Dirty glasovir

Dirty glasovir

Stilski i u jazz-izričaju jedinstven interpret, pijanist i vokalist Mose Allison jedan je od malobrojnih umjetnika kojem je matična diskografska kuća Atlantic u povodu svoje pedesete obljetnice posvetila specijalno CD-izdanje.

Odrastao u crnačkoj sredini na američkom Jugu, Allison se glazbeno razvijao slušajući pretežito crnačke interprete bluesa, što je ostavilo neizbrisiv trag u njegovu kasnijem razvoju i djelovanju. Spomenute će utjecaje on tijesno povezati sa svojim viđenjem jazza, stvorivši poseban, ali i vrlo prepoznatljiv stil izvođenja.

Smatraju ga stoga ne bez razloga ne samo najboljim bjelačkim interpretom crnačkoga bluesa nego i glazbenikom koji je na tim temeljima izgradio i originalni autorski jazz s mnogo swinga. U njegovu ne baš malom diskografskom opusu dominiraju originalne skladbe te Allisonov karakterističan nazalni vokal praćen glasovirom, što u jednom segmentu podsjeća također na američke crne autodidakte. No Allison je ipak od svoje pete godine školovan pijanist, čak i trubač s dixieland-iskustvima, pa su njegove interpretacije simbioza bluesa, swinga, čak i modernoga jazza.

Poseban jazz-glazbenik

Mose Allison rođen je 1927. u malom mjestu Tippo, u saveznoj državi Mississippi te se logičnim doimlju njegovi prvi utjecaji velikana bluesa Tampe Reda i Sonnyja Boya Williamsona. Poslije će se u tom njima priključiti Duke Ellington, pa čak i be-boperi Charlie Parker i Thelonious Monk, a u tom sklopu ne bi valjalo zaboraviti ni na rhythm & blues. Allison je i u tome poseban jazz-glazbenik.

Dio svega toga nalazimo i na ovom jubilarnom disku etikete Atlantic s jedanaest predstavljenih skladbi. Sedam je Allisonovih, dvije su iz repertoara velikana bluesa Muddyja Wattrersa i Percyja Mayfielda s naslovima Rollin’stone i Lost Mind, dok su autori brzoga bluesa Wild Man Sam Willis i Everett Barksdale.

Iako ih Allison sve izvodi na svoj već spomenut osebujan način, njegovi su originali naprosto originalni, kako u vokalnoj tako i u klavirskoj interpretaciji, a odnosi se to dakako i na tekstove. Iako u programu diska The Word From Mose nema njegovih najvećih hitova, poput pjesme My Father’s Seventh Son, bluesly — teme poput Foolkiller, One Of These Days i I’m Not Talking stilski su joj vrlo bliske. S druge strane teme Look Here i Don’t Forget The Smile, barem u sviranju glasovira, mirišu na moderniji jazz i podsjećaju na činjenicu da je Allison u nekoliko navrata, sredinom pedesetih godina prošloga stoljeća, bio vrlo uspješan i zapažen član malih sastava Stana Getza, Gerryja Mulligana i skupine saksofonista Ala Cohna i Zoota Simsa. Uz uočljivo zamjetne razlike u tretmanu glasovira u pojedinim interpretacijama, Allison si uvijek osigurava odgvarajuće ritam-sekcije, a tek se rjeđe odlučuje i za puhače. Kad je u pitanju blues, Allison poseže za takozvanim dirty načinom sviranja glasovira, a kad izvodi teme svingerskog ili modernijeg značaja, svira vrlo čisto i harmonijski jasno rabeći čak i be-boperske fraze.

CD Mose Allisona, The Word From Mose, zahvaljujući gotovo idealnom izboru sada već arhivskih skladbi, predstavlja osebujna džezista pozamašna autorskog opusa u oba spomenuta aspekta izvođenja, što bi u načelu morala biti nakana svakoga dobra producenta sampler-izdanja. A Ahmet M. Ertegun, osnivač diskografske tvrtke Atlantic i njegovi producenti, u ovom jubilarnom slučaju gotovo da u tome nisu pogriješili.

Mladen Mazur