Viđeno i proživljeno

Viđeno i proživljeno

Rajko Šobat rođen je godine 1950. u Zagrebu. Nakon srednjega školovanja upisuje se na Akademiju za kazalište, film i televiziju, gdje diplomira 1985. u klasi profesora Nikole Tanhofera. Kao student neko vrijeme surađuje u »Omladinskom tjedniku«.

U Fotoklub Zagreb učlanjuje se 1969, kada započinje njegova izložbena aktivnost. S Klubom intenzivno izlaže na izložbama u zemlji i inozemstvu sve do zapošljavanja u »Vjesniku«, godine 1986, u svojstvu fotografa-reportera, kada se iz profesionalnih razloga prekida njegova izložbena aktivnosti.

U »Vjesniku« je neko vrijeme bio urednik fotografije. Član je Hrvatskoga novinarskog društva.

Živi i radi u Zagrebu.

Vladko Lozić

Kad danas, s određene vremenske distance, gledam opus Rajka Šobata sve sam sigurniji da pred sobom imam slike izrazito vrsna autora. Množina interesa i žanrovi koji ga zaokupljuju čine čvrstu cjelinu, u kojoj kao da i nema oscilacija. Bilo da je riječ o portretu, prirodi ili sceni iz života, uvijek je nazočan njegov istančan osjećaj za izražen reportažni pristup, kojim svaki od svojih interesa pretvara u smislene cjeline. Nisu to gola prepričavanja viđenoga, odnos je to spram viđenog, onaj odnos koji sam otkriva i ujedno u njemu sudjeluje. Njegovi likovi prerastaju u psihološki obrađene portrete, pune značenja, dok su ambijenti u kojima ih nalazi njihov nerazdvojiv dio. Autor svoje likove smješta u imaginarni prostor, fotografira ih u njihovoj okolini, onoj u kojoj i sami shvaćamo smisao njihova postojanja.

Poštujući ono što mu mediji nude, kao pravi znalac pristupa svemu što ga zanima. Cijeneći prirodne oblike, on nam ih kao takve i prenosi. Čak i kada bi uporabom tehnike priskrbio svojim slikama veću atraktivnost, njegov se interes zaustavlja samo na onom što mu priroda nudi. Izvorna ljepota svakoga trenutka provedena u prirodnom ambijentu vidljiva je na svakoj od fotografija, što nam samo govori o fotografovu posebnom odnosu i pažnji kojom mu svojom kamerom pristupa. Osjećaj zahvalnosti prema svemu što mu je ponuđeno, kao i čovjeku koji s njime u suglasju živi, javljaju se gotovo kao neraskidivo zajedništvo. A oni to na njegovim slikama i jesu.

Zdenko Kuzmić