Vijenac 262

Kazalište

KAZALIŠNI GLOBUS

Prva liga na Zlatnoj maski

KAZALIŠNI GLOBUS

Prva liga na Zlatnoj maski

slikaMoskva Jedan od najzanimljivijih kazališnih festivala na istoku Europe ruska Zlatna maska, započinje sljedećega tjedna u Moskvi. Nacionalni festival izvedbenih umjetnosti osnovan je 1994. i ove godine slavi desetu obljetnicu. U dva tjedna od 27. ožujka Moskva će vidjeti najvažnije predstave protekle godine iz cijele Rusije, a najbolje u drami, operi i baletu/plesu, u izboru žirija sastavljena od uglednih kazalištaraca i kritičara bit će na jednom mjestu predstavljeno publici. Na kraju bit će dodijeljene nagrade Zlatna maska za najbolja kazališna dostignuća u prošloj godini. U okviru festivala poseban je program pripremljen za strane goste, a taj Russian Case sabijen u tjedan dana okuplja samu kremu ruskoga kazališta. Ujak Vanja Leva Dodina i Malog teatra, Dreams of Exile još jednog kralja ruskog kazališta Kama Ginkasa, Opsada, novi projekt zvijezde europskoga kalibra Evgenija Griškovca, pa gosti u Rusiji Donnellan sa Na tri kralja i Nekrošius s Višnjikom, megaprojektom Fundacije Stanislavski, samo su početak priče. Niz mlađih ili Europi manje poznatih ruskih redatelja iznimnih karijera i talenata bit će također predstavljen njihovim novim produkcijama: Ženovač, Viripajev, Černjakov, Bičkov, Marčeli, Agejev, Maksimičev... Uopće, prva ruska liga bit će predstavljena domaćima i gostima na najreprezentativnijem kazališnom okupljanju u Europi ovog proljeća.

Kad je mizantrop homoseksualac...

slikaBudimpešta Od ukidanja Mozgo Haza mađarskom scenom dominira ime Arpada Schillinga i njegova kazališta Kretakor. Uspješna sezona dobila je novi nastavak prošloga tjedna premijerom Moliereova Mizantropa u režiji sama Schillinga. Problemi koje otvara Moliereov klasični predložak postavljeni su u ovoj produkciji u novu okolinu, homoseksualnu, ali pojava alternativne seksualnosti nije puka provokacija, nego točka od koje se kreće u kazališno istraživanje. Schilling i ovaj put želi otvoreno govoriti o problemima s kojima se susreće suvremeno društvo: licemjerje, prijevara, izdaja... Kolizija navodnih vrijednosti građanskoga društva i moralnih dilema u srcu je nove Schillingove produkcije zabranjene mlađima od šesnaest i popraćene glazbom živog orkestra, još jedne uspješnice Kretakora.

Requiem u Royal Courtu

London Glavni grad Engleske i dalje je djelić (kazališnoga) globusa s najviše uzbuđenja pa je teško odlučiti se što spomenuti u ovoj kratkoj evidenciji svjetskih kazališnih događanja. Među mnoštvom premijera ovaj put izdvajam jedan koji dolazi s dobro poznata mjesta: Royal Court nastavlja s traženjem novih autora, malo poznatih dramatičara čija anonimnost najčešće prestaje od trenutka kad im se komad nađe na sceni Royal Courta. Lennie James nije baš anoniman autor, ali se čini da će nakon premijere drame The Sons of Charlie Paora (Sinovi Charliea Paore) i njegova spisateljska sudbina krenuti uspješnim putem. Jer, ovaj je dramski requiem / bdijenje s pričom smještenom na Novi Zeland, koji u režiji Samanthe Scott zadobiva aspekte fizičkoga teatra putem pjesama i plesa iz tradicije Maora, pobrao priznanja kritike, a publike i njezinog zadovoljstva u Royal Courtu nikada ne nedostaje. Komad pršti od energije i osjećaja, tužnih, ali i snažnih, nedovršenih života, koji traže odgovor na vječno pitanje, zašto? — napisao je jedan od najpoznatijih engleskih kritičara John Peter.

Britanska invazija na New York

slikaNew York U Velikoj Britaniji dovoljno je dobrog kazališta da ga stigne izvesti i na moćno američko kazališno tržište. Ovaj put riječ je o pravoj invaziji britanskih stand-up komičara na Ameriku. Čini se da još od šezdesetih, kad je na Broadwayu s uspjehom igrao komad Beyond the Fringe, nije bilo toliko priče o britanskim komičarima. Istina, začeci novoga trenda mogli su se naslutiti još 1997, kad je nakon uspjeha na edinburškom Fringeu u New York stigao Eddie Izzard, kojega su slijedili Graham Norton i Dave Gorman, ali taj je val predstave izvodio prije po elitnim mjestima nego na klupskoj sceni, na koju su navikli u Britaniji. Ovog ožujka međutim New York se susreće s invazijom, prava anglofilija zavladala je klupskom scenom, a čak i kultno mjesto Village Gate u Greenwich Villageu, u kojem je Dylan skladao A Hard Rain’s Gonna Fall, a Nina Simone snimila poznati živi album, gledat će seriju britanskih stand-up komičara. Od Djalilija preko Morana, Noblea, Tiernana pa opet do Gormana Britanci će pokušati udahnuti živost ponešto posustaloj američkoj sceni. Situacija se bitno promijenila i komedija u Americi više ne prolazi na način koji je bio dominantan prije događaja koji su u posljednje tri godine promijenili svijet. Britanci su tu da Amerikance podsjete da stand-up komičar nije taj koji priča samo viceve o seksu i plavušama.

Jasen Boko

Vijenac 262

262 - 18. ožujka 2004. | Arhiva

Klikni za povratak