Materijalizirani dječji snovi

Materijalizirani dječji snovi

Ovim autohtonim djelom GKM Split ostvarilo je pun repertoarni pogodak, osobito pogodan za svrhu proslave jubileja. Jer iskazujući sebe, on iskazuje i energiju iz koje je začeta ta oaza smisla u gradu Splitu

Gradsko kazalište mladih Split, u vremenu prije ovog nazivano Kazalište Titovi mornari, 18. veljače ovog ljeta Gospodnjeg proslavilo je šezdesetu godinu postojanja. I to je bila prigoda da se mnogi već vremešni bivši članovi Kazališta prisjete njegova stasanja i prvih glumačkih poduka koje su još početkom pedesetih minuloga stoljeća dobivali od ondašnje voditeljice Dramske sekcije nezaboravne Vjeročke Kudrjavcev, u ono doba mlade i rado gledane glumice HNK Split.

Vrući pijesak Afrike

A jedan od njih, glumac HNK Split Mirko Kraljev, u svečanom je dijelu domjenka, priređenu nakon predstave Ah, ta sapunica, ganutljivo i anegdotski pripovijedao o davnoj 1944, kad je kao petogodišnjak s djecom splitskog zbjega u pustinji dalekog El Shata sudjelovao u prvoj priredbi Kulturno-umjetničkog društva, onoj koja je bila začetak svih scenskih aktivnosti splitske djece i sjeme budućega Kazališta. A ono osim profesionalne glumačke trupe ima i amatersku dramsku, zborsku i baletnu sekciju.

Pa kako ta trostruka, a uz profesionalni dramski ansambl i četverostruka, aktivnost traje već više od pola stoljeća, ovo je uistinu prigoda da se kaže kako se o njoj već desetljećima promišlja kao o plodonosnoj oazi ljepote splitske mladeži. Jer u toj se oazi djeca već mnogih naraštaja napajaju smislom riječi, pokreta i zvuka. I zato nije bilo nimalo čudno da su se te svečane večeri s ponosom spominjala imena onih naših poznatih umjetnika koji su upravo u njoj, materijaliziranoj iz samih dječjih snova o dalekom blagom nebu pod onim okrutnim suncem na vrućem pijesku Afrike, inicirani kao glumci, plesači, pjevači. Ili ako ne to, onda svakako kao ljudi koji su spremni razumjeti i voljeti drugog.

Snovito dobra predstava

No sve bi ovo bilo znatno teže kazati, iako bi bio veliki grijeh izostaviti više nego što se moralo izostaviti u ovom kratkom napisu, da svečana predstava polaznica Studija za pjevanje i ples GKM Split Ah, ta sapunica, autorica Asje Kahle i Ingrid Flesch u režiji Gorana Golovka, nije bila upravo snovito dobra. Asja Kahle smislila je scenarij, a onda ga oživotvorila tekstom u rimovanom desetercu i vrlo duhovitim songovima. A njih je Ingrid Flesh uglazbila, Remi Kazinoti aranžirao, Albina Rathmatulina koreografirala, šezdesetak djevojčica, podijeljenih u skupine raznoraznih personifikacija šumskih pojava i zamišljaja iz dječje fantazije, odglumilo, otpjevalo i otplesalo. A sve to u maštovitim kostimima Marije Žarak, koja je pred našim očima radosno razigravala ritam boja i duhovitost oblika, vazda u komunikaciji s domišljatom scenografskom sugestijom Gorana Golovka i njegovim sretnim redateljskim iznalaskom rješenja za točnu ritmičku izmjenu intimnih scena s onim razigranim, spektakularnim, u kojima je predstava uzlijetala do radosna suglasja ritma i rime, zvuka i pokreta, ugođaja i kolorita, a razgaljeni duh gledališta prelazio preko rampe i spajao se s predstavom podupirući i potičući ritam pjevnih partija udarcima dlana u dlan.

Pa ako se još ima na umu i to da se sam tekst na svojoj sadržajnoj razini zalaže za čistoću, što uz pripomoć metaforičnoga poimanja ne treba ograničiti samo na fizičku, onda su i djeca i odrasli uistinu dobili vrlo poučnu predstavu, i to u takvu obliku i umjetničkoj punoći koja će jednako poticati zanos starijih kao i mlađih. Ovim autohtonim djelom GKM Split ostvarilo je pun repertoarni pogodak, osobito pogodan za svrhu proslave jubileja. Jer iskazujući sebe, on iskazuje i energiju iz koje je začeta ta oaza smisla u gradu Splitu, uvijek spremna da svim nadolazećim naraštajima nudi poticanje njihove energije.

Vlatko Perković