Metafora naša svagdašnja

»Republika«, mjesečnik za književnost, umjetnost i društvo, gl. ur. Ante Stamać, god. LX, br. 2, Društvo hrvatskih književnika i Školska knjiga d.d., Zagreb, veljača 2004.

U novoj se »Republici« kao najvažniji i najzanimljiviji dio može izdvojiti upravo glavna tema broja, kojom je u središte rasprave ponovno dovedena kraljica tropa — metafora. Razlog izboru ove teme vjerojatno se nalazi u uočenim promjenama u današnjem statusu metafore i njezinu znanstvenom tretmanu, kao i u promjenama u jeziku samu, na koje upućuju ovdje objavljeni tekstovi. Naslovom Prema novoj metaforologiji temat aktualizira pitanje metafore, skreće pozornost na izmjene u teorijskim pristupima, ali daje i kritiku današnjega zanemarivanja ove problematike.

Teorijska tumačenja metafora

Upravo tekst Ante Stamaća, koji možemo smatrati uvodnim u tematski blok, iznosi konstataciju današnjega stanja u kojem su među najočitijim znakovima vremena i gubitak svijesti o jasnim granicama u jeziku, što rezultira situacijom u kojoj »kao da je sve i svugdje metafora i kao da je, s druge strane, ona baš ništa te je nigdje i nema«. Pišući o tome kako se, zbog površnosti i neznanja, danas gubi fino razlikovanje različitih modela metafore i njezine definicije, Stamać podsjeća i na modele koje je sam ustanovio u knjizi Teorija metafore. Uz kratak podsjetnik o važnim teorijama i obratima u proučavanju metafore, Stamać zaključuje i o današnjoj negativnoj pojavi u kojoj metafora postaje kriterij kojim se mjeri »metaforizacija znanstvenoga sloga i demetaforizacija pjesništva«.

Užeteorijska tumačenja metafore nalaze se u dvama tekstovima, obama u Stamaćevu prijevodu. Govoreći o tome kako načelo metaforičnosti u pitanje dovodi i načelo arbitrarnosti jezika, što metaforu danas čini temom mnogih znanosti, Winfried Nöth razmatra različita tumačenja metafore. Polazeći od pitanja njezine definicije, Nöth nadalje prikazuje postojeće teorije (poredbe, supstitucije, interakcije, kognicije), ali i upućuje na njihove aporije. Uz razmatranje Peirceove i Jakobsonove teorije, autor govori i o naizgled nespojivim odrednicama metafore, njezinoj ikoničnosti i konvencionalnosti, pokazujući kako se metafora nerijetko kreće između tih dvaju polova. Max Black metaforu tumači na nekoliko primjera razmatrajući ih ponajprije usporedbom dvaju različitih teorijskih pristupa — supstitucijskog i interakcijskog motrišta metafore. Zaključujući kako svaki dosadašnji govor o metafori nju uzima kao nešto već dano, ne razmatrajući njezin nastanak i podrijetlo, Antun Pavešković u svome se radu bavi upravo njezinim ishodištem, tumačeći metaforu kao iznimno važnu za nastanak jezika sama, kojega je narav metaforička. »Prenošenje« sa stvari na ime, koje označava moment rađanja ljudskog jezika kao prve metafore, ovdje je ujedno sagledano kao način kojim se u ljudskom rodu (refokusiranjem pozornosti s ljudskog modela na objekt prema kojem gesta pokazuje) spriječilo nasilje.

Intervju bez pitanja

Ostali prilozi ovoga broja sadržavaju različite teme. Razgovori na radiju koje je Kurt Hofmann vodio s austrijskim piscem Thomasom Bernhardom u pisanu su obliku rezultirali neuobičajenim intervjuom sastavljenim od odgovora, ali ne i pitanja, zbog čega tekst djeluje kao dugi Bernhardov monolog o vlastitom životu i stvaranju, kojega je dio preveden (Bosiljka Brlečić) u ovome broju.

Odrednicama duhovnosti i religioznosti moglo bi se povezati dva međusobno različita priloga. Dok Zlatko Tomičić u svojoj pripovijesti Središte zemaljske ljubavi tematizira daleku kinesku taoističku tradiciju, Mladen Planinc u svome nas radu upoznaje s ruskim religioznim filozofom Vladimirom Solov’evom. Pišući o tom osebujnom misliocu, koji je ostavio traga i u hrvatskoj kulturi, Planinc iznosi podatke o njegovu životu, poznanstvu sa Strossmayerom, polemikama o religioznim pitanjima te Solov’evljevom teološko-filozofskom konceptu Bogočovještva zasnovanu na reinterpretaciji općih mjesta Staroga zavjeta.

Uz stranice rezervirane za poetske i prozne radove, koje ovaj put dijele Mate Ganza, Ana Brnardić, Lidija Dujić i Dragan Božić, drugi ovogodišnji broj donosi i tekst Vinka Brešića, napisan u spomen preminuloga dr. Ive Frangeša.

Ovo će izdanje Republike svojim sadržajem najviše zainteresirati i koristiti onim čitateljima koji se zanimaju za problematiku metafore, dok ostalima ostaju prozni i poetski radovi, među kojima se može naći zanimljivih tekstova.

Ljubica Anđelković