Pjev iznad kukavičjega gnijezda

Pjev iznad kukavičjega gnijezda

Moralna savjest pop-glazbe ponovno je s nama. Novi je album Roberta Wyatta remek-djelo prekaljena šezdesetogodišnjaka, koji svojim pjevom iznad kukavičjega gnijezda današnje geopolitike dira u srce i dušu pop-konzumenta provocirajući i sivu tvar na razmišljanje

Kada bi pop-glazba birala svoga kandidata za generalnog tajnika UN-a, to bi bez ikakve dvojbe bio Robert Wyatt! Jer svijet bi njegovim izborom zasigurno postao ljepše i bolje mjesto za život. Poslušajte samo Wyattov novi album Cuckooland i uvjerit ćete se da je tomu tako. Toliko humanizma, iskrene dobrote i empatije za egzistencijalno ugrožene autor ovih redaka nije čuo ni od jednoga pop-izvođača u posljednjih desetak godina. Efekt je toliko šokantan da mi ne preostaje nego da uzviknem pomalo starozavjetno: revolucionari rocka — sramite se svoje ohole gizdavosti, egoizma i bešćutnosti prema Drugom. Jer jedini Wyatt bez suvišna propovijedanja i u formi dirljiva humanizma progovara o tako složenim temama kao što su: rat u Iraku, prezrene i protjerane manjine, koncentracijski logori, globalna politika prema imigrantima te neodgovorno ponašanje današnjih političara prema svima nama na način na koji se ptice kukavice ponašaju prema svojim mladima.

Nakon albuma u kojemu riječi sažaljenje, samilost i razumijevanje ponovno zadobivaju puni smisao Wyatt može smireno u mirovinu sa svojih autoritativnih šezdeset godina života, jer osim vrhunske liričnosti, Cuckooland u bogatu harmonijskom eksperimentiranju savršeno inovira i pop-formu pretačući u nju bogato nasljeđe jazza, klasični minimalizam, ambijentalne sintesajzerske omaglice i globalne ritmove i melodije. Jedno je sigurno — ako Bog ima imalo sluha, onda Wyattu čuva počasno mjesto u zboru odabranih anđela kerubina. Cuckooland — album je od neprocjenjive vrijednosti. Majstorstvo za vijeke vjekova!

Marksizam na Top of The Pops

Kako i priliči prekaljenu veteranu, priča o Wyattu seže daleko u prošlost. Glazbenu karijeru započeo je u drugoj polovici šezdesetih godina dvadesetog stoljeća, kada je kao bubnjar nastupao u legendarnim prog-rock i fussion sastavima The Soft Machine i Matching Mole, što su inventivno spajali jazz i rock-tradiciju. nakon razlaza sa Soft Machine Wyatt započinje solo karijeru. Godine 1974. izdaje svoje prvo remek-djelo, LP Rock Bottom, koji stječe legendarni status ne samo zbog neponovljiva spoja rocka, jazza i art psihodelije, nego i zbog osobne tragedije koja je pratila izdavanje albuma. Wyatt je, naime, na jednoj veselici u pijanom stanju pao s balkona i ozlijedio kralješnicu ostavši zauvijek paraliziran od struka nadolje. Od tada će postati prepoznatljiv po svojim fotkama u invalidskim kolicima, marksističkom imidžu s bujnom patrijarhalnom bradom te nezaboravnim nastupom na Top of The Pops na kojem je u kolicima i na sjajnoj pozornici izvodio hit Neila Younga Shipbuilding kao svojevrstan komentar na britansko ratno upletanje u Falklandskom otočju.

Slijede ne tako brojni, ali uvijek od kritike cijenjeni, albumi u kojima se izmjenjuju dvije temeljne Wyattove preokupacije. Jedna je ona ekskluzivna i intimna — opisivanje cijeloga spektra osjećaja koje proživljavaju zaljubljeni — od bezuvjetna prepuštanja u slatkoj izolaciji do iracionalne netrpeljivosti. A druga je društveno angažirana strana i zahvaća brigu o gorućim svjetskim problemima. Često je geopolitičku tendenciju autor dovodio do savršenstva pretvarajući poznate pop i jazz standarde u iskaze buntovničke ljevičarske provenijencije. Ali je u svojem tvrdom marksizmu znao zaglibiti i u pretjeranu tezičnost u iskazima tipa: Indonesia, What did (Bobby) Gillespy do to help You? kao na albumu Old Rotten Hat iz osamdesetih. Obje te težnje ostat će bez prave hegelovske sinteze sve do današnjih dana, kada s albumom Cuckooland Wyatt konačno uspijeva napraviti sjajan amalgam. Wyattov ljevičarski impuls konačno više ne zvuči kao baratanje frazama iz marksističe sociologije, nego kao potresna humanistička poezija impresivne evokativne snage.

Himne Ujedinjenih naroda

Svaka od pjesama na Cuckoolanda posebna je priča za sebe i svaka pogađa ravno u srce i dušu slušatelja, ali provocira i sivu tvar na razmišljanje. Srceparajućem osjećaju pridonosi Wyattov hermafroditski vokal, što je s godinama postao vladarem visokih oktava dirljivo i ranjivo se urezujući u svijest slušatelja. Kako na malo prostora moramo izdvojiti samo nekoliko bisera iz ove pjesmarice, spomenimo fenomenalno nostalgičnu Old Europe, koja se u formi zaraznoga be-bop komada ironično okomljuje ne nedavnu Rumsfeldovu izjavu o staroj truloj Europi.

Suprotno njemu, Wyatt pričom o međurasnoj ljubavi Milesa Davisa i Juliette Greco argumentira kako su spomenuti ljubavnici uživali blagodati svoje zabranjene ljubavi baš u kozmopolitskoj Europi četrdesetih godina prošloga stoljeća, a ne u rasističkoj Americi. Forest je dirljiva kritika kurentne britanske politike prema imigrantima ispričana kroz vizuru ciganske djevojčice koja u šumi i mjesecu vidi saveznike protiv svojih progonitelja. Cuckoo Madame fascinantni je recital što razlaže asocijalnu narav ptice kukavice (jedne od rijetkih životinjskih vrsta koja se ne brine o svojem potomstvu), aludirajući možda i na Margaret Thatcher i njezinu političku zaostavštinu. U Lullaby for Hamza irački dječak plaši se savezničkih bombi i moli pjevača da ga zaštiti spasonosnom uspavankom.

Wyattov falsetto i znalački aranžman toliko su snažni da bi bili kadri ganuti i same Georga Busha i Sadama Huseina, samo da su oni u prilici čuti pjesmu. Album majstorski zatvara genijalna pjesma arapskog pjesnika Nizara Zreika posvećena izbjeglicama. Umjesto da otpjeva ingeniozne Zreikove stihove, Wyatt se majstorski povlači u pozadinu. Odlučujući se za instrumentalnu verziju prepušta slušatelju da uz arapske zvuke sam iščitava otisnute stihove u svojevrsnom minus postupku. Istinska politička gesta, kao da hoće reći Wyatt, znači da se ponekad moramo povući i iza mikrofona. I da se vratimo upitu s početka teksta. Nakon svega rečenog, što mislite koga bi pop glazba morala izabrati kao svoga kandidata za generalnog tajnika UN-a? Budući da je odgovor više nego očigledan, pravo je pitanje: koju bi pjesmu s albuma Cuckooland trebalo predložiti za himnu Ujedinjenih naroda?

Predrag Madžarević