Nova izdanja Matice hrvatske

3 sv., 21x14 cm, tvrdi uvez. — Svaki svezak sadrži uredničku napomenu, a drugi i treći svezak sadrže i kazalo imena. — Cijena kompleta: 830 kn

Sv. 1: Nevjerica, nesanica: poezija, proza, eseji. — 405 str., ISBN 953-150-683-3. — Cijena: 240 kn

Sv. 2: Prostor pisanja i čitanja. — 438 str., ISBN 953-150-685-X. — Cijena: 270 kn

Sv. 3: Kružnica nade. — 541 str., ISBN 953-150-686-8. — Cijena: 320 kn

Prerano preminuli pjesnik, kritičar, esejist, antologičar i urednik Hrvoje Pejaković (Zagreb, 1960-1996) ostavio je iza sebe relevantan književno-kritičarski opus koji Matica hrvatska u ovoj prigodi predstavlja u izboru.

Možda i ponajbolji poznavatelj suvremene hrvatske književne produkcije, Pejaković se u poeziji javio još kao osamnaestogodišnjak u dubrovačkome omladinskome listu »Laus«. Shvaćajući poeziju kao životni dar i osobnu pustolovinu kojoj se cilj ispunjava u činjenici da se naše najprisnije riječi ponekad uspijevaju potvrditi i u tuđoj svijesti, Pejaković je pjesnik odmjerena, ekonomična i diskretna stiha suzdržanih emocija, a opet gotovo intimno povjerljiv, premda se i u takvim stihovima — u kojima sadržajno prevladavaju intima & privata — uvijek kreće na rubu komunikacije, na sigurnu putu u apstrakciju.

Hrvoje Pejaković nije pripadao ni jednoj posebnoj naraštajnoj pjesničko-kritičarskoj grupaciji, premda je u svojim kritikama redovito pratio recentnu književnu produkciju, ali isto tako i stvaralaštvo razlogovaca i krugovaša. Pejakovićeve književne i likovne kritike pripadaju vrhuncima suvremenoga hrvatskog kritičarskog izričaja, temeljena, kako na osobnome čitanju, tako i na onome posredničkome, na približavanju i otvaranju neke književnosti iskustvu Drugoga. Pto meni znači neka knjiga, na koji način ona proširuje naše iskustvo, što nam ona doista govori i zašto nam je uopće potrebna, temeljna su pitanja koja si Pejaković postavlja u kritici.

Njegove pjesme zastupljene su u svim novijim antologijama hrvatske poezije na hrvatskom i stranim jezicima, a književni eseji u antologijama i pregledima hrvatske književne esejistike druge polovice 20. stoljeća.

Matičin izbor iz Pejakovićeva djela donosi u prvome svesku njegovo pjesništvo, prozu i tekstove posvećene likovnome stvaralaštvu. Osim već objavljenih pjesama, u ovome svesku posebno mjesto zauzimaju pjesme Iz crvene bilježnice koje su manjim dijelom, posmrtno, objavljene u časopisu »Quorum«, 4-5/1996. Izbor proze temelji se na tekstovima pisanim prema određenim ključnim riječima, odnosno temama i pojmovima, tekstovima pisanim za Treći program Hrvatskoga radija i Hrvatsku televiziju. Naposljetku, prvi svezak donosi i izbor Pejakovićevih likovnih kritika, posvećenih različitim likovnim naraštajima i izričajima, kritika koje svoje postojanje ponešto duguju i Pejakovićevu odrastanju i umjetničkome odgajanju u slikarskoj obitelji.

U drugi svezak Djela uvrštene su dvije već prije objavljene autorove knjige eseja i kritika posvećene suvremenome hrvatskom pjesništvu i proznome stvaralaštvu: Prostor pisanja (Bilješke o suvremenom hrvatskom pjesništvu) i Prostor čitanja.

Treći svezak Djela donosi Pejakovićeve tekstove o suvremenom hrvatskom pjesništvu i prozi, te o prijevodnoj književnosti, tekstove razasute po tekućoj periodici i dnevnim listovima, ili pak, objavljenim na Hrvatskome radiju. O karakteru tih tekstova možda ponajbolje svjedoče sljedeće Pejakovićeve riječi:

Uvijek sam osjećao da se piše ili za kratkovjeki trenutak (radosti pisanja, radosti čitanja, sutra ili za tisuću godina) ih za vječnost. A i perspekrive trenutka i perspektiva vječnosti podjednako otapaju, čine banalnom našu ljutnju zbog toga što je netko nekoga razumio, ne razumio, hvalio, kudio, prešutio, uvrstio.

Marko Marulić, Judit / Judita, drugo, izmijenjeno izdanje, u suvremeni hrvatski jezik prenio i komentirao Marko Grčić, pogovor Josip Bratulić, Biblioteka Parnas — Niz Književnost, ur. Jelena Hekman, Matica hrvatska, Zagreb 2003.

Knjiga sadrži i pretisak 1. izdanja Judite iz 1521. — Usporedo tekst izvornika i prijevod na suvremeni hrvatski jezik. — Opremljeno bilješkama, izabranom bibliografijom, prevodiočevom napomenom i pogovorom Josipa Bratulića. — 190 str., 17x11 cm, broširano, prošiveno, ISBN 953-150-558-6. — Cijena: 40 kn

Po uzoru na neka engleska i francuska izdanja u kojima su temeljni nacionalni epovi ili druga temeljna književna djela radi boljega razumijevanja prevedena u suvremeni jezik, objavila je Matica hrvatska 1998. temeljno i pionirsko djelo hrvatske književnosti: Marulićevu Juditu, prvi umjetnički ep napisan na hrvatskome jeziku. Tom je prigodom uz prijevod objavljen i Rječnik Marulićeve Judite Milana Moguša te je prvi put u cijelosti tiskan i preslik drugoga, likovni i grafički, najuspjelijeg izdanja Judite iz 1522. godine. Budući da je u međuvremenu Rječnik u opširnijoj inačici objavljen kao zasebna knjiga (2001), u ovoj je prilici on izostavljen, a tiskan je i preslik prvog izdanja Judite iz 1521. Također, za ovo izdanje prevoditelj je ponešto izmijenio i dopunio prijevod te bilješke uz prijevod.

Petar Kanavelić, Vučistrah, prir. Slobodan Prosperov Novak, Biblioteka Parnas — Niz Književnost, ur. Jelena Hekman, Matica hrvatska, Zagreb 2004.

Knjiga sadrži i opširniji priređivačev pogovor o Kanavelićevu književnom djelu. — 167 str.; 17x11 cm; broširano, prošiveno, ISBN 953-150-511-X. — Cijena: 40 kn

Praizvedena 1682. u Dubrovniku, Vučistrah (kadšto i Krunoslava) urnebesna je pseudohistorijska tragikomedija s nizom ljubavnih i dvorskih zapleta kojih su glavni likovi ugarska kraljica Krunoslava i njezin brat, kralj Vučistrah. Ingeniozno spajajući motive iz Calderonove drame Život je san s prizorima iz Cicogninijeva libreta Orontea, Kanavelić piše središnju dramu svojega doba — Vučistrah — u kojoj podjednako briljantno tematizira i ljubavnu priču i priču o moćima vlasti, nudeći u liku Vučistraha izravnu aluziju na onodobne dubrovačke vladare i političke moćnike.

Petar Kanavelić (Kanavelović, Korčula, 1637-1719), plemić i trgovac, diplomat i obavještajac, mnogostruko je nadaren književnik koji se potvrdio u svim važnijim književnim vrstama svojega vremena. Tragikomedija Vučistrah, kako se odnedavno upozorava, znatno je utjecala na razvoj dramske književnosti i teatra u Dubrovniku i Hrvatskoj.

Jacques Le Goff, Stara i naša Europa, prev. i prir. Željka Čorak, Biblioteka Parnas — Niz književnost, ur. Jelena Hekman, Matica hrvatska, Zagreb 2004.

Prijevod djela: La Vielle Europe et la Nôtre. — Sadrži i bilješku o piscu. — 55 str., 17x11 cm, broširano, prošiveno, ISBN 953-150-545-4.

Čini mi se da se iz ovog izlaganja, gdje se povjesničar združuje s građaninom, vidi kako se odluka o Europi ne donosi između tradicije i modernosti. Ona je u dobrom korištenju tradicija, u obraćanju nasljeđu kao izvoru nadahnuća, kao osloncu održavanja i obnavljanja još jedne europske tradicije, tradicije kreativnosti. Jedan od zlih demona odviše je često napastovao Europu da svoju civilizaciju smatra svjetskom, da želi svijet na svoju sliku. Ako Europa želi biti model za moderni svijet, ona mora poštovati drugoga, otvoriti se drugima. Upravo otvarajući se ona je od vremena antičkih Grka učinila velike stvari.

Jacques Le Goff (Toulon, 1924), čuveni francuski povjesničar i medievist svjetskoga glasa, autor klasičnih povijesnih djela 20. stoljeća Civilizacija srednjovjekovog Zapada i Srednjovjekovni imaginarij, propituje u ovome eseju trajanje Europe u kontekstu današnjih i sutrašnjih izazova, smatrajući kako se današnja Europa mora osloniti na vlastitu dugu povijest kako bi uspjela u 21. stoljeću. Time se, dakako, pretpostavlja kako dobro shvaćena drevnost jest prednost. Hrvatskim čitateljima posebice bi mogao biti intrigantan način na koji Jacques Le Goff određuje mjesto Hrvatske u europskom prostoru i vremenu, Hrvatske koja Europi, prema mišljenju autora, nudi jednu od najljepših umjetnosti njezina ranog srednjeg vijeka.

William Blake, Proročke knjige, prev. i prir. Marko Grčić, Biblioteka Parnas — Niz Književnost, ur. Jelena Hekman, Matica hrvatska, Zagreb 2004.

Knjiga je opremljena opširnim napomenama, kronologijom Blakeova života i djela, izabranom bibliografijom te studijom o Blakeovu književnom i duhovnom svijetu. — 297 str., 17x11 cm, broširano, prošiveno, ISBN 953-150-565-9. — Cijena: 60 kn

William Blake (London, 1757-1827), pjesnik, slikar, graver i ilustrator knjiga, jedna je od najzačudnijih književnih osobnosti 19. stoljeća. Umjetnički svestrano nadaren, obdaren iznimnim pjesničkim nadahnućem i nadasve stvaralački slobodan i nesputan, Blake nije bio predodređen za udobnu građansku komociju. Dapače, poživio je kratko: u siromaštvu, neshvaćen i nepriznat upravo u onome što se danas beskrajno cijeni — njegove knjige kao kongenijalno jedinstvo riječi i slike.

Odgojen na literaturi misticizma i spiritualizma Paracelsusa, Böhmea, Swedenborga i Biblije, Blake je stvorio osebujno književno djelo utemeljeno na pobuni protiv vladajućih društvenih, staleških, religioznih i filozofskih obrazaca.

Izbor kraćih i važnijih poema iz Blakeovih proročkih knjiga možda ponajbolje reprezentira Blakeov buntovno-revolucionarni pjesnički i duhovni svijet prožet dubokim, neposrednim vizijama i uvidima u metafiziku dobra i zla te simbolima, pseudomitovima, i parafrazama. Zahvaljujući odlično prevedenim te stručno i opširno komentiranim stihovima Proročkih knjiga, u mogućnosti smo pobliže upoznati Blakeov osebujni pjesnički i duhovni svijet nesklon književnim, filozofskim ili nekim drugim analizama. Pritom valja imati na umu da Blake pod riječju proroštvo nema na umu uobičajeno značenje te riječi kao navješćivanja budućih događaja u vremenu, već nešto mnogo složenije što u komentari ističe i priređivač: »vječne arhetipe koji upravljaju svakim prevratom«.

Friedrich Nietzsche, Schopenhauer kao odgajatelj, prev. Mario Kopić, prir. Damir Barbarić, Biblioteka Parnas — Niz Filozofija, ur. Jelena Hekman, Matica hrvatska, Zagreb 2003.

101 str., 17x11 cm, broširano, prošiveno, ISBN 953-150-564-0. — Cijena: 40 kn

Varljiva naslova, knjiga Schopenhauer kao odgajatelj djelo je ponajprije o Nietzscheu samu i pitanju koje si taj mislilac postavlja: što filozofija njemu uistinu jest i što uopće jest filozofija? U tome se propitivanju tek mjestimice naznačuje i Schopenhauerova uloga u razvoju filozofije, napose u Nietzscheovu promišljanju odnosa pojedinca — filozofa-genija prema institucijama države i sveučilišta.

Naposljetku, Nietzsche na neobičan, ali filozofski dosljedan način razrješava svoj odnos prema učitelju i odgajatelju Schopenhaueru, obrazlažući kako je on Schopenhauerov filozofski — antipod!

Hrvoje Kačić, U službi domovine: Croatia rediviva, bibl. Posebna izdanja, ur. Jelena Hekman, Matica hrvatska, Zagreb 2003.

Knjiga je opremljena predgovorima Trpimira Macana i Kathleen Wilkes, pogovorom Michaela Foota, uredničkom napomenom i imenskim kazalom. — Ilustrirano preslikama dokumentarne građe. — 479 str., 22x14 cm, tvrdi uvez, ISBN 953-150-697-3. — Cijena: 240 kn

Svojevrstan zbornik članaka, govora, intervjua, izvještaja, dopisa i apela, većinom napisanih ili objavljenih početkom devedesetih godina prošloga stoljeća, u kojima se tematizira raspad Jugoslavije, propast komunističkoga sustava, nastanak i obrana hrvatske države te nadasve ratne prilike u Dubrovniku i stajalište inozemstva prema ratnoj agresiji u Hrvatskoj. Kačićeva je knjiga memoarsko-dokumentranoga karaktera, ona je, ponajprije, prikaz autorovih osobnih nastojanja i djelovanja oko obrane Dubrovnika i uspostave te međunarodnoga priznanja hrvatske države, oko tumačenja karaktera rata i istine o ratu u Hrvatskoj međunarodnim čimbenicima.

Hrvoje Kačić (Dubrovnik, 1932), umirovljeni sveučilišni profesor i odvjetnik, stručnjak u području pomorskoga prava, izabran je kao nezavisni kandidat u prvi saziv Sabora Republike Hrvatske te je u njemu vodio Odbor za vanjsku politiku. Volonterski je sudjelovao u izradi Hrvatskoga ustava, zatim u radu Komisije za izradu teksta Rezolucije o zaštiti ustavnog poretka i nacionalnih prava, Komisije za izradu državnopravnih akata za suverenu i samostalnu Republiku Hrvatsku, Komisije za utvrđivanje činjenica i okolnosti u svezi s naoružavanjem rezervnog sastava policije i obrane Hrvatske, Komisije za kontrolu prekida vatre u Republici Hrvatskoj, Radne grupe za izradu odluka i zaključaka o razdruživanju s Jugoslavijom i drugim republikama dotadašnje države.

Predstavljao je Republiku Hrvatsku na nekoliko zasjedanja Konferencije o bivšoj Jugoslaviji u Haagu tijekom rujna i listopada 1991, koja se održavala pod pokroviteljstvom Europske zajednice.

U svojstvu predsjednika Odbora za vanjsku politiku predvodio je saborske delegacije u zastupanju Sabora u Parlamentu Vijeća Europe, Skupštini parlamentaraca NATO država i KESS-a te zasjedanjima parlamentaraca Srednjoeuropske inicijative.

Od siječnja 1994. do lipnja 2001. obavljao je, također volonterski, dužnost predsjednika Državne komisije za granice Vlade Republike Hrvatske.

Stoga je Hrvoje Kačić i više nego važan svjedok i sudionik obrane i stvaranja hrvatske države. Njegovi članci i dokumenti nisu nikakva rodoljubna zanovijetanja nego, naprotiv, vrijedna povijesna građa za proučavanje hrvatske državnosti na izmaku 20. stoljeća.

Knjiga U službi domovine proširena je inačica vrlo uspjela izdanja objavljena na engleskom jeziku (Serving my Country, Zagreb 2002).

Bibliografija Hrvatske revije 1951-2000: Hrvatska revija, godište L, svezak 4, prosinac 2000, prir. Nataša Bašić (gl. ur.), Tatjana Dobričević, Jasna Ivančić, Irina Starčević-Stančić, Ivana Šiprak, Ankica Šunjić, Leksikografski zavod Miroslav Krleža i Matica hrvatska, Zagreb 2003.

Bibliografija sadrži proslov, uvodnu studiju Nataše Bašić, naputke čitateljiima, popis akronima, kratica i znakova, kronološku tablicu časopisa, pregled članaka, književnih i likovnih priloga, popis razriješenih i nerazriješenih pseudonima i šifri, autorsko kazalo te predmetna kazala (osobno, pojmovno i kazalo knjiga te kronološki popis izdanja Knjižnice »Hrvatske revije«. — 1120 str., 24x17 cm, tvrdi uvez, ISSN 1330-2493. — Cijena 100 kn.

Više od 33 000 iščitanih stranica, više od 11 600 leksikografsko-bibliografsko obrađenih jedinica, četiri kazala (autorsko, predmetno osobno i pojmovno te kazalo knjiga) sa 1200 autorskih imena, 8400 osobnih imena, 3000 pojmova i 1700 naslova recenziranih knjiga — samo su neki od važnijih, impozantnih statističkih podataka sadržaja Bibliografije Hrvatske revije 1951-2000.

Nastala na temeljima Matičine »Hrvatske revije«, pokrenute 1928. i ugašene 1945, emigrantska »Hrvatska revija« (gl. ur.: Vinko Nikolić 1951-1997; Antun Bonifačić 1951-1954; Boris Maruna 1998-2000), kultni je i najčitaniji časopis hrvatskih intelektualaca u iseljeništvu, časopis u kojemu su pedeset godina na uvjerljiv način praćene najvažnije južnoslavenske — a posebice hrvatske — političke, društvene i kulturne aktualnosti i u kojemu su ispisani ponajbolji analitički i znanstveno-publicistički tekstovi o velikim hrvatskim temama poput Bleiburga, Brozove strahovlade, suđenja nadbiskupu Stepincu, sloma hrvatskoga proljeća, udbaške djelatnosti u inozemstvu, ubojstava hrvatskih političkih emigranata, Domovinskoga rata i drugih tema.

Zahvaljujući izvanrednom uredničkom i ljudskom senzibilitetu njezina obnovitelja i dugogodišnjega glavnog urednika Vinka Nikolića (zahvaljujući kojemu se i danas ovaj časopis razgovorno često naziva Nikolićeva Revija), »Hrvatska revija« sadržajno-tematski ustrajavala je na nužnosti ostvarenja hrvatske državno-pravne neovisnosti, od prvoga broja objavljenog u Buenos Airesu 1951. pa sve do vraćanja »HR« u okrilje Matice hrvatske 1991. Zbog toga je u ideološki i politički rigidnu jugoslavenskom komunističkom sustavu »HR« proglašena ustaškim glasilom, a njezini suradnici proskribirani, premda su najoštrije kritike i analize ustaškoga režima ispisane upravo u njoj!

Raznolikost mišljenja i svjetonazora, prvoklasna analitičnost i preciznost članaka, mnoštvo nepoznatih i manje poznatih kulturnih i političkih činjenica te dokumentarna građa i uvjerljivost ostat će trajnim vrijednostima časopisa u kojemu je plastično ocrtana tragika naraštaja hrvatskih intelektualaca koji su svoju domovinu morali potražiti negdje drugdje.

Bibliografija je na inicijativu Matičina potpredsjednika Vlahe Bogišića izrađena u Uredništvu Thesaurusa Leksikografskoga zavoda »Miroslav Krleža« i objavljena kao posljednji broj obnovljene (Nikolićeve) »Hrvatske revije«. Pod uredništvom Mladena Klemenčića pokrenut je 2001. njezin — sadržajno-koncepcijski i grafički — novi tečaj.