Učka okom i rukom Branke Kaminski

Učka okom i rukom Branke Kaminski

Branka Kaminski (1956-2002) bila je omiljena i cijenjena među kolegama, poznata u arhitektonskom miljeu ponajprije po svojim iznimnim crtežima. Na fakultetu su odmah zapazili njezin nesvakidašnji dar te je ubrzo postala vodećim crtačem perspektiva među arhitektima

U galeriji ULUPUH-a u Tkalčićevoj ulici u Zagrebu od 22. veljače do 14. ožujka postavljena je izložba Učka okom arhitekta, kao posveta Branki Kaminski i njezinu posljednjem djelu, perspektivnom prikazu planine Učke iz 2002. godine, što je nastao neposredno prije njezine tragične smrti.

Nenadmašna majstorica crtane arhitekture, koja je stekla ime bezbrojnim prezentacijskim prikazima građevina i urbanističkih sklopova, prvi se put suočila sa zadaćom da metodom izvedenom iz zakona geometrije i razvijenom za potrebe transpozicije trodimenzionalnosti artificijelnih ljudskih tvorevina u medij crteža / slike, prikaže prirodni fenomen, tako moćan i neuhvatljiv kao što je planina. Prepoznavši jedinstveni kreativni izazov, čiju je kompleksnost Gombrich lucidno sažeo u pitanju: Što je umjetnikova zadaća kad prikazuje planinu: da je predoči kao pojedinačnu pojavu vrste, kao što to čini slikar-topograf ili da na uzvišeniji način predoči opći model, ideju planine? (E. H. Gombrich, Art and Illusion, London 1977), arhitektica je odlučno iskoračila u još neistražene odaje vlastitih i potencijala umjetničkog medija.

Svoja je istraživanja Kaminski kanila javno izložiti prezentacijom završnoga produkta i procesa njegova nastajanja — radnih skica, analiza topografije, studija fragmenata — koncipirana kao introspekcija u vlastiti atelijer i način stvaranja, no neumoljiva je sudbina odlučila drukčije.

Lepršava instalacija

Recentnom izložbom u galeriji ULUPUH-a posmrtno je relizirana njezina zamisao, ali u proširenom izdanju. Naime, kao prolog u oprostorenje izvorne koncepcije izložbe u obliku rekonstrukcije arhitektičina studija, Mario Beusan, autor izložbe i likovnog postava, pridodao je lepršavu instalaciju koja donosi presjek kroz život i djelo umjetnice. Na metalnoj mreži, što se u blagim naborima nastavlja dužom stranom galerijskog prostora, apliciran je kolaž raznolikih većinom nepoznatih dokumenata iz njezina života: fotografija iz obiteljskog albuma, skica i crteža, intimnih bilješki i marginalija, putnih zapisa i mnoštva perspektiva, koji, kao neprekinuta zavojita vrpca, vode posjetitelja do najudaljenijeg kuta galerije s glavnim sadržajem izložbe: velikom perspektivom Učke i rekonstruiranim autoričinim atelijerom, kakav je ostao iza nje, s originalnim pokućstvom, crtaćim priborom i radnim skicama za perspektivu na zidu.

Kutije pastela i krede, olovni utezi za papir na pausu i skice, rajšine i trokuti, olovke i gumice, postavljeni su kao da ih je Branka netom odložila na drvenu crtaću dasku. Tradicionalni crtači alati, danas gotovo zaboravljeni i prezreni u bespapirnatim arhitektonskim studijima, evociraju nedavnu prošlost, kada su za dobru perspektivu bili presudni prodorno oko i vješta ruka, a ne megabajti i softveri. Ambijent i atmosfera Brankina studija, obilježena njezinom kreativnom osobnošću, svakim sastojkom podsjećaju na jedinstvenu umjetnicu, koja je arhitektonsku perspektivu uzdigla do razine autonomne umjetničke vrste.

Crtačica perspektiva

Branka Kaminski (1956-2002) bila je omiljena i cijenjena među kolegama, poznata u arhitektonskom miljeu ponajprije po svojim iznimnim crtežima. Upoznao sam je još za studija na zagrebačkom Arhitektonskom fakultetu, prvo putem njezinih studentskih radova, koje su nam pokazivali na vježbama iz crtanja, a poslije i osobno. Na fakultetu su odmah zapazili njezin nesvakidašnji dar te je ubrzo postala vodećim crtačem perspektiva među arhitektima, specijalizirajući se za sve vrste prostornih prikaza, od konceptualnih prostoručnih skica do prezentacijskih aksonometrija i perspektiva urbanističkih, arhitektonskih te projekata interijera.

U više od dva desetljeća njezina djelovanja nije prošao gotovo ni jedan arhitektonski natječaj na kojem projekt za koji je Branka risala perspektivu nije polučio uspjeh, i to najčešće prvu nagradu, a bila je stalnom suradnicom mnogih hrvatskih arhitekata na svim važnijim projektima. Ni doba kompjutorizacije nije potamnilo njezinu slavu, štoviše, majstorski crtež rukom dobio je na cijeni, pa je bila vrlo tražena i izvan granica domovine. Za svoje radove primila je više priznanja, među kojima je najvažnija britanska nagrada The Architectural Review Centenery Drawing Competition iz 1996. za perspektivni prikaz pulske Arene. Uz bogati crtački opus, prezentiran na više samostalnih izložbi, bavila se i projektiranjem, najčešće u suradnji s drugim autorima.

Umijeće crtanja perspektiva Branka Kaminski razvila je do neslućenih razmjera: njezina kreativna znatiželja stalno je tragala za novim izražajnim mogućnostima, sublimirajući suvremena iskustva drugih umjetničkih disciplina. Izniman arhitektonski crtež, zasnovan na pravilima linearne perspektive, s vremenom je poprimio obilježja slobodne perspektive, uz nesputanu i inovativnu uporabu tehnika i boje, neobičnih rakursa i izoblika. Izričaj je iz objektivizirane geometrijske deskripcije postupno prerastao u subjektivnu umjetničku ekspresiju, perspektiva je poprimila karakteristike medija slike, umijeće je preraslo u umjetnost. Na tom je tragu i slika Učke, u kojoj je Kaminski maestralno transponirala unutrašnji smisao prirodne tvorevine i bogatstvo specifičnosti njezine tvarne pojavnosti, objedinjujući opće i pojedinačno iz Gombrichova aksioma.

Izložba Učka okom arhitekta kao kondenzat ljudske i kreativne osobnosti umjetnice tek je naznačila obrise iznimnosti i bogatstva umjetničkog opusa koji priziva na cjelovitu valorizaciju i medijaciju u nekoj budućoj opsežnijoj retrospekciji.

Vinko Penezić