Uz bok europskim filozofskim središtima

Uz bok europskim filozofskim središtima

Opći je dojam, potvrđen uostalom i od samih sudionika, da je zagrebački simpozij o Platonu uspio na vrlo visokoj stručnoj razini osigurati promišljanje i raspravu temeljnih određenja Platonova utemeljenja etike, što je i bila ideja organizatora. Tome su pridonijela ne samo ozbiljno i temeljito pripremljena izlaganja nego i vrlo živa i argumentirana, svakako vrlo kvalitetna rasprava

U razdoblju od 4. do 6. ožujka održan je u Zagrebu u palači Matice hrvatske trodnevni znanstveni simpozij Platon o dobru i pravednosti. Skup je organizirala Udruga za promicanje filozofije (Zagreb) pod pokroviteljstvom Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, a u suradnji s Odjelom za filozofiju Matice hrvatske (Zagreb), Gradskim uredom za kulturu (Zagreb) i Instituto Italiano di Cultura (Zagabria). Simpozij je okupio neke od danas uistinu najistaknutijih europskih filozofa i tako nastavio slijed mjerodavnih skupova o Platonovoj filozofiji, koji su u posljednih nekoliko godina održani u Lichtensteinu, Pragu, Barceloni i Ateni. Sudjelovala su ukupno 23 izlagača, od kojih 17 iz osam europskih zemalja, a službeni jezici su bili engleski, njemački i talijanski.

Dobro i pravednost

Osnovnu temu simpozija činili su pojmovi dobra i pravednosti, dakle ključni momenti Platonova filozofiranja. Izlaganja su pak dnevno bila donekle tematski grupirana, tako da su prvoga dana, u četvrtak, bila usmjerena na navedenu tematiku u kontekstu cjeline Platonove filozofije. U prvom referatu, O četverostrukom podrijetlu praktičkog uma prema Platonu Evanghelosa Moutsopulosa (Atena), autor je sumarno i u općim crtama nastojao pokazati unutrašnju svezu ideje Dobra i četiriju temeljnih vrlina iz Politeje i Zakona. Aleš Havliček (Prag) u svojem se izlaganju Je li pravedno djelovanje »pravedno« bavio dvama razumijevanjima pravednosti u Politeji, odnosno njihovom zajedničkom svezom s dijalektikom.

U predavanju Dike i dikaiosyne: Platonova 1/2teorija harmonije1/2 Franci Zore (Ljubljana), izlažući etimologijsku pozadinu riječi dike i dikaiosyne te njihovo značenje u arhajskom pjesništvu i filozofiranju s jedne, a u osloncu na pojedina mjesta Heideggerova filozofiranja s druge strane, pokazao je dobro i pravednost kao primarno ontologijske kategorije. Damir Barbarić (Zagreb) za ishodište svojega referata Zašto ono Dobro izbjegava u ono lijepo? uzeo je poznato mjesto s kraja Fileba, na kojem stoji da se ono dobro povlači u ono lijepo. Svoja promišljanja Barbarić temelji na interpretaciji cjeline Fileba, unutrašnjem odnosu triju usporedbi iz Politeje, određenju bića kao moći (dynamis) iz Sofista te interpretativnim povezivanjima s pojedinim mjestima Simpozija i Fedra, pri čemu se središnjim momentom pokazuje sveza dobra i života. Valentin Kalan (Ljubljana) u izlaganju Spoznatljivo sunce pravednosti — Platon i pretplatoničko promišljanje prava ukazao je na odnos razumijevanja pravednosti u Antifonta, Tukidida i Platona. U zanimljivu predavanju Briga o duši, Jörg Jantzen (München) iz Platonove postavke o epimeleia tes psyhes pokušao je izvesti tezu o sebeuvjetujućoj naravi onoga ljudskog. Christoper Rowe (Durham) u svojemu se pak izlaganju Dobro i pravedno u Platonovu Gorgiji bavio etičkim problemom opravdanosti kazne u okviru intelektualistički razumljene sokratovske pozicije. Je li naime kazna učinkovita i opravdana ukoliko ljudi misle da znaju što je za njih dobro te stoga ne mogu ni griješiti? Referat Waltera Mescha (Heidelberg) Čovjek kao lutka i cijela vrlina za temu je imao unutrašnji odnos Platonovih iskaza o vrlini iz Politeje i Zakona, koji je Mesch preciznim promišljanjima uspio rasvijetliti na temelju poznate usporedbe čovjeka s tragičkom lutkom u rukama bogova iz Zakona. Nenad Miščević (Maribor) u referatu Dijalektika i uvid u ’Državi’ pokušao je ukazati na problematičnost nastojanja da se iz Platonova pojma noesisa ukloni konotacija intuicije te znanje prikaže u smislu svojevrsnoga koherentizma.

Problematika dijalektike

Drugoga dana simpozija, petak, izlaganja su tematski uglavnom bila orijentirana na središnju temu skupa, dakle na problematiku dijalektike, pravednosti i ideje Dobra. U predavanju Poredba s crtom i pitanje hipoteze Reiner Thurnher (Innsbruck) izlagao je svoja promišljanja dijalektike kao puta (methodos) iz dianoiae u noesis te s tim povezana pitanja hipotetičnosti znanosti. Njegova se svakako poticajna interpretacija temelji na postavci prema kojoj su predmeti donjih dijelova mislivog i vidljivog odsječka crte zapravo slike u jeziku. Vassilis Karasmanis (Atena) je u referatu Dijalektika i argumentacija o pravednosti u Platonovoj ’Državi’ pokušao dokazati primjenu dijalektičke argumentacije pri izvođenju pravednosti u Politeji. Predavanje Enrica Bertija i Laurette Seminare Analogija sa suncem: podrijetlo različitih tipova analogije ponudilo je temeljitu i preciznu analizu ključnoga mjesta Politeje (Resp. 506d6-508c2).

U referatu Vulgarni testovi pravednosti u Platonovoj ’Državi’ Myles Burnyeat (Oxford) je, suprotstavljajući se tezama Sachsova članka Pogrešnost zaključivanja u Platonovoj Državi, nastojao na temelju interpretacije nekoliko mjesta uglavnom s kraja četvrte knjige Politeje pokazati ispravnost Platonove analogije pravednosti države i duše pojedinca. Irina Deretić (Beograd) za ishodište svojega referata Dvostruki paradoks. Platon o ideji dobra uzela je ontološki (ideji Dobra se ne može pripisati bitak) i epistemologijski (ideja Dobra je ipak megiston mathema) aspekt paradoksa koji slijedi iz predontologijskog određenja ideje Dobra (epekeina tes ousias) te pokušala pokazati mogućnost spoznaje Dobra u obliku zaključivanja o njemu. U svojemu predavanju Da li je ideja Dobra neiskaziva? Jure Zovko (Zagreb) je slijedeći Schlegelova pariška i kelnska predavanja postavio pitanje ne bi li se temeljne kategorije filozofije ranoga romantizma (misao razvitka, nesustavnost i neizloživost onoga najvećeg) mogle pokazati »unutrašnjom formom« Platonova filozofiranja, i to upravo u obliku neiskazivosti ideje Dobra.

Rafael Ferber (Luzern/Zürich) kao pripadnik tzv. tibingeške škole interpretiranja Platona u referatu Da li je ideja Dobra transcendentna ili ne? nastojao je obraniti i dokazati njezinu transcendentnost u odnosu na bitak. Svoju argumentaciju Ferber zasniva s jedne strane na lingvističkom (u Politeji stoji da je ideja Dobra »drugo i još ljepše od toga«, odnosno od znanja i istine), a s druge na filozofijskom argumentu (tom naime da eksplanans prema Aristotelu mora biti nešto drugo od elsplananduma). Interpretaciju noetičke spoznaje Dobra u smislu mističkoga iskustva učinio je temom svojega predavanja Mističko iskustvo ideje Dobra u Platona Vladimir Cvetković (Niš). Marko Petrak (Zagreb) je u referatu Platonički temelji definicije pravednosti u klasičnom rimskom pravu nastojao pokazati da Ulpijanovo određenje pravednosti (Iustitia est constans et perpetua voluntas ius suum cuique tribuendi.) nema ishodište u tradiciji stoičkoga filozofiranja, što je inače općenito prihvaćena teza, već u platoničkim Definicijama i, štoviše, samoj prvoj knjizi Politeje. Drugi dan simpozija zaključen je izlaganjem osnovnih određenja Ficinove interpretacije i razumijevanja Platonove poredbe sa suncem, o čemu je u referatu Sunce kao potomak dobra — sudbina jedne Platonove poredbe u renesansnom neoplatonizmu govorila Erna Banić-Pajnić (Zagreb).

Povezivanje s drugim misliocima

Trećega i posljednjega dana simpozija, subota, održano je pet predavanja, tematski usmjerenih na šire razmatranje pojedinih aspekata Platonova filozofiranja, te povezivanje s drugim misliocima. Mihaela Girardi-Karšulin (Zagreb) u referatu Petrićevo izlaganje poredbe o crti izlagala je o platoničkim promišljanjima Frane Petrića, vezanim uz navedenu temu. Luka Boršić (Zagreb) u predavanju Machiavelli između Trasymaha i Sokrata pokušao je povezati bitne odrednice Machiavellijeva djela Il principe s postavkama prve knjige Politeje. O interpretaciji Platonova filozofiranja u kontekstu Popperovih i Gadamerovih promišljanja izlagao je u referatu Platonova Država u interpretaciji Poppera i Gadamera Giuseppe Girgenti (Milano).

Karen Gloy (Luzern) održala je zapaženo predavanje pod imenom Platon — pred-mislitelj postmoderne, u kojem je temeljne momente Platonova filozofiranja pokušala promisliti u kontekstu predstojećega globalnog svjetskog društva. U tom je smislu Gloy, tek naoko paradoksalno, Platonova kasna promišljanja o mnoštvu (Parmenid) i spletu rodova (Sofist) dovela u svezu sa spoznajnoteoretski utemeljenom etikom pravednosti Jean-François Lyotarda (u djelu Le différend). Radni dio simpozija završio je referatom Güntera Figala (Freiburg i. Br.) Dekonstrukcija i dijalektika. U njemu je Figal, polazeći od Derridaove dekonstrukcije metafizike, pokušao pokazati dekonstruktivnost u okviru jezika i jezikovanja razumljene Platonove dijalektike, dekonstruktivnost koja je međutim, za razliku od one koju postavlja i izvodi Derrida, nužno ograničena unutrašnjom svezom s naravi stvari koja se dijalektično iskazuje. Svoj prinos simpoziju dao je iznadprosječnim izvedbama Papandopula i Debussyja Kvartet Porin, a skup je završio zajedničkim domjenkom.

Opći je dojam, potvrđen uostalom i od samih sudionika, da je zagrebački simpozij o Platonu uspio na vrlo visokoj stručnoj razini osigurati promišljanje i raspravu temeljnih određenja Platonova utemeljenja etike, što je i bila ideja organizatora. Tome su pridonijela ne samo ozbiljno i temeljito pripremljena izlaganja nego i vrlo živa i argumentirana, katkad možda donekle prekratka, ali svakako vrlo kvalitetna rasprava. S obzirom na tematsku specijaliziranost i službenu trojezičnost komunikacije treba reći da je odziv publike bio umjeren, no za naše prilike zadovoljavajući. Susrete ovakve vrste, koje Zagreb i Hrvatsku stavljaju uz bok europskim filozofskim središtima, stoga treba pozdraviti i zaželjeti im jednaku uspješnost i ubuduće.

Petar Šegedin