Izljevi emocija

Izljevi emocija

Bergman prikazuje kreativni čin kao neprestanu borbu s brojnim sumnjama i dvojbama, u kojoj pojedinac nikad ne izlazi kao potpuni pobjednik, jer je nemoguće stvoriti savršeno djelo

Snimati film o filmu želja je gotovo svakoga redatelja i ovisnika o pokretnim slikama. Metafilmskim porivima ne mogu odoljeti ni najveći autori, a samo je pitanje pristupa tematici. Hoće li se redatelj usmjeriti na fiktivnu priču o pokušaju stvaranja filma ili će u središtu njegova interesa biti neka stvarna ličnost iz bogate filmske povijesti?

Slavni Ingmar Bergman odlučio se za drugu opciju. Njegova televizijska drama Tvorci slika (2000) bavi se događajem iz života Victora Sjöströma, istaknutoga švedskog redatelja nijemog filma. Bergman i scenarist Per Olov Enquist usredotočuju se na trenutak kad Sjöström književnici Selmi Lagerlöf pokazuje pokusnu verziju Fantomske kočije. Ta zbivanja vjerojatno su odabrana zato što je Fantomska kočija, djelo u kojem realizam siromašne svakodnevice prožimaju vizualno zadivljujući fantastički ugođaji, ujedno jedan od najpoznatijih Sjöströmovih filmova iz švedske faze i svojevrsna prekretnica u njegovoj karijeri. Nakon toga odlazi u Hollywood i tijekom dvadesetih tamo režira još desetak cijenjenih filmova (Kula laži, Grimizno slovo, Vjetar i drugi).

Napetosti među protagonistima

U Tvorcima slika susret redatelja i književnice odvija se u prisutnosti Sjöströmove ljubavnice i glumice Tore Teje i stalnog snimatelja Juliusa Jaenzona. Prema Bergmanovu shvaćanju film je nemoguće izvesti bez snažne drame, bez izraženih napetosti među protagonistima, a to nastojanje i ovdje je najuočljivije i kreira najbitniju filmsku dimenziju. Najrazrađeniji je odnos između dviju protagonistica (Selma i Tora), njihov sukob rezultira izlaskom potisnutih trauma iz djetinjstva (zlostavljanje, alkoholizam u obitelji) i priznanjem o varljivu prividu uspjeha kojim slavne osobe nastoje prikriti emocionalnu ranjivost. Sljedeća po intenzitetu dramska je napetost između Tore i Sjöströma. Tora je mlada, lijepa i darovita (valja istaknuti izvrsnu glumačku interpretaciju Elin Klinge), predstavlja opasnost kojoj se treba oduprijeti. Sjöström je toga svjestan, ali lomi se između razumnog rješenja i onoga što ga neodoljivo privlači. Tora privlači i Jaenzona, koji to izravno pokazuje, iako je duboko svjestan da njegova nastojanja neće naići na plodno tlo.

Najpoznatiji snimatelj onoga vremena i podneblja, koji je profinjenom primjenom svjetla uspijevao postići romantično-mističan ugođaj i liričnost filmskih prizora, u filmu je prikazan kao osoba koja odaje dojam šlampavosti i emocionalne nedozrelosti. Usporedno s dramskim razvojem odnosa među likovima razvija se i druga dimenzija Tvoraca slika, koja se očituje u davanju filmske posvete. Ponajprije vidljiva u dijelovima filma kad izravno gledamo prizore iz Fantomske kočije, budući da tim projekcijama prisustvujemo zajedno s likovima. No, Bergman ide i korak dalje, nastojeći u Sjöströmovu liku prikazati probleme i dvojbe s kojima se suočava autor u realizaciji svojega djela. Sjöströma muči da li je njegov film cjelovit i vrhunski izveden u svim dijelovima, hoće li se sviđati respektabilnoj Selmi Lagerlöf, kao i mnoštvo drugih teških pitanja. Bergman prikazuje kreativni čin kao neprestanu borbu s brojnim sumnjama i dvojbama, u kojoj pojedinac nikad ne izlazi kao potpuni pobjednik, jer je nemoguće stvoriti savršeno djelo. U Tvorcima slika redatelj uspješno usklađuje dramatične izljeve ljudskih emocija s biografskim detaljima iz života velikog umjetnika.

Elvis Lenić