Žudnja i zbilja

Žudnja i zbilja

Život Davida Galea nije film o potrazi za boljim društvenim sustavom, nego o osobnoj potrazi za smislom postojanja i utjehom

David Gale, sveučilišni profesor i istaknuti aktivist organizacije Death Watch, koja se zalaže za ukidanje smrtne kazne, osuđen je na smrt zbog silovanja i ubojstva kolegice Constance.

Život Davida Galea naizgled je tipični senzacionalistički triler s višestrukim obratima. Ima karakteristične vrline takvih filmova (dinamična i napeta radnja) i njegove karakteristične slabosti (scenarističke nelogičnosti i čest nedostatak razvijenijih odnosa među likovima). Glavni su dio filma tri dugačka flashbacka kojima David priča svoju životnu priču novinarki Bitsey Bloom i na kraju je uspije uvjeriti da je žrtva urote. Ipak, Život Davida Galea ima i ono nešto više. To nešto više ne odnosi se samo na njegove društveno-političke referencije, poput pitanja opravdanosti smrtne kazne i političke korektnosti, nego i na složene egzistencijalne dvojbe njegovih likova.

Te dvojbe najavljene su u sceni Galeova fakultetskog predavanja, tijekom kojeg on studentima objašnjava teoriju velikog psihoanalitičara Jacquesa Lacana. Lacan tvrdi da ljudi više vole živjeti u snovima i žudnjama nego u zbilji, jer su žudnje uvijek ljepše od stvarnosti, a čak i ako se ostvare, nikad nisu ni izbliza toliko lijepe u fazi realizacije koliko u fazi maštanja. Gale studentima preporučuje životni izbor koji spaja naizgled nespojive suprotnosti svijeta snova i svijeta stvarnosti. On im kaže da ne žive u snovima, nego u stvarnosti, ali da u toj okrutnoj svakidašnjici pokušaju barem jedanput u životu osjetiti da su napravili nešto dobro za sebe i za druge, odnosno ostvarili barem jedan mali san.

Okrutna stvarnost

Gale i njegova kolegica Constance nađu se u životnoj situaciji u kojoj se idealno reflektiraju njegove teorijske dvojbe. Davida, zbog lažne optužbe za seksualno napastvovanje, izbace s fakulteta, a drugi fakulteti ne žele ga primiti. Žena ga ostavi i ode s djetetom u Španjolsku, a David se propije i postane propalica. Constance, jedina Davidova utjeha, sazna da umire. Iza sebe nije ostavila potomke, a njezin dugogodišnji rad u Death Watch sastoji se od propalih pokušaja ishođenja pomilovanja. David i Constance doimaju se osuđenima na maštanje o izgubljenim i neostvarenim žudnjama, sve do trenutka kada ih smrt podsjeti na okrutnu stvarnost.

Tako se i čini do trenutka obrata. Nakon obrata, koji vam nećemo u cijelosti otkriti, doznajemo da su se David i Constance svojevoljno izložili smrti da bi pomogli kampanji protiv smrtne kazne. Ima pravo kritičar Damir Radić kad kaže da su zahvaljujući ovom fanatičnom činu borci za ukidanje smrtne kazne u filmu (pa makar nesvjesno) prikazani isto tako negativno kao i zagovaratelji smrtne kazne. Ipak, ako se stvar pogleda iz aspekta intime likova i njihovih egzistencijalnih dvojbi, tumačenja njihova postupka sasvim su drukčija.

Izborom svojevoljne smrti David i Constance odlučili su krenuti životnim putem za koji se zalagao Gale tijekom predavanja. Oni su odbili živjeti u snovima, pomirili se s blizinom smrti (u Constance ona je fizička, a u Galea emocionalna i psihološka) i odlučili u činu ranije i smislene smrti doživjeti taj žuđeni osjećaj da su uradili nešto korisno i smisleno u životu. Fanatizam njihova čina društvu se čini jednak fanatizmu bombaša samoubojica, ali iz njihove perspektive taj čin dio je borba za osvjetljenje vlastite egzistencije.

Da li će njihova žrtva uroditi ukidanjem smrtne kazne, završetak filma nam ne otkriva, ali prilično hladnokrvna guvernerova izjava sugerira da šanse nisu velike. No, razrješenje tog pitanja nije ni bitno, jer Život Davida Galea nije film o potrazi za boljim društvenim sustavom, nego o osobnoj potrazi za smislom postojanja i utjehom.

Juraj Kukoč