Nebriga za kulturnu baštinu

Nebriga za kulturnu baštinu

Rješenje problema očito još nije blizu, premda je centar za fotografiju konačno i potreban Zagrebu. Spašavanje arhiva velikana hrvatske fotografije Toše Dabca zaokruživanje je jedne od karika koja je stvorila kulturni identitet Zagreba

Jedna od velikih aktualnih kulturnih tema sudbina je Arhiva Toše Dabca, najvećega hrvatskog fotografa 20. stoljeća. Svakim danom ta fascinantno složena priča o nesređenim imovinskopravnim odnosima zgrade u Ilici 17 u Zagrebu, gdje se arhiv nalazi, u koju su upleteni ugrožena neprocjenjiva fotografska zbirka, gradske i državne institucije za kulturu te upravljanje imovinom i tvrtke koje svoj interes vide jedino u povećanju zarade, dobiva novo poglavlje.

Nedavno je u tisku objavljeno da je došlo do prodaje trećine spomenute zgrade u kojoj se nalazi kulturno dobro Arhiv TD, odnosno sama zbirka fotografija i negativa Toše Dabca (između ostalog originalna pisma i manja stručna biblioteka) koja čini jedinstvenu cjelinu s prostorom atelijera. Stranka u kupoprodaji su privatni vlasnici tvrtke Benz d. o. o., iza koje stoji Benetton, što je dodatno zapetljalo već ionako složenu situaciju, koju može razriješiti još jedino nadležni sud.

Nepoštivanje zakona

Naime, prodajom nije poštivan Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara koji obvezuje prodavatelja kulturnoga dobra da ponudi prvokup kulturnog dobra Gradu Zagrebu ili državi. Budući da Grad Zagreb to pravo nije ostvario, premda je nasljednik arhiva Petar Dabac na to upozoravao nadležne institucije od trenutka kad je sporna trećina zgrade vraćena privatnim vlasnicima, Gradu Zagrebu preostaje tužba kojom se može poništiti eventualna protuzakonita prodaja, koja je i najavljena.

Nejasnoće oko toga tko je vlasnik preostale dvije trećine poslovnih prostora zgrade u Ilici 17 zaustavile su dalju inicijativu kojom bi se osiguralo da Grad Zagreb postane vlasnikom prodavane trećine. Međutim, to očito nije smetalo Benettonu da kupi tu trećinu i nastavi s namjerama o proširenju na ostatak poslovnih prostora (premda etažiranje zgrade nije provedeno, Petar Dabac potvrđuje da Benettonovi arhitekti žele ući u Arhiv radi izmjere prostora). Ne treba posebno objašnjavati vrijednost koju imaju poslovni prostori na toj lokaciji u Zagrebu.

Problem svakodnevnog ugrožavanja zbirke od strane drugog korisnika prostora u kojem se nalazi Arhiv TD, Centra za industrijsko oblikovanje, čija djelatnost fizički svakodnevno ugrožava osjetljivi fotografski materijal i na koji Dabac upozorava dulje vrijeme, i za koji je potrebno da se iseli kako bi se moglo početi raditi na konzervaciji građe, poznat je mjerodavnim službama, kao i javnosti.

U čitavu priču uključio se prije četiri godine Muzej suvremene umjetnosti, koji je prihvatio prijedlog o donaciji Arhiva (i dalje status quo), premda donator Petar Dabac jednako dobrim rješenjem smatra i da Muzej za umjetnost i obrt ili Muzej grada Zagreba preuzimu brigu oko građe Arhiva. Njegov interes, što je više puta i izjavio, isključivo vodi ideja o zaštiti Arhiva te traži saveznika i potporu u rješavanju ozbiljnih problema u kojima se konkretno zbirka nalazi, kao i zamršenih imovinskopravnih odnosa što su se dodatno zakomplicirali povratom imovine bivšim vlasnicima, zbog zgrade koja je bila nacionalizirana nakon Drugoga svjetskog rata. Kako veli Dabac, za sada je MSU manjim potezima,, kao što je bila konferencija za tisak i izložba Tošinih fotografija u Gradskom poglavarstvu, pokušala ponovno aktualizirati problem na gradskoj razini.

Apel je spas arhiva

Kako god bilo, uvjet donacije, od kojeg Petar Dabac ne želi odustati, a to je da Arhiv TD ostane u sadašnjem prostoru zgrade u Ilici 17, namjera je da se on revitalizira i postane aktivan centar fotografije, uz galeriju gdje će se uvijek moći pogledati Tošine fotografije, gdje se primjereno čuva više od dvjesto tisuća negativa i vintage fotografije, i koje će nastaviti tradiciju kultnoga mjesta fotografije koje je imalo dok je i sam Tošo Dabac vodio atelijer. U jednoj od rijetkih publikacija o Tošinoj fotografiji Tošo Dabac Fotograf (iz 1980) povjesničar umjetnosti Radoslav Putar tumači kako »mnogi negativi nisu nikada kopirani niti povećani« te »ako se ne budu temeljito koristila sva svjedočanstva o Dabcu, neće biti moguće sastaviti potpunu sliku povijesti medija fotografije u nas za gotovo polovicu posljednjeg stoljeća: zato što je Dabčevo djelo bitni dio te povijesti, a u isti mah i odraz njegova vremena. Također, ne sačuva li se Tošino djelo u njegovoj ostavštini, bit će izgubljen golem broj fotografskih podataka o stvarnosti zemlje u razdoblju godine 1930. do 1970.«

Čini se da su se za najveću potporu očuvanju Arhiva TD u sadašnjem prostoru najintenzivnije zauzeli mediji, a novinarka HTV-a Lidija Špiranec organizirala je sastanak i izložbu na Gornjem gradu, koji je imao predznak apela za spas Arhiva TD na koji su se odazvali mnogi intelektualci i profesionalci iz umjetničkog života Zagreba, fotografi i studenti. Iz njega je proizašla i peticija s više od tisuću potpisa, među kojima se se našli potpisi poznatih glumaca, novinara, fotografa, slikara, pjevača i drugih građana. Peticija je našla put i do predsjednika Mesića, gradonačelnice Vlaste Pavić, ministra kulture Bože Biškupića i pročelnika Ureda za kulturu Grada Vladimira Stojsavljevića. Da se nešto pokreće, potvrđuje i Petar Dabac, koji optimističnije gleda na situaciju nakon sastanka s dogradonačelnikom Milanom Bandićem, koji je pokazao dobru volju da pokrene stvari u pravom smjeru, a nedavno se susreo i s predsjednikom Mesićem.

Rješenje problema očito još nije blizu, premda je centar za fotografiju konačno i potreban Zagrebu. Spašavanje arhiva velikana hrvatske fotografije Toše Dabca zaokruživanje je jedne od karika koja je stvorila kulturni identitet Zagreba. Ona nosi u sebi potencijal koji tek treba razviti.

Iva Mostarčić