom daje egzotičnost Salia ni’ Seydou, plesu koji uz glazbu s tradicionalnih instrumenata dočarava mističnost i ljepotu Afrike

slika

Polumjesec rijeke Niger je egzotični naziv festivala kulture zapadne Afrike u Cankarevu domu, koji je počeo 22. ožujka s plesnom predstavom Poziv. Dva dana za redom u prepunoj Linhartovoj dvorani izvodila ju je plesna skupina iz Burkine Faso, Salia ni’ Seydou. Obje večeri dvorana je odzvanjala od oduševljenja publike, koja je ovacijama počastila odlične Afrikance (tri plesača i četiri glazbenika).

Salia Sanou, Seydou Boro i Ousseni Sako dolaze iz Ouagadougouja u Burkini Faso, i na međunarodnu plesnu scenu unose izvoran i nadahnjujući stvaralački duh. Na njihovo suvremeno stvaralaštvo i uspjeh utjecala je i francuska koreografkinja Mathilde Monnier, koja je afričkom plesu (uopće) otvorila vrata u svijet i usmjerila ih u nove oblike umjetničkog izražavanja. Upravo spoj suvremenoga pokreta s afričkom tradicijom daje egzotičnost njihovu plesu, koji uz glazbu s tradicionalnih instrumenata dočarava mističnost i ljepotu toga kontinenta. Predstava je prepuna izvornog stvaralaštva. Svaki plesač s punim intenzitetom nastupa solo, ispreplećući svoj nastup s izvedbom druga dva plesača. Vrhunac postižu kada im se izmjenično pridružuju i glazbenici s đembama (udaraljke svojstvene zapadnoj Africi), kojim nam dočaravaju glasove Afrike ili s gitarom kojom izvode lagane, nježne mandingo melodije.

Latice ruža

Riječ je o eteričnoj plesnoj predstavi u kojoj se sva tri plesača iskazuju i dokazuju sami, a potom se stapaju u jedno tijelo. Impresivnim, poput gume, savijanjem i podrhtavanjem tijela, na kojima se ocrtavaju svi mišići, oni govore o napornu putu afričkih naroda, kojima još od kolonijalnog doba ne cvjetaju ruže. Na kraju će, simbolično, jedan od plesača koji tijekom plesa zubima drži podignutu majicu (ostali su samo u širokim hlačama), iz te majice prosipati krvavocrvene ružine latice. Vrlo izvorno i maštovito.

Cankarev dom uskoro će posjetiti i kanadska koreografkinja i plesačica Marie Chouinard sa svojom deseteročlanom plesnom skupinom, koja će 23. i 24. travnja nastupiti u Gallusovoj dvorani. Riječ je o njezinu prvom koreografskom djelu iz 1993, Posvećenju proljeća Igora Stravinskog. U suprotnosti s postavama drugih koreografa, koji su stvarali ples na glazbenu temu Stravinskog, Marie Chouinard svoj je obred izgradila plesnim solima u kojima jakim i jasnim pokretima pokušava probuditi intimu svakoga plesača. U jesen prošle godine predstava je obnovljena i prvi put popraćena živom glazbom. U Ljubljani najavljuju svečani događaj, jer će s uglednom plesnom skupinom snage udružiti i Simfonijski orkestar RTV Slovenije.

Za 15. svibnja najavljuje se atrakcija s japanskim bubnjarima Yamato, koji će nastupiti u Gallusovoj dvorani na otvorenju 10. Exodosaa (festival scenskih umjetnosti) s atraktivnim nastupom Tamaši — glasovi srca. Yamato se koriste bubnjevima različitih veličina, od najmanjih do golemih odaiko, koje izrađuju od divovskih četiristogodišnjih stabala. Japanski bubnjari svirci se predaju u potpunosti i bez ustezanja, izlijevajući u nju srce i dušu kako bi stvorili zvuk otkucaja srca, znaka života.

Neda Galijaš

Vijenac 263

263 - 1. travnja 2004. | Arhiva

Klikni za povratak