Neobični crossover

Neobični crossover

Novovalna šlagerska Rijeka s kraja pedesetih, pored Dua sa Kvarnera, izbacila je u prvi plan mlade domaće popularnoglazbene scene i jedan trio. Tino Stipinović, Vigor Finderle i Dinko Banić spojili su prve slogove svojih imena i zajedno zapjevali. Dok su njihovi kvarnerski kolege mamili sanremskim zvukom, Trio Tividi krenuo je još smjelije prema podilaženju publici toga doba. Budući da su našim poslijeratnim kinodvoranama harali meksički filmovi sentimentalna sadržaja, gdje se mnogo ljubilo, pa zatim i patilo, a posve logično, o tome i pjevalo, odjednom je nastala i pomama za meksičkim melosom.

Fenomen meksičkog zvuka

Kolekcija pred nama izbor je iz šestogodišnje karijere ili, bolje rečeno, trogodišnje diskografske produkcije ovoga neobičnog trija. Čak dva singla, pet EP-a i jedna LP-ploča, pokazatelj su da takozvani fenomen meksičkog zvuka, iako kratkotrajan, nikako nije bio i nevažan. Popularnost trija potvrđuje i spomenuta, raritetna »dvadeset i pet centimetarska« LP-ploča, privilegij koji su, kako se to navodi u popratnoj knjižici, »u tom trenutku... uživali jedino Ivo Robić i Dušan Jakšić!«.

Ovo izdanje započinje snimkama s prve dvije EP-ploče. Mariachi-standardi, uglavnom u prepjevima neizbježnog Marija Kinela, među kojima se ističu, već odavna izlizane Cielito lindo (Vedro nebo) i Mama Jaunita (Mama Huanita), današnjem će se slušatelju učiniti smiješnim, a povremeni zvižduci, povici tipa »a ja, jaaa« i »o lé« te posebno učestalo jaukanje neupućenika će uvjeriti da je riječ o parodiji. No, na kraju krajeva, to se isto može učiniti i osvještenijem gledatelju kad naleti na neku od suvremenih sapunica (i ne samo meksičkih) ili gledatelju nekog od filmova novije domaće produkcije.

Zanimljivo je da, od svega toga, danas najbolje zvuči Sombrero, skladba-uljez među klasicima — rad Nikice Kalogjere, koji je trebao podražavati autentični meksički stil. Istu su kompoziciju prepoznali i tadašnji slušatelji, jer je baš ona postala hitom. Prvi veliki skladateljski uspjeh tadašnjega voditelja Cowboyskog sastava i Meksikanskog orkestra tako je nadmašio svjetske hitove.

U nastavku kolekcije dolazimo do materijala s LP-a Trio Tividi u svojim uspjesima iz 1962. Riječ je o seriji prepjeva koji nam odmah daju do znanja da je trio u međuvremenu iznašao suptilniji izraz interpretacije. Među tim, već mnogo ozbiljnije obrađenim skladbama koje vjerno donose svu ljepotu izvornoga meksičkog izraza, posebno se, profinjenim izvedbama, ističu Galopera i Cucurrucucu Paloma.

Trio je svoj meksički izraz, u završnoj fazi svoje karijere, uspio prilično zanimljivo spojiti s jadranskim šlagerom, o čemu ovdje svjedoče skladbe Zov mora, Ferali (Zagreb ’63) i Berači koralja (Kalogjera/Dedić). Tako je od početnoga fenomena, Trio Tividi, prije negoli se rasformirao, zašao u neobičan crossover koji je ostao nedovršen, znatno zanimljiviji od novijega dalmatinskog sirtakija. Ukupno, zanimljiv zapis o fenomenu meksičkog melosa u našim krajevima.

Velimir Cindrić