Izbor s džokerom

Izbor s džokerom

Odavno ansambl splitskoga baleta nije plesao s takvom lakoćom, sigurnošću i užitkom, odavno nije djelovao tako ujednačeno

Nekako je postalo uobičajeno u splitskom HNK da kad nestane novca — balet gubi predstavu. Šparembleka se u Splitu čekalo petnaestak godina, pa je odgađanje njegove najavljene autorske večeri za Ljeto ili početak sljedeće sezone veliko razočaranje.

Za baletnim večerima pod naslovom Baletni divertissement obično se poseže onda kada se zbog nedostatka novca ne može dati premijerna predstava koja bi bila autorska večer nekoga koreografa ili poznati naslov iz velike zbirke baletne literature, ili se pak ima sjajan plesački ansambl koji se hoće pokazati. Dakle, da bi splitski balet održao kontinuitet izvedbi na sceni, da bi plesači ostali u kondiciji i tehnici, da bi publika ipak gledala baletni naslov, posegnulo se za divertismanima, kratkim plesnim točkama, po mogućnosti što atraktivnijima.

Dakako da taj razlog nije dobar kada je u pitanju umjetnost, no na sreću splitski divertismani, premijerno izvedeni 5. ožujka, imali su džokera. Ono što je držalo pažnju u ne baš najsretnijoj dramaturgiji te večeri bili su plesači, i to redom svi i u svim plesnim tehnikama koje su pokazali — od bijelog baleta, neoklasike, modernog plesa do suvremenog. Odavno ansambl splitskoga baleta nije plesao s takvom lakoćom, sigurnošću i užitkom, odavno nije djelovao tako ujednačeno. A tome je tako jer netko ima ideju o tome što čini dobar ansambl i ulaže veliku energiju da bi to ostvario. Takve su osobnosti i energije rijetke i valjalo bi ih sačuvati.

Večer je otvorio grand pas de deux iz Drigova Gusara u kojem se sigurnim i gipkim skokovima, uz ljupku Eleneu Nikolaevu, pokazao sve bolji Remus Dimache. Naizmjenično su se dalje nizali brojevi klasičnog izričaja te modernog i suvremenog plesa. U tom ogledu moderan i suvremen izraz pokazao se bližim ansamblu splitskoga baleta, a i većem dijelu publike koja je većinu tih točaka nagrađivala burnim pljeskom.

Nijansa više

Iz mnoštva dobro i ekspresivno izvedenih točaka onom nijansom više zaiskrila je suzdržana, a opet snažna erotičnost Brune Reić Šćepanović u ulozi Carmen, Albina Rahmatuljina graciozna kao Vila Šećera i sigurna, šarmantna i meka u koreografijama Gagika Ismailiana, nevjerojatno gibak Remus Dimache u Adeusu iz predstave Fado strasti te Sanja Nevešćanin, Albina Rahmatuljina, Korana Bilan i Blanka Galić ujednačene i precizne u Why Don’t You Do Right iz predstave Casino Paradis istog autora, dojmljiva Nonna Čičinina sa čistim linijama dijagonala nogu i ruku koje se nenadano bolećivo lome u duetu Oproštaj, precizan i poletan Anton Kandaurov u tehnici klasike.

Zanimljivost večeri bili su koreografski radovi samih plesača. Prvi su se s brojem Illusions predstavili i otplesali ga Sanja Nevešćanin, Korana Bilan, Daniel Jagar i Romulus Dimache.

Plesna etida u početku je imala dramsku i emotivnu napetost koja se na kraju potrošila slijedeći uzor i gubeći originalnost. Drugi je uradak Just a Perfect Day Ivice Petrića, a otplesali su ga Bruna Reić Šćepanović, Ivica Petrić i Rodica Namolosu. Plesna točka počela je zanimljivom i duhovitom situacijom — s jedne strane fatalna crna žena na crnom kožnom naslonjaču obuva plesne papučice, s druge kućanica s glačalom, a u sredini muškarac s novinama. No ideja nije provedena do kraja, odnosno, nije se dalje situacije istraživalo na tragu početne ideje, nego se sve izgubilo u trivijalnosti. Bez obzira na slabosti viđenih koreografija ne treba odustajati od tog puta, odnosno od koreografskih pokušaja unutar ansambla, jer to je pravi način da ples živi.

Nina Šegvić