Djeca i jezik

Knjigu Nevenke Nekić Uspomene iz Slovačke predstavile su 17. ožujka Matica hrvatska i njezin izdavač Matica slovačka iz Zagreba.

Pozdravnu riječ uputio je potpredsjednik Matice hrvatske Stjepan Sučić istaknuvši hrvatsku spisateljicu Nevenku Nekić i urednika knjige Zlatka Jevaka kao promicatelje suradnje dviju zemalja.

Zlatko Jevak, predsjednik Matice slovačke u Zagrebu, ujedno urednik knjige, govoreći o njoj istaknuo je izvrsnu grafičku opremu i fotografije, a kao vrijedan dio istaknuo je i sažetke na mađarskom i slovačkom, na jezicima zemalja koji su zajedno s hrvatskim jezici sudionika povijesnih zbivanja koje je autorica opisala u knjizi u koju je uložen velik trud, kako bi se povijest koja je povezivala tri naroda otrgnula zaboravu.

Govoreći o sadržaju knjige, o novelama, Hrvojka Salopek-Mihanović istaknula je autoričin trud da u njih osim proučenih povijesnih izvora, te putopisa i legendi, unese i vlastite dodatke. U novelama je ispričala najdojmljivije sa svojega puta po Slovačkoj, podjednako duboko i duhovno doživljavajući i kulturne i prirodne ljepote Slovačke, ali i duh naroda, nalazeći dodirne točke između Hrvata i Slovaka. Povjesničarka po struci, pa se u njezinim djelima osjećaju povijesna vrela i autentičnost, ali nikada se ne zadovoljava službenim verzijama, ona istražuje, pokušava doprijeti do skrivenog naličja povijesti te dokumentarno nadopunjava književnom maštom. Za Nevenku Nekić povijest nije nešto što je proteklo, ona u njoj vidi živ organizam, otkrivalački izazov, a kako je na kraju istaknula Hrvojka Salopek-Mihanović, njezina slika svega toga nije depresivna već kršćanski optimistična i humana.

Predstavljanje knjige upotpunila je sama autorica čitanjem odabranih ulomaka.

Odjel za književnost MH

Prisutnost onostranog

U sklopu ciklusa Kako čitati hrvatsku književnost (i zašto) Odjela za književnost Matice hrvatske 17. ožujka predavanje s temom Smrt u modernoj hrvatskoj drami održao je dramatičar Boris Senker.

U izlaganju pojmom suvremena hrvatska drama Senker je obuhvatio razdoblje druge polovice prošloga stoljeća, s posebnim osvrtom na posljednja dva desetljeća, istaknuvši dugu tradiciju problematiziranja teme smrti u hrvatskoj drami, čija bi polazna točka bio Ekvinocij, kojim je postavljen model koji se poslije često rabio, a po kojemu se smrt nameće kao nužan izlaz, premda ima i iznimaka. Kao važne za temu smrti ističe rane Krležine drame Kraljevo i Adam i Eva, jer je Krleža kao najčitaniji pisac imao velik utjecaj. U razdoblju između dva rata Krleža opet igra znatnu ulogu, ali se javljaju i novi autori, poput Begovića. Za naše moderne autore najvažniji su ipak pisci pedesetih, kao što su Marinković i Matković, od kojih su mladi dramatičari osamdesetih i devedesetih naslijedili elemente kao što su svojevoljan etički motiviran izbor smrti, smrt koja se javlja u liku zavodnika ili zavodnice, voditelja, suca i krvnika, a njihove drame pokazuju i mogućnost širenja teme smrti preko granica ovostranoga. Nova generacija dramatičara koja problematizira temu smrti, a započinje Ladom Kaštelan i Mirom Gavranom, kako ističe Senker, iako piše kratke tekstove, pokazuje sva obilježja prethodnika. Kao zanimljivost ističe povratak scene groblja, a time i povratak na Krležu. U najnovijim dramama snažna je i prisutnost onostranog, kao u Ivane Sajko, a čest je i lik anđela, kao u Jergovića.

Na kraju je Senker istaknuo dramu Posljednja karika Lade Kaštelan kao najvažniju dramu toga razdoblja, jer su u njoj sažeta sva prethodna iskustva.

Odjel za povijest MH

Prošlost Iloka

Odjel za povijest Matice hrvatske 24. ožujka predstvaio je tri knjige vezane uz Ilok i iločki kraj, knjigu Stjepana Sršana Inventar iločkog vlastelinstva 1886. godine, knjigu Josipa Barbarića i Budimira Cvitkovića Ljetopis franjevačkoga samostana u Šarengradu te zbornik radova sa znanstvenoga skupa Iločki statut 1525. godine i iločko srednjovjekovlje, tri važna povijesna djela, kako je istaknuo pročelnik Odjela Gjuro Vidmarović, o najistočnijem hrvatskom području, području bogate povijesti, naglašavajući kako je cilj Odjela promovirati djela loklanog karaktera koja obrađuju lokalnu povijest, a kao takvi segmenti ulaze u glavni tok naše povijesti.

O knjizi Inventar iločkoga vlastelinstva 1886. godine govorio je priređivač Stjepan Sršan iz Državnoga arhiva u Osijeku, ističući njezino značenje kao dokumenta, nastala u doba primopredaje vlastelinstva, a u kojem se ogleda njegovo funkcioniranje i iz kojeg se vidi njegova europska kultura i europska gospodarska razina toga vremena.

Jedan od autora knjige Ljetopis franjevačkog samostana u Šarengradu, Josip Barbarić, istaknuo je blago zapisa koje sadrži o crkvi i samostanu kojima su prošli mnogi franjevci, ali ih i posjećivali i mnogi velikani. Kao takav Ljetopis je vlasništvo hrvatskoga naroda jer sadrži podatke koji se tiču cjeloga naroda, istaknuo je. U ime drugog autora, Budimira Cvitkovića, predstojnika ovoga samostana, govorio je fra Ivica Jagodić koji je povijest samostana stavio u kontekst povijesnih prilika te na kraju istaknuo kako je zahvaljujući trudu dvojice autora u Ljetopisu ona sačuvana za buduće generacije.

Mato Batorović iz Muzeja grada Iloka govorio je o zborniku radova nastalu kao rezultat znanstvenoga skupa održana u Iloku i Osijeku 2000. Iločki statut 1525. godine i iločko srednjovjekovlje, o njegovu sadržaju i autorima te značenju sama dokumenta.

Odjel za prirodoslovlje i matematiku MH

Matične stanice

Odjel za prirodoslovlje i matematiku 18. ožujka organizirao je znanstvenu tribinu Damira Nemeta, sa Zavoda za hematologiju Kliničkoga bolničkog centra Rebro u Zagrebu, a temom Transplantacija koštane srži.

Nemet je na početku izlaganja tu tematiku nazvao jednom od najljepših priča naše medicine. U svijetu zasade transplantacije koštane srži sežu još u pedesete godine, dok prve transplantacije počinju sedamdesetih. Kao uzrok njihova velikog uspjeha navodi relativno lako pronalaženje donora, koji uglavnom dolaze iz kruga obitelji, a prakticira se i autotransplantacija.

Koštana srž kompleksan je organski sustav koji ima raznorodne funkcije, a poveznica su im matične stanice, koje su i cilj te transplantacije. Transplantacija koštane srži nije jedinstven zahvat, postoji više načina i faza u njezinu provođenju, a kao indikacije za izvršavanje toga zahvata Nemet kao najčešće navodi maligne bolesti, premda ima i nemalignih, poput aplastične anemije. Nakon zahvata kao popratni simptomi javljaju se različite infekcije, koje se uglavnom manifestiraju na imunološkom sustavu, koži, probavnom sustavu i jetri. Kao faktore rizika Nemet ističe stariju dob, a navodi i razlike u rezultatima ovisno o spolu pacijenata. Kao najčešći uzrok smrti navodi ponovnu pojavu bolesti. Reakcije nakon transplantacije pokušavaju se spriječiti različitim načinima, kao što su lijekovi ili zračenje krvi i krvnih produkata.

Rezultati transplantacije koštane srži u Hrvatskoj kreću se u granicama svjetskih postignuća. Prva transplantacija u nas izvedena je 1983, a danas je postala rutinska metoda liječenja što budi nadu u ponovni život bolesnika, istaknuo je na kraju Nemet.

Predstavljanje knjiga u MH

Dva zbornika

Udruga đaka Franjevačke klasične gimnazije Visoko 25. ožujka u Matici hrvatskoj predstavila je dva zbornika, Pogled u Bosnu (Bosanski franjevci i suvremena sakralna umjetnost) i Spomen spis (Povodom devedesete obljetnice rođenja dr. fra Ignacija Gavrana).

Okupljene je pozdravio Stjepan Sučić, potpredsjednik Matice hrvatske, poželivši da suradnja Udruge i Matice hrvatske bude što češće i što plodnija, jer, kako je istaknuo, Udruga pokazuje kako se zahvaljuje mjestu odakle si se napio znanja.

O zborniku Pogled u Bosnu govorio je potpredsjednik Matice hrvatske Tonko Maroević, i istaknuo da Pogled pokazuje ulogu bosanskih franjevaca, koji su znali djelovati i u teškim uvjetima, te je dragocjeno svjedočanstvo o ljubavi prema umjetnosti. U njemu se vidi kako su bosanski franjevci prihvaćali izazove noviteta i obnove, kako su umjetnici, uglavnom hrvatski, na prostorima Bosne srebrene ostavili monumentalna djela bez kojih bi svi skupa bili siromašniji. Zbornik, kako je istaknuo Maroević, donosi različite tekstove različitih autora, a prati ih izvanredno velik broj ilustracija i zanimljivih detalja, koje svjedoče o bogatstvu koje su franjevci ostavili na tim prostorima. Josip Bilić, govoreći o zborniku, upozorio je na propuste kojima su vrijedni spomenici opisani u njemu izostavljeni iz pregleda hrvatske umjetnosti.

O zborniku Spomen spis govorio je Ivo Pranjković, istaknuvši kako sadrži tekstove različite problematike i različitih autora, a obuhvaćena su sva područja kojima se bavio fra Ignacij Gavran, kojemu je i posvećen, kao što su teologija, povijest, književnost i jezik, te teme vezane uz Franjevačku gimnaziju i profesore u Visokom, te Vareš, rodno mjesto fra Ignacija Gavrana, a tu su i radovi posvećeni djelovanju fra Ignacija te njegova opsežna bibliografija. Na kraju je kao pripadnik i aktivan član Udruge izrazio zahavle.

Ogranak MH Novalja

Veličina malenih

Ogranak Matice hrvatske Novalja predstavio je 24. ožujka knjigu Nikole Crnkovića Paška pučka poetika — kao povijesni govor.

Okupljene je pozdravio potpredsjednik Matice hrvatske Stjepan Sučić, istaknuvši iznimnost te knjige, kao i svake knjige koju izda neki od ogranaka, jer na taj način pokazuju snagu Matice hrvatske i hrvatskoga naroda. Predsjednik Ogranka iz Novalje, Dražen Peranić, govorio je o počecima knjige, kada je Nikolu Crnkovića zamolio da održi predavanje, a kao konačni rezultat dobio je knjigu, plod velika rada, koju je trebalo objaviti zbog njezine vrijednosti, a posebno zbog zamiranja pučkoga pjesništva.

O samoj knjizi govorio je Stipe Botica, istaknuvši kako je u njoj na jednom mjestu toliko sadržaja i informacija, nastalih kao plod dugogodišnjeg rada. Autor je u njoj uz uvodne napomene monografski obradio osam autora pučkih pjesama na vrlo pedantan način. Iako su svi obrađeni pjesnici muškarci, Botica ističe da se pučko pjesništvo ne može zamisliti bez žena. U njemu, kako je to istaknuo više puta i sam autor, vidi se veličina malenih, a obrađuju se različite teme, od kojih prvo mjesto zauzima tema rodoljublja, osjećaja pripadnosti hrvatskome narodu, a kao teme javljaju se i zavičaj, brojne legende kojima obiluje otok, kao i tema poznatoga hrvatskog jala te socijalna tematika, tematika pripadnosti crkvi, kršćanstvu i katoličanstvu. Građi autor pristupa kao svetinji, s poštovanjem prema djelu tih ljudi te je njome, kako ističe Botica, autor veliko kulturno blago svoga otoka podario cijeloj Hrvatskoj. Velečasni Anton Šuljić istaknuo je kako nam knjiga pokazuje da smo jedno s poviješću, a u pjesmama pučkih pjevača mogu se prepoznati iskoni, po čemu knjiga govori o nečem mnogo širem od samoga Paga. Priprosti pučki pjevači nisu nevažni, oni pokazuju zavidnu filozofičnost te postaju protagonisti hrvatskoga duha. Ova knjiga, vrijedna za poznavanje otoka Paga, kako je istaknuo Šuljić, postaje nam s jedne strane svjedočanstvo o bogatoj pučkoj kulturi, a s druge polazište za dalja istraživanja, nenadomjestiv priručnik onima koji žele doznati više o svom identitetu i odužiti se zavičaju.

Sam autor uz zahvale, kao poticaj za pisanje knjige, istaknuo je nezadovoljstvo što se o toj tematici nije pisalo te je naglasio kako je ona tek sumarni pregled, a kako je još toliko toga nepoznatog trebala bi biti tek otvorena vrata.

Predstavljanje knjige pjesmom su uveličali pučki pjevači iz Novalje.

Antonija Vranić