Optimizam ploha i linija

Duje Jurić, Slike, Galerija 01, Zagreb, 5. veljače — 3. ožujka 2004.

Optimizam ploha i linija

U svim radovima koji su nastali prošle godine, kako novim ciklusom slika, tako i u mobilnom slikarstvu, očituju se dugogodišnja igra linijama i plohama te vjerodostojno ispitivanje eksatovsko-novotendencijaških konstruktivističkih načela

Prije gotovo godinu i pol predstavio nam je Duje Jurić više od stotinu i pedeset radova koji su nastali u razdoblju od 1988. pa do 2002. na velikoj izložbi u Gliptoteci. Ovih tjedana, u dvije zagrebačke galerije, održale su se u gotovo istom terminu njegove dvije izložbe. U gornjogradskoj Galeriji Beck u Habdelićevoj ulici te u novozagrebačkoj Galeriji 01 u sopotskoj Turininoj ulici Duje Jurić predstavio je recentne radove, slike i mobile. U svim radovima koji su nastali prošle godine, kako novim ciklusom slika, tako i u mobilnom slikarstvu, očituju se dugogodišnja igra linijama i plohama te vjerodostojno ispitivanje eksatovsko-novotendencijaških konstruktivističkih načela.

Pokretni vertikalni diptisi

U Galeriji Beck bili su izloženi Mobili, kako stoji u naslovima djela. Međutim, objekti koji su postavljeni na zid galerije nisu mobili u pravom, skulptorskom smislu, nego su objekti. Mobili su u slučaju kada se, serijski povezani, vežu na struju koja ih pokreće. U manjim formatima Jurić koristi krug, kvadrat, pravokutnik, trokut i elipsu ne bi li stvorio svojevrsne »vertikalne diptihe«, kako te radove u katalogu opisuje Mladen Lučić. U dvije dimenzije koje su potaknute samim crnim, sivim, srebrnim i bijelim linijama, gdje nije uvijek lako definirati pozadinu, Jurić dodaje treću u obliku pokretnih ploha jednake ili vrlo slične dekoracije (Mobil III). Ta pokretna ploha postaje svojevrsna sjena onoj nepokretnoj plohi koja je fiksirana na zidu. Tako i sama djela u konkretnom smislu dobivaju treću dimenziju od sedam ili devet centimetara. U nekoliko se primjera Jurić koristi samo jednom ili dvjema linijama, poput srebrnih i sivih linija na crnoj plohi (Mobil VIII, Mobil IX), segmentima kruga i polukrugovima različite, crvene ili bijele boje (Mobil V, Mobil VI) ili istostraničnim trokutima, gdje je bijeli fiksan, a crni mobilan (Mobil VII). U tim se primjerima u pravilnim vremenskim razmacima ploha ili linija prednjeg, mobilnog registra podudara s fiksnom pozadinom. U nekoliko slučajeva Jurić dislocira mobilne plohe iz centra fiksnih u njihovu periferiju (Mobil I, Mobil II). Kinetički trenutak koji donosi novu, četvrtu, vremensku dimenziju recentnim Jurićevim radovima mogao bi se u neku ruku poistovjetiti s čekanjem obiju pomrčina, gdje željno iščekujemo da se približi i ostvari kritični trenutak nestajanja jednog ili drugog tijela.

Povratak sustavnoj gemetriji

Galerija 01 u Sopotu osim tri mobila pokazuje i sedam akrilika na platnu. Slike koje je Jurić predstavio zapravo su svojevrsna reprodukcija miješano pokretno-nepokretnih objekata. Naime, u prepoznatljivu mrežu on ubacuje pravokutne elemente kontrasnih boja, srebrne ili zlatne, koji kao da su zaustavljeni u pokretu, kao da je nestalo struje. Uz nekromatske elemente Jurić u radove ponekad umeće trakice žute boje, što naglašava dinamiku. I te su slike, kao i mobili, oslikane sa strane pa u dubinu dobivaju po dva, pet ili devet centimetara.

Jurićeva sustavna geometrija kojom gradi umjetničko djelo predstavljena je mrežnim varijacijama okomica i vodoravnica koje se u različitim temeljnim bojama rasprostiru platnom. Kaleidoskopska preciznost kojom Jurić iskazuje svoje slike iziskuje vrlo veliku dozu koncentracije u izvedbi bezbrojnih nepravilnih i pravilnih rešetki, ispisivanju geometrije, spleta ploha i traka, pravoga kuta, bezbrojnih vertikala i horizontala, dijagonala te efekata višedimenzijalnosti naglašenih upadom crnih, bijelih, sivih, srebrnih, zlatnih pravokutnika koji su postavljeni i dijagonalno. Labirint koji pritom stvara Jurić teško je prativ pogledom. U tim se djelima Jurić odriče teksta, ali se u njima može prepoznati Wittgensteinova fraza koja je prije nekoliko godina završila kao dekoracija trake na Jurićevu baloneru-objektu: Subjekt ne pripada svijetu, nego je on granica svijeta.

Marko Kružić