Svima ponešto, Nationalu najviše

Svima ponešto, Nationalu najviše

London Najuglednija svjetska kazališna nagrada koja nosi ime po Laurence Olivieru dodijeljena je u Londonu nakon još jedne uspješne kazališne godine. Ukupno gledano, prema očekivanju, dominirao je mjuzikl Jerry Springer — The Opera, na glazbu Richarda Thomasa, praizveden na sceni Lyttelton National Theatrea. U dramskim kategorijama nagrade su razdijeljene na više produkcija, ali je National Theatre ipak kuća koja je u svakom pogledu obilježila prošlu godinu, o čemu svjedoče i nagrade. Priznanje za iznimno dostignuće pripalo je ipak sezoni Young Vica koja se odlikovala nizom hrabrih produkcija, najbolja je nova drama McDonaghov The Pillowman, opet iz Nationala, koji bi uskoro mogao doživjeti i hrvatsku praizvedbu, najbolji je redatelj Michael Grandage za Kaligulu u Donmar Warehouse, dok je nagrada za najbolju glumicu došla u ruke Eileen Atkins za Honour, dakako u Nationalu. I Honour bismo kao Čast trebali već u sljedećoj sezoni gledati na domaćim scenama. Najbolji je glumac poznati TV-voditelj Matthew Kelly, koji je nagradu zaslužio za ulogu Lennieja u produkciji O miševima i ljudima, dok je u kategoriji Best Revival Olivier pripao produkciji Crnina pristaje Elektri, opet u Nationalu. Specijalnu nagradu predao je Kevin Spacey Judi Dench za njezin izniman prinos britanskom kazalištu, a novo ime koje treba zapamtiti jer je zaslužila nagradu kao Most Promising Newcomer pripada spisateljici Debbie Tucker Green za dramu Born Bad, praizvedenu u kazalištu Hampstead.

Poigravanje sa Shakespeareom

Sankt Petersburg Davni san Vadima Fissona, ruskoga redatelja, bio je da na sceni producira predstavu s mnogo — pomorskih bitaka. Shakespeareova drama Antonije i Kleopatra pokazala se idealnom za realizaciju dječačkoga sna, a ta je produkcija ovih dana jedna od najduhovitijih predstava koje se mogu vidjeti u Sankt Petersburgu. Realizirana kao poigravanje žanrovima u kojoj prevladava parodija, Antonije i Kleopatra produkcija su bez scenografije i sa samo tri glumca, a potencijalno nedostatan broj glumaca nadoknađen je — najavio je u pretpremijernom intervjuu redatelj — uporabom najsuvremenijih tehnika kloniranja. I, dakako, uz pomoć publike, koja je također u opasnosti da bude uvučena u bitku ili zabavu nakon nje. Muški dio publike povremeno biva mobiliziran, dok su žene pretvorene u kurtizane. Na sceni je dakako i zmija — loše glumački obrazovana, nedisciplinirana i s nedovoljnim brojem proba, kako glasi upozorenje publici. Antonije i Kleopatra poigravanje su s povijesnim kičem i duhovita parodija na ideje o domoljublju, u kojoj se pojavljuje i sam redatelj Fisson kao bog Mars, koji, istina, više sliči — Terminatoru!

Anđeli u Japanu

Tokio Bogom poslana produkcija i kazališno iskustvo moga života neke su od titula kojima su kritičari počastili japansku produkciju Kushnerove homoseksualne fantazije na nacionalne teme Angels in America u režiji Amerikanca Roberta Allana Ackermana u kazalištu Theatre Project Tokio. Ackerman je duologiju već režirao u Japanu 1994, ali je ova produkcija nešto bitno drugo, slaže se kritika, u čemu zasigurno ima utjecaja današnja slika Bushove Amerike. Millenium i Perestrojka igraju naizmjenično, svaki dan po jedna predstava, dok su vikendom na repertoaru zajedno, a takvo sedmosatno scensko iskustvo u ovom je trenutku nedvojbeno najbolji kazališni doživljaj u Japanu.

Broadway se vraća zbilji

New York Čini se da su konačno i kazališni producenti na najvećoj svjetskoj komercijalnoj sceni, onoj broadwayskoj, osjetili da je publici dosta eskapizma i kazališnih hitova potpuno cijepljenih od stvarnosti. Nakon prvoga dijela sezone, koji uglavnom nije imao nikakva dodira s vrlo burnom američkom i svjetskom realnošću, proljeće donosi malo više kazališnih uzbuđenja i dodira s američkim životom na razmeđi milenija. Već početkom ožujka dolazi dugo očekivan, aktualni i gorki Kralj Lear s Christopherom Plummerom u naslovnoj ulozi i u režiji Jonathana Millera. Na njujorške scene vraća se i prerađeni Kushnerov komad Homebody/Kabul, pod naslovom Homebody, ovaj put bitno aktualniji nego prije dvije godine, kad je praizveden, a priprema se i novi komad još jednog autora koji ne izbjegava suočenje s realnošću, LaButeov The Distance From Here, koji život prigradske američke obitelji uspoređuje sa životom majmuna u zoološkom vrtu. Praizvedba je bila u londonskoj Almeidi prije dvije godine, a došlo je, čini se, vrijeme da se i Amerika suoči sa samom sobom. A to bi ovog proljeća na Broadwayu i oko njega mogla biti česta pojava. Konačno!

Jasen Boko