Pedeset godina u svijetu ilustracije

Pedeset godina u svijetu ilustracije

Karakteristična je Vitezova uporaba tri osnovna geometrijska oblika, koje svako dijete dobro poznaje — kvadrata, kruga i trokuta. Kombinirajući ih sa živim bojama, suprotstavljajući ih slobodnom crtežu, on stvara gotovo apstraktna područja unutar slike / ilustracije. Na taj način gradi kompoziciju, a ornament prenosi i na odjeću i likove ljudi i životinja te predmete

Ove godine, 2004, navršit će se pedeset godina otkako je Ivan Vitez (rođen 1940) u mediju ilustracije. Vitezovu likovnu nadarenost otkrio je i podupro njegov tadašnji profesor u osnovnoj školi, prof. dr. Stjepko Težak. On mu je naime donosio tekstove na ilustriranje, koji su izlazili u časopisu »Djeca za djecu«, poslije preimenovanu u »Modra lasta«. Vitez poslije pohađa školu primijenjenih umjetnosti u Zagrebu, keramičko-tehnološki odjel, a 1964. diplomirao je u klasi profesora Mladena Veže likovnu pedagogiju. Također je studirao filmsku scenografiju, no nije diplomirao, kao ni ostale njegove kolege, jer mu nije bilo omogućeno snimanje diplomskoga filma.

Kao likovni umjetnik, Ivan Vitez izražava se i u slikarstvu, grafici, crtežu, karikaturi, kazališnoj scenografiji, a najvjerniji je, dakako, dječjoj ilustraciji, koju objavljuje u časopisima za djecu i mladež (»Smib«, »Modra lasta«) te, naravno, u mnogobrojnim slikovnicama i udžbenicima.

Suradnja s književnicima

Izniman je Vitezov prinos hrvatskoj dječjoj knjizi / slikovnici — surađivao je s gotovo svim domaćim piscima, najviše sa Zvonimirom Balogom, Dubravkom Horvatićem, Pajom Kanižajem, Lukom Paljetkom i Sunčanom Škrinjarić, a izradio je i nekoliko autorskih slikovnica: Brojkalica, Bojarenje, Rodbina, Abecedarenje, sve u izdanju nekadašnje zagrebačke izdavačke kuće Mladost.

Ilustraciji Ivan Vitez pristupa s mnogo ljubavi, ali i poštovanja, shvaćajući njezin osobit položaj unutar likovne umjetnosti. Putem knjige, koja je jedan od najrasprostranjenijih likovnih medija u svijetu, kao i mnogi drugi naši ilustratori (C. Job, S. Junaković, A. Peterlik Huseinović), Vitez veoma uspješno predstavlja hrvatsku ilustraciju u svijetu. Dobitnik je mnogih domaćih i svjetskih nagrada: 1975. — Posebno priznanje Ivana Brlić Mažuranićza ilustraciju knjige 365 braće (Z. Balog, Školska knjiga); državna nagrada Ivana Brlić Mažuranić — 1993. — Kikerike ABCDeutsch (Ljerka Tomljenović Biškupić, Školska knjiga), 1996. — Pitalice pjevalice (Nevenka Videk, ABC naklada); državna nagrada Grigor Vitez — 1988. — Brojkalica, 1993. — A zašto ne bi... (Grigor Vitez, Alfa), 1995. — Pitalice pjevalice (Nevenka Videk, ABC naklada), Telegrafske basne (Gustav Krklec, ABC naklada), Igrokazi (Grupa autora, ABC naklada), 1996. — Zlatolist čarobnog štiva (Grupa autora, HENA-com).

Također, 1995. uvršten je na časnu listu BIB-a u Bratislavi, a 1996. u monografiju 100 najboljih ilustratora svijeta od 1966-1996. godine, BIB-Bratislava/Tokio (UNESCO), 1997. nominiran je za najveću svjetsku nagradu za ilustraciju dječje knjige, Hans Christian Andersen. Godine 2002. odlukom hrvatske Nacionalne i sveučilišne knjižnice njegova knjiga A zašto ne bi... uvrštava se u kategoriju nacionalne kulturne baštine (između ukupno sedamnaest knjiga), te u prvu svjetsku digitalnu knjižnicu, Children’s Digital Library, koju vodi Internet Archive i University of Maryland (San Francisco Web: www.archive.org/children).

Sudjeluje i na svim najvažnijim izložbama vezanim uz ilustraciju. Spomenimo samo neke od njih: BIB Bienale Bratislava (1991, 1993, 1995, 1997, 1999, 2003), Le immagini della fantasia, Sármede, Italija (1996), Međunarodna izložba ilustracije, Selekcija Hans Christian Andersen, Bologna, Italija (1998), The Book Teheran International Biennale of Illustration, Teheran, Iran (1999, 2003), Bienale knjižne umjetnosti, Martin, Slovačka (1993, 1995, 1997, 1999, 2001), Međunarodna izložba ilustracija na sakralnu temu, Padova, Italija, Sajam knjiga u Frankfurtu (pet puta).

Pomno promišljen dijalog

Bilo da njegove ilustracije nastaju na nečiji tekst, istodobno s njim, ili čak prije njega, Vitezu je veoma važan način na koji one surađuju s njim, odnosno njihov dijalog. Ta je težnja itekako uočljiva u njegovu oblikovanju knjige — naime, on unutar zadana formata pažljivo i maštovito usklađuje ilustraciju i pisanu riječ. Njihov sklad neizmjerno je važan, a prečesto se zanemaruje. Vitezu je ploha stranice kadar u koji ulaze ili izlaze likovi.

Za njega ilustracija nema opisnu funkciju, nego ponajprije asocijativnu. Ona izaziva djete, potiče njegovu moć imaginacije. Tako Vitez najčešće iz priče izvlači, predočuje ono najbitnije, ne iscrpljuje se u prevelikoj gužvi motiva. Motive koje je odabrao dorađuje i razvija s iznimnom koncentracijom. Ta težnja dolazi najviše do izražaja u slučaju Zidne slovarice (Školska knjiga, 1993). Na tom popularnom i prihvaćenom osnovnoškolskom pomagalu Ivan Vitez prikazuje sva slova hrvatske abecede s pomoću boja, slova, likova i predmeta koja počinju na određeno slovo. Izabire djetetu najprepoznatljivije, uzimajući pritom u obzir zamke različitih dijalekata te ih spaja u moguće priče, pomažući tako prvašićima da na što lakši i zabavniji način usvoje vještinu pisanja i čitanja.

Karakteristična je njegova uporaba tri osnovna geometrijska oblika, koje svako dijete dobro poznaje — kvadrata, kruga i trokuta. Kombinirajući ih sa živim bojama, suprotstavljajući ih slobodnom crtežu, on stvara gotovo apstraktna područja unutar slike / ilustracije. Na taj način gradi kompoziciju, a ornament prenosi i na odjeću i likove ljudi i životinja, te predmete.

Uz ornamentiku, ključna je i uloga boje. Vitez iskorištava sve bogatstvo tonova. Primjerice, u posljednjoj slikovnici Isusovi darovi (2003, tekst Božidar Petrač, u izdanju zagrebačke Alfe), prikazujući rijeku Jordan u sklopu Kristova krštenja, rabi čak sedam različitih tonova plave boje. Valove ponovno pretvara u nizove paralelnih ornamenata. Na taj način shvaćena voda postaje istodobno apstraktna i dinamična površina.

Ornament, dinamika, boja i...

Kad bismo htjeli što sažetije izreći bit Vitezove ilustracije, trebamo svakako uz ornament, boje, dinamiku, spomenuti i pojam sloboda. On slobodno kombinira više tehnika, poput olovke, flomastera, drvenih bojica, kreda, akvarela, pastela, tuša, a nerijetko ih nadopunjava kolažom. Kolažem se koristi kao sredstvom isticanja, razdvajanja nespojivih elemenata — na primjer, Paljetkova mačka koja guta razne mehanizme.

Uz slikovnice, Vitez oblikuje i ilustrira udžbenike. I na tom području javlja se prilično rano — kao devetnaestogodišnjak (1959) radi ilustracije za Soboslikarsko-ličilački priručnik Josipa Oštreka. Sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća likovni je autor više vjeronaučnih priručnika koji nastaju u suradnji s Anom Gabrijelom Šabić i Josipom Baričevićem. Od 1991, kad je izašla Hrvatska početnica (također projekt autorskoga tima J. Baričević, A. G. Šabić, I. Vitez) do 2003. doživjela je jedanaest izdanja. Vitez je i ilustrator i koautor dvanaest udžbenika za osnovnu školu, kao i priručnika za učitelje.

Važno je spomenuti da je Ivan Vitez podjednako zainteresiran za teoriju ilustracije, objavio je tridesetak članaka o njezinoj povijesti, metodici rada s udžbenicima, pismu (slovu) i o fenomenu slikovnog izražavanja, potaknuo je povrat u škole tradicionalnoga hrvatskog načina pisanja pisanih slova (nakon dvadesetogodišnjeg nakaradnog pisanja istočno-njemačkim grafemima-slovima) trenutačno sastavlja i povijest ilustriranja hrvatskih početnica.

Isto tako, Ivan Vitez autor je mnogobrojnih postava izložaba (Muzejsko galerijski centar / Klovićevi dvori: 1990. — MOBO-design, Ljubljana, 1990. — Izložba muzejskih replika, suvenira i zlatnika; Muzej za umjetnost i obrt: 1991. — Božić u Hrvata, 1992. — Hrvatska brončana skulptura, 1993. — Uskrs u Hrvata, 1993. — Hrvatski izborni plakat, 1993. — stalni postav — zvona, satovi, suvremena keramika, porculan i staklo, 1994. — Retrospektivna izložba Zlate Vukelić, 1994. — Sto godina hrvatske fotografije, Zemljovidi hrvatske od XII-XX stoljeća; Galerija ULRICH: 2003. — samostalne izložbe Zdenke Pozaić i Cvijete Job i dr.). Godine 1990. sudjelovao je na rekonstrukciji spomenika bana Josipa Jelačića te na postavi izložbe u Gliptoteci.

Njegov veliki ilustratorski opus može se razgledati na retrospektivi koja se održava od 18. ožujka do 18. travnja u zagrebačkoj Galeriji Klovićevi dvori na Gradecu, a prati je i monografija posvećena Ivanu Vitezu.

Barbara Vujanović