Temperament i talent

Temperament i talent

U okviru svojeg bujnog temperamenta i nepogrešivosti izvedbe Javor Bračić dobro je naznačio brojne dinamičke razlike, jednako u praizvedbi djela Buona sera Z. Juranića, kao i u suiti Pour le piano Cl. Debussyja

Veoma vrijedan ciklus koncerata Mladi glazbenici u Matici hrvatskoj ušao je s nastupom glasovirača Javora Bračića, u ponedjeljak 8. ožujka u dvorani palače MH, devetim koncertom, u posljednju trećinu ciklusa, započeta u listopadu minule godine.

Zagrepčanin Javor Bračić započeo je svoj glasovirački odgojni hod u Glazbenoj školi Ivana pl. Zajca (prof. Vinka Brajer), a nastavio kod profesorice Jelice Kuzmin u Glazbenoj školi Pavla Markovca. Studij glasovira nastavio je na znamenitom Mozarteumu Sveučilišta u Salzburgu, u festivalskom gradu i glazbenoj ustanovi s kojom nas u prošlom stoljeću vežu mnoge glazbene spone. Njegov je učitelj glasovira u Salzburgu prof. Karl-Heinz Kämmerling.

Netom dovršena četverostavačna skladba Buona sera, praizvedba hrvatskoga skladatelja i dirigenta Zorana Juranića, sada direktora Opere Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu, bilo je uvodno djelo programa, kojim se predstavio osamnaestogodišnji mladi umjetnik, glasovirač Javor Bračić. Više godina zaposlen u opernoj umjetnosti, skladatelj Juranić pri stvaranju toga djela, nadograđujući ga savjesno u proteklih desetak godina, posegnuo je za motivom kvinteta iz drugog čina Seviljskog brijača G. Rossinija, temeljnog nadahnuća za pisanje, kojim usklicima (Buona sera!) započinje jedna od poznatih komičnih scena te opere. Praizvedba skladbe Buona sera plodna i kompozicijski vrlo osposobljena Zorana Juranića, što se uvijek ponovno potvrđuje, bogata je atmosferom moderna, no vrlo slušnog i dopadljivog suzvučja, tako da je uz savjesnu izvedbu Javora Bračića djelovala impresivno, od manje do vrlo zvučnih dijelova, unutar kratkih stavaka međusobno glazbeno zaokružene skladbe.

Glazbeni jezik

Slijedila je suita Pour le piano francuskoga skladatelja Claudea Debussyja sa stavcima: Prélude, Sarabanda i Toccata. Tim se vrlo poznatim djelom, u svekolikoj glasovirskoj literaturi, bilježi početak tipične debisijevske skladateljske manire obojenosti glazbenog jezika, što će obilježiti čitav skladateljev kasniji opus, uz znatan utjecaj na svekoliko glazbeno stvaranje francuskih skladatelja pa i šireg kruga u Europi i svijetu.

Na objema skladbama prvoga dijela rasporeda, relativno srodna glazbenog zvukovlja, slijedila je, glazbeno kontrasno prvom dijelu, genijalno pisana podulja skladba Johannesa Brahmsa Varijacije i fuga na Händelovu temu, op. 24, remek-djelo pijanističke literature sa čak 25 varijacija unutar jedne od najzahtjevnijih skladateljskih disciplina.

Već je od prvih tonova nastupa mladi glasovirač Javor Bračić predstavio svoju jasnu prstnu artikulaciju unutar čiste tehnike obogaćene pedalizacijom, koja, međutim, ne pokriva tekst, nego proširenjem duljine zvuka obogaćuje glazbeno tkivo. Takav je pristup bio vrlo primjeren, posebice kod izvedbe Varijacija i fuge na Händelovu temu J. Brahmsa. Tijekom cijeloga recitala bili smo ugodno iznenađeni snažnim temperamentom mladoga pijanista. On i temperamentno dolazi na scenu, tako da su se u tom zamahu djelomično poremetile note na glasoviru prije izvedbe praizvedbe. U okviru svojeg bujnog temperamenta i nepogrešivosti izvedbe Javor Bračić dobro je naznačio brojne dinamičke razlike, jednako u praizvedbi djela Buona sera Z. Juranića, kao i u suiti Pour le piano Cl. Debussyja.

Ipak je prigovoriti kako je Bračićeva vruća krv mladom koncertantu u drugom dijelu rasporeda, priređena bez stanke, odbacila smoking, što ne bi pripadalo u primjereno ponašanje na sceni za vrijeme nastupa, prema sebi samom kao i prema brojnoj publici, koja je s opravdanjem očekivala dodatak.

Zlatko Stahuljak