Svježina i provokativnost

»Tvrđa«, br. 1-2, 2003, gl. ur. Žarko Paić, Pučko otvoreno učilište Ivanić-Grad, 2003.

Prošlogodišnji dvobroj časopisa za književnost, umjetnost i znanost broji četiristotinjak stranica i donosi osam tematskih cjelina. »Tvrđa« se već nakon svoga relativno nedavna pojavljivanja potvrdila kao jedan od najzanimljivijih časopisa na domaćoj sceni, a po svemu sudeći i ostat će tako. Za razliku od većine srodnih publikacija, koje po defaultu objavljuju malo proze, malo poezije, pa onda malo teorije i obično po jedan tematski blok u svakom broju, »Tvrđa« ima stanovitu koherentnost tekstova utoliko što teme bira prema aktualnosti i suvremenosti, a ne po načelu popunjavanja prostora građom pristiglom u uredništvo. S obzirom na izbor tema, uređivačku politiku i broj stranica, pomalo nalikuje mamutskom »Europskom glasniku«, a kako se čini i ritam izlaženja mogao bi im biti sličan. Glavnu temu broja sa čak dvanaest priloga čini blok o suvremenoj umjetnosti, naslovljen Stanje poslije šoka.

Uz tekstove Žarka Paića, Zorana Roška i Yvesa Michauda, glavninu čine eseji Borisa Groysa i Crispina Sartwella. Domaćoj publici Groysa ne treba posebno predstavljati: riječ je o jednom od najzanimljivijih teoretičara suvremene umjetnosti. Posebno zanimljivim čini se kratki esej Svijet na putovanju u kojem autor analizira utopijske dimenzije suvremenog turizma, odnosno njegovu postromantičnu varijantu. Ostale tekstove dio domaće javnosti mogao je već pročitati na mejling-listama u prijevodima ili bez njih, a za one koji ih sada prvi put čitaju svakako ih treba preporučiti.

Pogodak u srce

Crispin Sartwell pravo je iznenađenje i jedan od razloga zašto »Tvrđu« treba uzeti u ruke. Riječ je o vrlo prodornu, provokativnu i izrazito nekonvencionalnu underground-filozofu, koji na počesto brutalno izravan i osoban način piše o »transgresivnoj seksualnosti, političkom anarhizmu, drogama i alkoholizmu, ovisnosti, smrti i tjelesnosti«. Radikalno drukčiji, njegovi su eseji vrlo precizne i interpretativno besprijekorne analize. Pišući »filozofske članke koji se ne mogu objaviti u filozofskim časopisima«, Sartwell čitatelja osvaja neposrednošću i izravnošću, pogađa ga prije u srce ili želudac nego u mozak, te u svojim analizama mnogo dublje i snažnije raskrinkava društvene fenomene od mnogih drugih akademskih kolega kojima je filozofski svjetonazor više stvar sinekure a manje poriva za radoznalim i vlastitim organizmom doživljenim realnostima.

Kultura zla temat je posvećen francuskom filozofu i aktivistu Alainu Badiouu. Badiou je u Hrvatskoj čitan uglavnom u sporadičnim prijevodima (počesto i slovenskim gdje je daleko popularniji), stoga se prilog od tri teksta može smatrati dobro odrađenom obavezom »popularizacije«. Širenje slike zla u suvremenoj popularnoj kulturi ide ruku pod ruku s bitnom nesposobnošću da se pitanje zla rješava unutar njegova religijskog, filozofijskog i metafizičkog konteksta, smatra on. Povratak zla, odnosno kultura zla, za Badioua je jedno od osnovnih problema današnjeg svijeta, a na koji način on pokušava stvoriti alternativnu teoriju zla, doznat će svi koji pročitaju članak. Tu su još i dva teksta o teoriji i praksi: prvi o poznatoj tezi kako filozofija ne stvara istine već igra važnu ulogu u njihovoj identifikaciji i »proizvodnji«, a drugi o sasvim konkretnom političkom angažmanu, odnosno Badiouovoj ljevičarskoj političkoj borbi. Žižekov tekst o Hitleru u istom tematskom bloku zanimljiv je, no ne donosi ništa nova što čitatelji ovog slovenskog lakanovca već ne bi znali o toj temi. Idući temat psihoanalitički je ustrojen i sastoji se od četiri psihoanalitička čitanja Shakespeareova Kralja Leara.

Proza je u ovom broju zastupljena sa šest tekstova, od kojih su dva odlična. Dževad Karahasan u Pismima iz 1993. godine pokazuje se kao majstor pripovijedanja; finim tkanjem ispreplećući zbilju i fikciju, uspostavlja sudbinsku vezu između salzburškog restorana i opore sarajevske ratne priče. Drugi tekst vrijedan pozornosti izrazito je snažna, gruba i nasiljem začinjena strastvena ljubavna priča portugalskog autora Miguela Estevesa Cardosa. Tematom o pravima životinja zastupljen je odnedavno sve čitaniji južnoafrički pisac J. M. Coetzee, uz prilog Hrvoja Jurića, koji tumači njegovo nedavno izašlo djelo Život životinja. Poetska radionica posvećena je poeziji Josifa Brodskog, a poseban prostor posvećen je Salmanu Rushdiju i njegovim perolakim, ali zanimljivim kulturalnim esejima izvorno objavljenim u novinama. Teorijski prilozi zastupljeni su sa pet tekstova i najmanje su zanimljiv blok; izdvaja se tek tekst Iztoka Osojnika o kraju i istini utopije.

»Tvrđa« je časopis namijenjen ponešto zahtjevnijim čitateljima kojima je stalo da u časopisu pročitaju svježe, aktualne i provokativne tekstove autora koje već poznaju, ali i one koji bi im mogli biti pozitivno otkriće. Profesionalno je uređen i namijenjen publici koja zna što želi čitati i otprilike zna što u svakom broju može očekivati. Zaista je šteta što izlazi samo jednom godišnje, i to kao dvobroj.

Tonči Valentić