Skidanje maski

Skidanje maski

Umjetnost koja proizlazi iz društvene zbilje ili se na nju odnosi u središtu je programskog interesa kluba. Stoga ni izlaganje Korkutovih maski nije bez reminiscencija na karnevalski mjesec, ali se ovdje umjesto bezazlena maskiranja u svrhu igre i zabave stavljanje krinki pretvara u trpki i ironični umjetnički komentar

Pitanja čovjekova identiteta oduvijek su u središtu zanimanja umjetnika. Svako vrijeme, međutim, drukčije određuje postupak i karakter toga upita: od signiranja ljepote postojanja do raspada integriteta u suvremenoj civilizaciji. Sredstva kojima se to ostvaruje također zatvaraju luk od klasičnih tehnika do medijskih interpretacija. Sumirati taj raspon u jednom autorskom iskazu ne samo da je teško i odgovorno nego i rizično: disparatni postupci nejednom su poništili uvjerljivost inspiracije i snagu doživljajnosti.

Stoga je autorski ciklus Ego-trip Alema Korkuta, u kojem su, uz miksaciju klasičnih vrijednosti i suvremenih umjetničkih postupaka, postavljena neka od bitnih pitanja neuralgičnog vremena, višestruko izazovan. Tomu je kiparu mlađe generacije (rođen 1970), naime, klasična mimetička skulptura u obliku odljeva vlastite glave polazište za razvijanje niza drugih problemskih odnosa. Premda su usredotočeni oko temeljnoga problema identiteta, postupci koje rabi i sudbina odljeva nisu jedinstveni, nego ovise o intenciji autora pasatičkog iskaza. U jednom slučaju glava je podvrgnuta djelovanju sunca i atmosferskih prilika, u drugome ona se zaranja u posudu s vodom, u trećem je podvrgnuta destruktivnom činu sama kipara. Kako je riječ o procesualnom postupku i o stupnjevanju procesa što se određuje temporalnom mjerom rad se oblikuje kao instalacija i interpretira u mediju videozapisa.

Poučak bez nakane

Slično je rješenje i s najnovijim radom, izloženim u MMC Kuglana 2 u Koprivnici, s tim da se bipolarni postupak ovdje proteže na još jednu izložbenu sekvencu. Instalacija Ego-trip: Garderoba, naime, sadrži videoprojekciju skidanja višeslojnih lateks-maski s odljeva glave, bistu obojenu zlatnom bojom i maske naslagane na vješalice. Poučak je, dakako, upravo toliko jednostavan i univerzalan da ga je nemoguće mistificirati izmišljenim značenjima: svako je lice toliko kamuflirano krinkama društvenih konvencija i surogatima osobnosti da je za dosezanje istine potrebno skidanje višestrukih maski. Njihovo odlaganje na vješalice, pak, svjedoči o prigodnosti tih maski, koje, poput druge odjeće, ostavljamo kao rezervne rekvizite za nove transformacije. Ispod svega ostaje zlatno obojena glava, kao idealna mjera i bezvremeni kanon. Poput zmije koja odbacuje staru kožu, ali ne mijenja ćud, i u čovjekovoj je naravi da svoj ljudski identitet pokušava prikazati onako kako odgovora okolini, a ne svojim istinskim, savršenim osobinama.

U ovoj je instalaciji, za razliku od ranijih Korkutovih radova, postupak i put obrnut, a cilj izmijenjen: umjesto čvrsta i skladna tijela koje se dezintegrira i urušava do ništavila sada se ispod slojeva krinki ukazuje lice idealizirana zlatnog sjaja.

Nekonvencionalni projekti

Neklasični prostor multimedijalnoga kluba sjajni je okvir radu, a zahvaljujući brojnosti mlađe publike neopterećene standardnim umjetničkim oblicima, zahvalni ambijent za propitivanje suvremenih formi djelovanja.

Klub sa tek jednogodišnjom tradicijom u svom je programu ostvario već niz zanimljivih kulturnih projekata. Osim glazbe i male kazališne scene s projektima alternativnih grupa, u programskom su središtu i likovne izložbe. Povjesničarka umjetnosti Ana Tuk, koja koncipira programe Kuglane, preferira radove mlađih umjetnika, ali ne odbija ni projekte starijih, čak veterana ako im je interes okrenut prema suvremenoj umjetničkoj praksi. Petnaestak imena koja su do sada izlagala ili imala svoju autorsku večer (Marušić-Klif, Ivana Jelavić, Midžić, Vincek, Crtalić i drugi) zahvatila su širok raspon od medijskih eksperimenata, preko videostvaralaštva, performansa, fotografija do istraživanja slikarskog jezika, pokrivajući time ona bijela područja koja se, iz nepoznatih razloga, ne prakticiraju u izložbenoj politici Gradske galerije. Time likovni program MMC Kuglana 2 ne samo da mlađu publiku upoznaje s najvitalnijim dijelovima suvremene umjetničke prakse u Hrvatskoj nego i, posve u skladu s općim programskim profilom toga privatnog kulturnog centra, nastoji dozirano, nenametljivo i izvan bilo kakvih konvencija, ispuniti svoju edukacijsku funkciju.

Umjetnost koja proizlazi iz društvene zbilje ili se na nju odnosi u središtu je programskog interesa kluba. Stoga ni izlaganje Korkutovih maski nije bez reminiscencija na karnevalski mjesec, ali se ovdje umjesto bezazlena maskiranja u svrhu igre i zabave stavljanje krinki pretvara u trpki i ironični umjetnički komentar.

Marijan Špoljar