Vijenac 262

Film

Dani hrvatskog filma: Glazbeni spotovi

Legenda bez nasljednika

Trijumfalnu pobjedu karnevaleskne razigranosti Gonzo je ostvario u dobitniku Oktavijana, sjajnom spotu za pjesmu Let 3 i ENI Mara Pogibejčić. Taj spot ima sve — sjajan ritam, maštovitu vizualizaciju, duhovitost i prelijepe žene

Glazbeni spotovi

Legenda bez nasljednika

Trijumfalnu pobjedu karnevaleskne razigranosti Gonzo je ostvario u dobitniku Oktavijana, sjajnom spotu za pjesmu Let 3 i ENI Mara Pogibejčić. Taj spot ima sve — sjajan ritam, maštovitu vizualizaciju, duhovitost i prelijepe žene

Na ovogodišnjim Danima u kategoriji glazbenoga spota bilo je svega i svačega. Želimo vjerovati da je samo želja za raznovrsnošću stilova nagnala selektora da u konkurenciju uvrsti i spotove koji se temelje na snimkama benda iz svih mogućih kutova te spotove koji se sastoje od snimaka tijela i lica pjevačice (ovaj put Vesne Pisarović) iz svih mogućih kutova. Što se tiče ambicioznijih spotova, njihov veliki broj, premda zadovoljavajuće kvalitete, prilično je rutinski i nemaštovito napravljen. Jedan od mogućih razloga tomu krije se u izjavi selektora Dragana Markovića da su proračuni za snimanje spotova u Hrvatskoj manji nego prije. Dakako, ne može se sve opravdati nestašicom novca, ali novac je dakako prilično bitan.

Među tehnički vrhunskim ostvarenjima ističu se spotovi Snježane Čurić (Ja neću biti kao druge Ivane Kindl, Takvi kao ti Nine Badrić, S tobom pristajem na sve Divas i Tele for faki Bolesne braće), redateljice koja je, prije nego što se bacila na režiju spotova, već svojim TV-filmom Pet minuta nježnosti pokazala sposobnost atraktivne stilizacije. Njezini su spotovi vrlo cool, zavodljivi i dinamični, ali odveć zasnovani na tisuću puta iskorištenom efektu — naizmjeničnom ubrzavanju i usporavanju snimka.

Karnevaleskna razigranost

I ovaj put stvar je, što se umjetničkog dijela posla tiče, spasio Radislav Jovanov Gonzo. Nakon toliko godina stvaranja ta neupitna legenda režije glazbenih spotova trebala se već istrošiti. No, unatoč pojedinačnim talentima (ove godine nisu bili loši Kristijan Milić i Zoran Happ), nije se pojavila njezina zamjena, pa je Gonzo prisiljen i dalje biti najbolji. Bio je, dakako, i ove godine, i zaslužio Oktavijana. Istina, u nekim spotovima posezao je za predvidljivim, rutinskim rješenjima. U spotu To nismo mi glasove Olivera Dragojevića i divasica stavio je u usta nepoznatih ljudi. U spotu Moj svijet uporabio je jednobojnost fotografije, malo atraktivne scenografije i Massimovu karizmu. U spotu Radio Dubrava tendenciozni tekst pjesme Prljavoga kazališta o nepotrebnim podjelama na crne i crvene ilustrirao je jednako tendencioznom pričom o momku koji ne želi sudjelovati u svađama prijatelja, sve u stilu tipična didaktičnog spota.

Spot za pjesmu Prljavoga kazališta Previše suza u mom pivu mnogo je bolji, jer je patetičnost teksta Gonzo ublažio razigranošću i zafrkancijom, i to performansom bakica mažoretkinja. Ludičnost i dinamičnost krase i spot za pjesmu Ganja Šo mazgoona, u kojemu se stvara začuđujuća kombinacija prisne veselosti tuluma na plaži i hladne distanciranosti brončanoga kolorita i likova s maskama od folije. Trijumfalnu pobjedu karnevaleskne razigranosti Gonzo je ostvario u dobitniku Oktavijana, sjajnom spotu za pjesmu Let 3 i ENI Mara Pogibejčić. Taj spot ima sve — sjajan ritam, maštovitu vizualizaciju, duhovitost i prelijepe žene — a kao antologijsku treba istaknuti posljednju scenu u kojoj se u pjeni skupa valjaju natmurene primorske brkonje i zavodljive Enice. Kad bi barem sljedeće godine Gonzu netko parirao u kvaliteti.

Juraj Kukoč

Vijenac 262

262 - 18. ožujka 2004. | Arhiva

Klikni za povratak