Prva operna ljubav

Prva operna ljubav

Unatoč nezanimljivom vizualnom aspektu predstave, druga ovosezonska operna premijera HNK u Splitu doista se otvorila prema svjetskom glazbenom kazalištu u nadolazećim naraštajem odličnih opernih zvijezda koji je kadar dostojno poduprijeti izvrsno uvježbani ansambl

Središnjica sezone glazbenog dijela programa splitskoga HNK najnovije je uprizorenje opere La Traviata Giuseppea Verdija, koja je nakon više od sedam godina vraćena na repertoar kuće. Programska politika tradicionalno naklonjenija belcantu od nekih drugih vokalnih žanrova prigrlila je zamisao o izvedbi jednog od najizvođenijih opernih vrsta na svijetu, koju svi ljubitelji opere uvijek s jednakim žarom iznova gledaju. Taj pravi klasik sveobuhvatnog opernog repertoara pisan na libreto Francesca Marie Piavea prema Dami s kamelijama Alexandrea Dumasa sina, zbog svoje je potresne priče iskazane prozračnom jednostavnošću ljupkoga lirskog glazbenog tkanja, najveći izazov svakom opernom ansamblu.

Združeni elementi

Zadatku je naše južno nacionalno kazalište odgovorilo pod punom ratnom spremom — s posuđenom scenografijom i kostimografijom klasičnih obrisa iz Mariborske opere, angažmanom jedne strane mlade pjevačke zvijezde u usponu i uključivanjem ponajboljih snaga iz svojega stalnog arsenala. Ti združeni elementi pridonijeli su da premijerna izvedba u petak 27. veljače bude proglašena vrhuncem ovogodišnje glazbene ponude u Splitu. Zbog čega su Splićani tako oduševljeno dočekali svoju novu Traviatu?

Ponajviše iz razloga jer se s njihovom idealiziranom predodžbom glavnoga lika vizualno i glasovno do savršenstva podudarila Tatarka ruske nacionalnosti Elvira Fatihova, čiji je baršunasti sopran lepršavih koloratura i neiscrpne izražajnosti u svakom trenutku osvajao publiku. Riječ je o nadarenoj glazbenici izvanredna glasa, pjevačke tehnike i nadahnuća, koja je nakon početnog angažmana u rodnoj Ufi — metropoli samostalne ruske pokrajine Baškirije — dobila poziv da se priključi stalnom sastavu operne kuće u Ankari, gdje djeluje posljednje četiri godine i odakle joj se polako otvaraju putovi prema svjetskim opernim pozornicama. Već za ovo ljeto velika Sydneyska opera senzacionalno najavljuje njezin nastup s naslovnom ulogom Massenetove Manon kao poseban događaj sezone.

Kako je stalni dirigent splitskog HNK Ivo Lipanović godinu dana obnašao dužnost umjetničkog ravnatelja niza opernih kazališta i festivala u Turskoj, došao je u kontakt s Fatihovom, dirigirao je jednom izvedbom Traviate s njom u naslovnoj ulozi i odlučio svoje oduševljenje podijeliti sa sugrađanima. Nije ga iznevjerila jer njezina je Violetta — kako i priliči tumaču nositelja radnje — dominirala splitskom scenom u suptilnu spletu muzikalnosti i diskretne teatralnosti gesti i pokreta. Posebnost njezine interpretacije svakako je u nevjerojatnoj lakoći kojom barata svojim »velikim glasom« bez ikakvih vidljivih napora u svim razinama dinamike i nijansi iznimno zahtjevne partiture.

Vrsni tumač belcanta

Prepuna dvorana splitskoga kazališta s nestrpljenjem je, možda više nego inozemnu primadonu, očekivala nastup našeg najistaknutijeg tenora Tomislava Mužeka, koji se ovih dana priprema nastupiti u bečkoj Volksoper također u ulozi Alfreda Germonta. Mladi pjevač, nakon što je s neverdijanskim repertoarom osvojio legendarne operne pozornice poput bayreuthskog Wagnerova kazališta ili milanske Scale, u novoj se produkciji svoje matične kuće još jednom iskazao kao vrsni tumač talijanskog belcanta. Osim uvjerljivom glumom prisutne je očarao muzikalnim oblikovanjem fraza kao glavnom odlikom velikih tenora.

Premda je uigranom paru po svjetskoj razini izvedbenih kvaliteta teško itko mogao parirati, uspješnosti je predstave u cjelini jednako pridonio operni veteran Ratomir Kliškić kao Alfredov otac Giorgio Germont, uz kojega je stariji naraštaj publike osobito vezan. On tu ulogu interpretira još od godine 1976. i uskoro će zacijelo slaviti tridesetu godišnjicu kreiranja toga lika. Taj je ovogodišnji dobitnik Nagrade Hrvatskog glumišta za životno djelo u svojoj interpretaciji dao prednost strogosti karaktera zabrinutoga oca nad osjećajnošću pjeva na koje navodi nostalgični ton po mnogima najljepših arija u operi kao što su Pura siccome un angelo i Di Provenza il mar, il suol.

Iz mnoštva epizodnih likova posebnošću se glasovnih boja izdvajalo dvoje mladih pjevača, za koje ćemo u opernom svijetu zasigurno tek čuti — šibenska sopranistica visoka stasa Nera Gojanović kao elegantna Flora Bervoix te zvonki splitski bas Ante Jerkunica kao Doktor Grenvil. Splet su manjih uloga tvorili uglavnom članovi splitskoga zbora — Snježana Katić, Saša Jakelić, Franjo Pavić, Ivan Jakus i Krešimir Gabrilo, dok je u ulozi Markiza d’Obignyja nastupio bariton Zlatko Aurelio Kokeza.

Skladna suzvučja

Cjelinu je glazbenog tijeka vrlo spretno vodio dirigent Hari Zlodre, direktor Splitske opere kojemu je Verdijeva Traviata prva operna ljubav, s kojom je prije deset godina i diplomirao. (Zanimljivo je tomu pridodati koincidenciju da je drugi dirigent koji je također pripremao ovu izvedbu i kojemu je bila povjerena pretpremijera održana dva dana prije, mladi maestro Ivan Repušić, također s tim djelom diplomirao godine 2001. u zagrebačkom HNK.) Orkestar se skladnim suzvučjima i zanimljivim agogičkim rješenjima uklopio s odličnim Zborom splitskog HNK (još jedan uspjeh zborovođe Ane Šabašov), unutar kojega se osobito isticao muški dio koji je vrhunski izveo prizor Matadora.

Uz pojedine izdvojene inovativne utjecaje na posve se klasični okvir mizanscene ograničio redatelj Leo Katunarić, koji kao da je temeljio svoju koncepciju na već viđenim postavama. Premda nam se svidjela zamisao da se uzvanici na kraju zabave pozdravljaju skidanjem rukavica i nakita te kada optužuju Alfreda za uvredu jedne dame skrivaju svoj identitet iza krinke, ostali pomak masovnih prizora možemo zahvaliti koreografu Antunu Mariniću, dok su u komornim situacijama pjevači scenski previše bili prepušteni sami sebi. Mocartovske sluge ispred zastora na kraju pojedinih prizora kao da smo negdje već vidjeli. Katunarića očito nisu na kreativniji čin mogle nadahnuti otrcane kulise i zastarjeli kostimi prema modi s kraja 19. stoljeća posuđeni iz mariborske opere čiji je autor Wolfram Skalicky, a koje su za ovu prigodu prilagodile Vesna Režić i Naida Kromić. Unatoč nezanimljivom vizualnom aspektu predstave, druga ovosezonska operna premijera HNK u Splitu doista se otvorila prema svjetskom glazbenom kazalištu u nadolazećim naraštajem odličnih opernih zvijezda koji je kadar dostojno poduprijeti izvrsno uvježbani ansambl.

Jana Haluza Lučić