Arhitektura kao utjelovljenje vrlina

Arhitektura kao utjelovljenje vrlina

Iako je od datuma tiskanja monografije ugledna sarajevskog arhitekta Zlatka Ugljena prošlo točno dvije godine, uredništvo »Vijenca« smatralo je kako je riječ o iznimno vrijednu djelu s kojim je potrebno upoznati hrvatske arhitektonske krugove, jer takva izdanja zbog svoje edukativne dimenzije ne zastarijevaju.

* * *

Zlatko Ugljen (Mostar, 1929) jedan je od najpoznatijih i najproduktivnijih arhitekata bivšega prostora Jugoslavije, a slobodno bismo mogli reći kako bez njegove opsežne arhitektonske produkcije lice današnjeg prostora cijele države Bosne i Hercegovine ne bi isto izgledalo. S obzirom na reprezentativne državne, sakralne i turističko-rekreativne izgrađene objekte, Zlatko Ugljen vodeći je sarajevsko-bošnjački arhitekt nakon Jurja Neidhardta, Le Corbusierova đaka i suradnika. Uostalom, u odboru za izdavanje Ugljenove monografije bili su povjesničar umjetnosti Radovan Ivančević i arhitekt Bogdan Bogdanović, a knjigu je napisao znameniti slovenski povjesničar umjetnosti Stane Bernik, voditelj katedre Razvoja i teorije oblikovanja na ljubljanskoj Akademiji za likovnu umjetnost i osnivač ljubljanskog Arhitekturnog muzeja (osnovan 1972), prvoga takva muzeja u bivšoj Jugoslaviji. Bernik je bio predsjednik Slovenskoga društva povjesničara umjetnosti, Slovenskoga društva arhitektonskih kritičara, Slovenskog društva likovnih kritičara i Slovenskog konzervatorskog društva. Drugim riječima, kada maksimalno pozicionirani autoritet u navedenu području napiše knjigu (monografiju) koja je u cijelosti panegirik opusu jednoga arhitekta, to ne podliježe zastari.

Monografija po najvišim kriterijima

Monografiju formata 350x245 mm u bijelom ovitku i crnoj papirnatoj zaštitnoj kutiji dizajnirala je Neva Štembergar u suradnji s Bernikom. Iznimno pregledan dizajn i raspored cjelina u monografiji prema svakomu projektu zasebno omogućava čitatelju jednostavan i cjeloviti uvid u Ugljenov opus. Preglednost i iznimno uravnotežen raspored cjelina teksta, fotografija, nacrta i skica čini knjigu vizualno i informativno lako prohodnom. Nakon pregledno-sintetskog uvodnog teksta Stane Bernika i poglavlja Izbor radova i projekata s prezentacijskim tekstovima Zlatka Ugljena, započinje kronološko nizanje arhitektonskih projekata i izvedenih radova. U zasebnim su poglavljima obrađeni Ugljenovi spomenici, interijeri, dizajn pokućstva i primijenjeni dizajn. Reprodukcije Ugljenovih crteža u cijeloj monografiji imaju visoku likovnu vrijednost zasebna umjetničkoga djela. Na kraju knjige nalazi se Ugljenova biografija, odabrana literatura i katalog izvedenih djela i projekata. Ono što pozitivno iznenađuje korektnošću pristupa, a na što se rjeđe nailazi u knjigama toga profila, jest cjelovit popis svih suradnika na arhitektonskim konstrukcijama, stalnih i povremenih (!) suradnika na projektima, maketara, kao i imena likovnih umjetnika čiji su radovi uklopljeni u opremu Ugljenovih interijera, za koje je često sam Ugljen radio dizajn. Između svih cjelina knjige ostavljeno je mnogo bijeloga papira i bijelih praznina, tako da knjiga vizualno diše.

Antidogmatska linija moderne

Ugljenu je već u ranoj mladosti arhitekt Juraj Neidhardt odškrinuo vrata u svijet arhitekture, s kojim je surađivao i tijekom studija arhitekture na Tehničkom fakultetu u Sarajevu. Profesori su mu, između ostalih, bili Jahiel Finci, Jovan Korka i Muhamed Kadić, kod kojega je i diplomirao 1958. Ubrzo je postao asistentom, docentom i redovnim profesorom na Arhitektonsko-urbanističkom fakultetu, gdje je do odlaska u mirovinu 2000. predavao Arhitektonsko projektiranje I. Kada je na sarajevskoj Akademiji likovnih umjetnosti 1986. osnovan Odsjek industrijskog oblikovanja, Ugljen je izabran za redovnoga profesora i na toj instituciji, gdje još i danas predaje kolegij Unikatno oblikovanje. Za svoj je rad primio brojne domaće i međunarodne nagrade.

Stane Bernik ističe kako Ugljenovo djelo snažnim i prepoznatljivim rukopisom svjedoči o interesnoj širini i visokom vrijednosnom dometu arhitektova stvaralaštva, koje je moglo nastati ponajprije u posebnu odnosu s poviješću i modernitetom. Ugljenov opus slijedi kreativnu liniju na kojoj je generiran modernistički vokabular arhitektonskih oblika, bez upadanja u zamku modernističkog manirizma i dogmatske primjene modernističke sintakse. Bernik napominje kako je mnogo inače solidnih arhitekata na prostoru Jugoslavije osamdesetih godina 20. stoljeća izravno iz modernističkoga manirizma prelazilo u još goru varijantu nekritičkog postmodernizma, a Ugljenov je opus uspješno preživio sve takve stilske napasti, koja najčešće proizlaze iz trenutačne idejne krize ili pada inventivnosti arhitekta.

Raskoš, razvedenost i ljepota volumena

Među Ugljenovim su najpoznatijim i najljepšim izvedenim projektima Bijela džamija u Visokom (1969-79), zgrada pošte u Visokom (1968-70) s impozantnom skulpturom Dušana Džamonje pred glavnim ulazom, hotel Visoko u Visokom (1971-74), hotel Ruža u Mostaru (1974-75), hotel Bregava u Stocu (1973-79), rezidencija Izvršnog vijeća SR BIH u Tjentištu (1977-78), rezidencija predsjednika Predsjedništva SR BIH u Sarajevu — danas Libijski konzulat (1976-78), katolička crkva sv. Petra i Pavla sa samostanom u Tuzli (1977 projekt, još u izgradnji), gradski hotel Kalin u Bugojnu (1979-83), rezidencija Predsjednika SFRJ na Gorici u Bugojnu (1978-79), planinski hotel Vučko na Jahorini (1983), džamija Behrambegove medrese u Tuzli (1996-2000) i spomen-dom Hasan Kafije Pruščaka u Pruscu (1998-2002). Svi navedeni objekti spoj su rijetkog osjećaja za sintezu stilova, prilagođenost podneblju i mentalitetu, konfiguraciji terena te namjeni. Ugljenov senzibilitet za fino razvedene volumene velikih dimenzija uz kombinaciju toplih i hladnih materijala rijedak je i u opusima mnogih svjetski razvikanih arhitekata. Ni jedan volumen i prostor velikoga mjerila ne djeluju hladno, prazno, otuđeno i promašeno, odnosno, predimenzionirano. Njegova drvena arhitektura i ljubav prema drvu kao dominantnom građevnom materijalu rezultat je duboko osviještene lokalne graditeljske tradicije te dalekih odjeka finske i japanske drvene arhitekture.

U opusu malo kojega arhitekta možemo vidjeti takvu plemenitu implementaciju ideje kroz materijal, i materijala u krajoliku.

Iva Körbler