Djeca i jezik

Djeca i jezik

Matičin Odjel za jezikoslovlje 3. ožujka organizirao je predavanje iz ciklusa Kako i zašto učiti hrvatski jezik? s temom Kako djeca uče hrvatski jezik? Melite Kovačević iz Laboratorija za psiholingvistička istraživanja.

Obično se kaže da djeca uče ono što čuju, a pitanja koja su se razvila oko te postavke bila su poticaj za utemeljenje psiholingvistike koja tek treba dati odgovor na pitanje kako djeca uče jezik, kako od pojedinačnih elemenata stvaraju kompletan sustav. Djetetu koje tek kreće u svijet prva je reakcija plač, a do svoje prve godine ovladava osnovama materinskog jezika, što je u usporedbi s odraslima koji uče strani jezik fascinantno, pogotovo što djeca uče spontano i bez napora, neosviješteno usvajaju jezik ni iz čega. Fenomen nastajanja jezika, kao jedinom načinu ulaženja u ljudski um, čije je zrcalo, divili su se mnogi istraživači, a istraživanja dječjeg jezika i čudotvornog mehanizma njegova usvajanja postala su važna za cijeli sustav jezika, istaknula je Kovačević.

Do trenutka kada dijete izgovori prvu riječ ono mora mnogo toga savladati, jer govoru prethodi razumijevanje jezika. Taj put od ničega do prve izgovorene riječi i budući razvoj temelj su rada psiholingvističkih laboratorija, koji danas postoji i u Hrvatskoj, u kojima godine rada prethode prvim analizama i zaključcima do kojih se dolazi uglavnom eksperimentalnim metodama, a važnu ulogu ima interdisciplinarnost. Istraživanjima se nastoji otkriti sustavnost, mehanizmi kojima se jezik usvaja, što predstavlja mozgovnu razinu. Hrvatski je jezik zanimljiv za ovakva istraživanja zbog svoje morfološke razine, koja je dosta slojevita u odnosu na druge jezike.

Na kraju je Melita Kovačević istaknula kako bi se rezultati psiholingvističkih istraživanja trebali više primjenjivati u praksi, posebno u osoba s teškoćama u govoru, pri učenju stranih jezika, a važno mjesto trebali bi dobiti i u izradi školskih udžbenika.

Ogranak MH Zadar

Sačuvane slike

Ogranak Matice hrvatske iz Zadra 2. ožujka predstavio je svoje izdanje, knjigu Drage Krpine Čempresi i druge stvari.

Okupljene je pozdravio Matičin predsjednik Igor Zidić istaknuvši kako će Drago Krpina, do sada poznat kao saborski zastupnik, od sada biti poznat i kao pjesnik koji nije u funkciji politike, osim ako politika nije tema domovine. Ugradivši u knjigu i u taj dio svoje ličnosti godine rada, stvorio je poeziju s najljepšim zvucima hrvatskoga jezika, a njezinoj ljepoti pridonose i ilustracije Ivana Lackovića Croate. Zidić je piscu i knjizi poželio lijep put.

Govoreći o knjizi svojega prijatelja Enes Kišević istaknuo ju je kao prirodni slijed njegova dvadesetogodišnjega rada. Njemu osobno u njoj je blisko iščitavanje prirode, s impresivnom jezom čempresa koji su dominantni, kao zelene piramide iznad mora i mramornih ploča, čijim promatranjem Krpina dobiva silinu nježnosti, o čemu ponajbolje svjedoče stihovi, od kojih je nekoliko i pročitao.

Lirikom iznenađenja za mnoge Krpininu poeziju nazvao je Ante Stamać, istaknuvši kako je on još kao saborski zastupnik bio poznat kao jedan od rijetkih koji je izlagao logično, točno, u skladu s hrvatskim jezikom, te bi od njega mnogi mogli učiti kako strukturirati jezik u svakodnevnom govoru. U zbirci sažima ono što je pisao gotovo četvrt stoljeća, a predmetni svijet njegova pjesništva zavičajna je uspomena, sjećanje kao konstanta. Krpinu je nazvao i pjesnikom sintakse, usporedivši ga s najvećim suvremenim hrvatskim pjesnicima koji pišu rečenicom, a čiji je đak.

Drago Krpina, obraćajući se prisutnima, istaknuo je rizik kojem se izložio objelodanjujući zbirku, ističući kako je, poput svih ostalih, jedna osoba složena od više drugih, dajući time asocijacije na velikoga Tina. Pišući pjesme pokušao je uhvatiti, sačuvati neke slike od matice vremena. Na kraju je zahvalio svima onima, kako je rekao, kojima zahvalnost duguje.

Odjel za povijest umjetnosti, arheologiju, etnologiju i arhitekturu MH

Antropologija krajolika

Odjel za povijest umjetnosti, arheologiju, etnologiju i arhitekturu i Klub hrvatskog etnološkog društva organizirali su 1. ožujka predavanje Bojana Baskara s temom Antropologija krajolika.

Bojan Baskar, socijalni antropolog s ljubljanskoga Filozofskog fakulteta, antropologiju krajolika definira kao interakciju između skupine ljudi i okoline u kojoj žive, što čini uže područje antropologije prostora. Pojam krajolika, kako ističe, rabi se i u drugim znanstvenim disciplinama, a antropologija ga smješta između geografije i povijesti umjetnosti, odnosno između najobjektivnijeg doživljaja geografije u kojoj postoji neovisno o promatraču i subjektivnog doživljaja povijesti umjetnosti u kojoj je krajolik produkt pejzažističkog pogleda, pogleda uže, povlaštene društvene skupine koja ga širi.

Tipična tema antropologije krajolika bila bi percepcija, odnosno interpretacija krajolika u svim društvima, čime se povezuje s pojmovima udaljenosti, otvorenosti, čistine, horizonta. Istraživanja su pokazala da postoje različite opservacije kod različitih kultura, različitih stupnjeva kultura, kao i mjesta življenja. Na tim pitanjima dosta se radi u Europi, posebno u Francuskoj, gdje se pokušava valorizirati karajolik, a dolazi i do njegove muzealizacije.

Uz pitanje percepcije krajolika veže se i njegova etnizacija, koja kao takva postaje predmet bavljenja antropologije, a tom temom bavi se i sam Baskara. Krajolik postaje implikacija za stvaranje nacionalnog identiteta, on postaje njegov sastavni dio. To je problem u multietničkim područjima, gdje krajolik svaka skupina vidi na svoj način i smatra ga dijelom nacionalnog identiteta. Taj problem Baskara istražuje u slovenskom dijelu Istre, gdje, kako sam kaže, Slovenci izmišljaju nacionalne krajolike i tako nacionaliziraju Istru, homogeniziraju prostor nacionalne države.

MH — Ogranak Dubrovnik

Spomen žrtvama

Ogranak Matice hrvatske iz Dubrovnika predstavio je 9. ožujka knjigu Joška Radice Sve naše Dakse, knjigu o hrvatskom jugu u vrtlogu Drugoga svjetskog rata i jugokomunističke strahovlade.

Nakon pozdravne riječi Stjepana Sučića, potpredsjednika Matice hrvatske, o značenju knjige govorio je predsjednik Igor Zidić, ističući kako njezin volumen nije proizvod grafomanske ruke nego zločina nad hrvatskim narodom. Knjiga Sve naše Dakse proizvod je naše memorije, spomen žrtvama i trebalo je hrabrosti i ustrajnosti da se ona privede kraju, te je istaknuo kako bismo bez nje bili skromniji i manji.

O knjizi je u ime ogranka Matice hrvatske iz Dubrovnika govorio Vlaho Benković, ističući kako ona opisuje stradanja i žrtve izazvane komunističkim terorom ponajprije na dubrovačkom području za vrijeme i nakon Drugoga svjetskog rata. Također je istaknuo kako su proteklo stoljeće obilježile dvije totalitarne ideologije, nacistička i komunistička, ali dok je prva sankcionirana, dok se njezini zločini pamte, druga je zanemarivana i tek u novije vrijeme počinju se istraživati njezini zločini, a to je nužno u ime demokratskih ideala. Knjizi Sve naše Dakse temelj je pomno sakupljena građa u cjelinu, kojoj je Radica pridružio i usmenu predaju, imajući kao glavni motiv žrtve i istinu. Na potresan način otkrio je okrutnost i bezobzirnost te na taj način otrgnuo zaboravu nevine žrtve i vratio dug povijesti.

Trpimir Macan istaknuo je kako historiografija danas doživljava svoje novo vrijeme, ali bijele mrlje hrvatske historiografije još nisu popunjene. Stoga pozdravlja svaku knjigu poput ove, u kojoj je autorov cilj objektivan i potpun prikaz, u kojoj se iznosi vlastito mišljenje, ali i ostavlja prostor čitatelju.

Frano Glavina Sve naše Dakse nazvao je dubrovačkom crnom knjigom komunizma, za koju je autor dobio i godišnju nagradu Grada Dubrovnika. Knjiga je prvo sustavno istraživanje žrtava komunizma, a to ni jedan povjesničar neće moći zaobići. Iako je to razdoblje naše povijesti koje je najviše istraživano, ono je i najčešće krivotvoreno. Glavina na kraju ističe da slobodu zna cijeniti samo onaj tko ju je platio tako skupo.

Sam autor ističe kako je dugo skrivana istina o ovim zločinima u njega stvorila potrebu da progovori o žrtvama, jer žrtve traže zagovornike.

Predstavljanje knjige popraćeno je čitanjem ulomaka u interpretaciji glumca Mare Martinovića, uz klavirsku pratnju Zrinke Ivančić.

Odjel za povijest MH

Dalmatinsko plemstvo

Odjel za povijest Matice hrvatske 3. ožujka predstavio je knjigu Zrinke Nikolić Rođaci i bližnji — dalmatinsko gradsko plemstvo u ranom srednjem vijeku, iz Povijesne knjižnice Matice hrvatske.

Predstavljajući knjigu Zoran Ladić istaknuo je autoričin rad na arhivskoj građi kojoj pristupa suvremenom metodološkom praksom, dok je urednik Ivica Prlender istaknuo kako je knjiga unatoč dugom čekanju na predstavljanje vrijedan prinos hrvatskoj medievalistici.

Govoreći o mladoj autorici Zdenka Janeković Römer istaknula ju je kao osobu koja voli šutjeti i slušati, kao osobu koja se ne voli isticati. Bavljenje medievalistikom njezin je osobni izbor, a proizlazi iz potrebe traganja za davnim, drukčijim, djetinjim dijelom sebe. U knjizi Rođaci i bližnji daje odgovore na ranosrednjovjekovne teme, a pri proučavanju koristi se komparativnim metodama šire regije, uvodeći autorski te inovativan ključ čitanja izvora. U žarište interesa stavlja obitelj, promatra je kao osnovu za druge oblike zajednica. Veliku pozornost posvećuje i pojedincu usprkos oskudnim izvorima, a bavi se i strukturama vlasti, roda i crkve. Jednaku pažnju posvećuje upoznavanju i muškaraca i žena, premda su žene kao što je istaknula Zdenka Janeković Römer, u ranosrednjovjekovnim izvorima slabo zastupljene.

Neven Budak ističe izoliranost kao slabost hrvatske historiografije, napominjujući kako u mlađe generacije, kojoj pripada i Zrinka Nikolić, dolazi do promjena. Ona je svoja iskustva stečena u inozemstvu i Hrvatskoj ujedinila, a to joj je omogućilo nov pristup oskudnim izvorima i iščitavanje novih podataka. Rezultat je toga rada ova knjiga, koja će zauzeti važno mjesto u hrvatskoj historiografiji, istaknuo je Budak.

Uz zahvale autorica je na kraju istaknula kako se o tome razdoblju još mnogo toga može reći usprkos malobrojnosti izvora.

Ogranak MH Križevci

Izazovi tehnologije

Ogranak Matice hrvatske Križevci 10. ožujka predstavio je knjigu Marijana Jošta i Thomasa S. Coxa Intelektualni izazov tehnologije samouništenja.

U pozdravnoj riječi Stjepan Sučić, potpredsjednik Matice hrvatske, istaknuo je vrijednu djelatnost Ogranka koji je do sada objavio brojne publikacije, a ovom knjigom dotaknuo je aktualnu tematiku. Predsjednik Matice hrvatske Igor Zidić istaknuo je dva aspekta knjige, znanstveni i filozofski, od kojih se posljednji tiče svih nas jer postavlja pitanje naše sudbine. Otud i važnost knjige, koja nas poziva na odgovornost, savjesnost i moralnost.

Predsjednica Ogranka Renata Husinec istaknula je kako su u svom dosadašnjem radu samo razgrtali prašinu, a onda su se odlučili izdati ovu knjigu koja je izazvala mnoge prijepore u Hrvatskoj. Recenzentica Ljiljana Zergollern — Čupak knjigu, zapravo broj radova dvojice autora, ističe kao svima korisnu u današnje vrijeme, kada se čovjek više ne boji prirode, nego se bori za njezino očuvanje. Ona osobno, čitajući je, dobila je mnoge odgovore, ali su se otvorila i nova pitanja. Na kraju je istaknula kako se čovjek ne bi trebao koristiti tehnološkim dostignućima prije negoli provjeri njihov utjecaj na sama sebe i okolicu. Drugi recezent, Draško Šerman, knjigu je nazvao čitankom u kojoj autori u kolažu kritičkoga promišljanja, dokumentacijom i informacijama, na jednom mjestu, donose poglede Hrvatske i Amerike. Knjiga je bila prijeko potrebna kako bi senzibilirala našu javnost, kako bi probudila nemir među potrošačima i upozorila na oprez pri usvajanju novih tehnologija, načina i stilova življenja te popunila barem dio vakuuma koji u nas vlada na ovom području. Stoga bi ovu čitanku o življenju i preživljavanju trebalo učiniti dostupnom širem čitateljstvu.

Zvonimir Radić, autor predgovora, upozorio je da u vremenu u kojem ulazimo u doba tehnoloških ratova ovakva knjiga, lijepo pisana, zanimljiva i izazovna, koja vrvi podacima i činjenicama, koja otkriva strategiju i taktiku, znači zajedničku dobrobit. Jedan od autora, Marijan Jošt, na kraju je istaknuo, kada je čuo kako se knjiga čita kao krimić, znao je da je postigao cilj.

Predstavljanje je upotpunio glazbeni program poznate etnoglazbenice Dunje Knebl.

Odjel za povijest MH

Posljedice lažne vijesti

Odjel za povijest Matice hrvatske i ISHA — Klub studenata povijesti Filozofskog fakulteta u Zagrebu organizirao je 11. ožujka predavanje Stefana Petrungara sa temom Seljačke bune u Hrvatskoj vrućeg ljeta 1897.

Stefan Petrungar, Talijan koji u Hrvatskoj boravi pripremajući doktorat s tematikom seljačkih buna, u svom predavanju ograničio se na godinu 1897. kada je širenje lažne glasine o tome kako će na crkvama biti izvješena mađarska zastava, što bi za sobom povuklo i druge posljedice, kao što je uvođenje mađarskoga jezika, a na kraju i pomađarivanje, izazvalo val nasilja. U očima seljaka to je bila katastrofa, pa se organiziraju naoružane straže, a vijest se proširila na velikom području. Nasilje koje je lažna vijest izazvala Petrungaro je pokušao obraditi na nov način, odnosno ne stavljajući povijesne događaje samo u političke kontekste. Nasilje, gledajući ga kroz kulturnu antropologiju, pokušava usporediti s razdobljem karnevala, posebnim vremenom u godini kada je sve izokrenuto, kada je sve dopušteno. Razlika je što kod nemira nema simbolike, oni su izravna akcija, društveno odmetništvo i socijalna kritika. Nemiri se izražavaju u obredima nasilja.

U svojim istraživanja koristi se sudskim spisima, koji bilježe upravo ono što su seljaci govorili, autentični su dokumenti. O tim se događajima naime malo pisalo, a i kada se pisalo, često su se izražavali elitistički stavovi.

Petrungaro ističe kako nemiri, takve akcije seljaka, nisu karakteristični samo za Hrvatsku, nego kao usporedbu navodi i Francusku i Italiju, a za njihovo razumijevanje potrebno se koristiti proučavanjima kulturne antropologije, stavljati ih u drukčije kontekste.

Izdanje Nakladnog zavoda MH

Za istinu i toleranciju

Knjiga Marka Veselice Moja hrvatska sudbina, izišla u izdanju Nakladnog zavoda Matice hrvatske, predstavljena je 9. ožujka.

U uvodnoj riječi Niko Vidović, direktor NZMH, istaknuo je kako su knjigom do sada obišli cijelu Hrvatsku i na kraju se vratili onamo odakle su i počeli, u Zagreb, u Maticu hrvatsku. A riječ je o knjizi istine, o paklu jugoslavenskih zatvora, o knjizi koja se pretvorila u uznički dnevnik. Opisuje istinite i autentične događaje, a Veselica se na kraju tih ispovjedno potresnih tekstova ne jada, nego izražava radost što je uspio nadići životinjskoga sebe u ime duhovnoga sebe.

Igor Zidić, predsjednik Matice hrvatske, autora je nazvao jednim od najčasnijih ljudi novije hrvatske povijesti, čovjekom koji je trpio mnoge kušnje, ali se nikada nije predao, nikada nije odustao. Isto tako u njega nitko nikada nije mogao posumnjati jer nikada nije napravio krivi potez ili rekao krivu riječ. Takav čovjek napisao je sjajnu knjigu, u kojoj opisuje borbu za pravdu, istinu i toleranciju. Čitajući je vidimo što je snaga kršćanske tradicije u hrvatskom narodu, istaknuo je Zidić.

Ljubomir Antić istaknuo je njezino značenje za povjesničare, ali i za sve ostale, jer riječ je o izvornom dokumentu, nastalu u vrijeme kada je to bilo opasno, a danas nam mnogo znači. Iako je Veselica ovom knjigom otvorio dušu, vjerojatno ima još mnogo toga reći, kazao je na kraju Antić.

Autor je na kraju istaknuo kako je držao da treba obraditi sve što je doživio u zatvoru, jer do sada je malo bilo pisano o patnji hrvatskoga naroda, o njegovoj teškoj i tragičnoj situaciji. Unatoč tome uspjeli smo opstati, ali danas polako izumiremo. Bez duhovne osmoze, povezivanja i zajedništva nema nam budućnosti, a prilog tomu je i ova knjiga, istaknuo je Veselica.

Antonija Vranić