Vijenac 261

Ples

B-bojizam u Zagrebu

Glazba me čini onim što jesam

B-boy jest Bronx boy, boogie boy, netko tko pleše na break. B-bojizam pak poprima daleko šire značenje, jer nije samo ples, nego podrazumijeva način života, kulturu mladih koji brejkaju

B-bojizam u Zagrebu

Glazba me čini onim što jesam

B-boy jest Bronx boy, boogie boy, netko tko pleše na break. B-bojizam pak poprima daleko šire značenje, jer nije samo ples, nego podrazumijeva način života, kulturu mladih koji brejkaju

Za BBB, Bad blue boyse, u Lijepoj našoj malotko nije čuo. S Dinamom u napadu ti su nogometni navijači postali školski primjer subkulture mladih. No, umjesto tri B, za neke je dovoljan i jedan. I u tom je slučaju riječ o jednoj od subkultura. Složenica B-bojizam ne govori mnogo ako je ne vidite u kontekstu kulture break dancea. Mnoštvo anglizama, pa onda i tako tipičnih američkih kratica, uz druge fenomene nadmoćne Amerike, neizbježno je povezano i s pojavom kulture break dance i hip hopa. Od underground Bronxa i New Yorka, preko zapadne Europe, i taj oblik kulture postao je svakidašnjicom dijela naše mladeži. Zbog rasne zapostavljenosti i nejednakosti često besposleni momci iz Bronxa koji su se željeli izvući iz destruktivnih uličnih bandi ostali su na ulici kao street danceri, a uz boogie i freestyle plesače, kao breakeri su u izvedbama plesnih figura s mnoštvom gimnastičkih i sportskih elemenata pronašli smisao života. Traganje za vlastitim identitetom i pravima s rasne latino- i afroameričke razine proširilo se svijetom, između mnoštva ostalih, i u obliku b-bojizma, koji tako nije ostao tek sporedna pojava na lokalnoj razini određenoga vremena i društva. Od kultnoga filma Flashdance, preko komercijalnih show-programa prije dvaju desetljeća, zahvaljujući medijskoj eksploziji nacionalne televizije njujorški breakeri plasirali su break dance u druge dijelove Amerike i svijeta. I nakon što su ih mediji, osobito MTV, iskoristili i potkraj 1980-ih odbacili, pa su pod naletom disco plesanja prestali biti mainstream, breakeri ponovno doživljavaju potrebu za upornim underground djelovanjem.

Plesni dvoboji

B-boy jest Bronx boy, boogie boy, netko tko pleše na break. B-bojizam pak poprima daleko šire značenje, jer nije samo ples nego podrazumijeva način života, kulturu mladih koji brejkaju. Svoj battle, individualan ili skupni plesni dvoboj, danas međusobno vode b-boys ali sve više i b-girls. Udružena skupina — crew — dobro se razumije i zajedno trenira. U rječniku b-boysa naći ćete nazive kojima se služe u međusobnu ophođenju. Toprock borbeni je ples koji se doima kao borba. I kao što je borba u plesu simbolična, simboličan je i bijes i otpor prema vlasti, moći, društvenoj hijerarhiji i redu, kako sami kažu, »prema sustavu koji te guši«, a kultura koju žive i propagiraju breakeri pomaže im da uz ples i tjelesnu aktivnost, spretnost i međusobno razumijevanje, nađu svoje, buntovničko mjesto u nepravednu svijetu. U osnovi je break individualan ples koji ne dopušta međusobne dodire, a kamoli udarce. Sami kažu »možeš biti arogantan, bahat, prost, ali bez kontakta«! Plesači se međusobno izazivaju na battle figurom applejack, prema individualnim sklonostima mijenjaju figure — vrtnje na glavi, headspins, različite lakše ili teže varijante helića, vrtnje na gornjem dijelu leđa, backspeens, te mnoštvo drugih, kombinirajući ih (s više pokreta, moves, jednog za drugim) ili ih izvodeći pojedinačno, kao svoje, kao bite, odnosno kopirajući stil i pokrete drugih.

Break dance se uz rap glazbu, DJ-ing i grafite ubraja u osnovne elemente hip hopa. U Italiji i Francuskoj, pa i Skandinaviji, češće ćete čuti da se spominje hip hop nego break — jer u tim se kulturama ta dvije pojave poistovjećuju. Spuštajući se s globalnoga plana u mnoštvo lokalnih, hip hop odnosno break prihvaćaju različite utjecaje, kao što je to slučaj i s drugim pojavama u kulturi. I kao što je s lokalne razine s početka priče ušao u globalne sfere, tako se ponovno spuštajući u mnoštvo drugih lokalnih puni s različitim osobitostima. Hrvatski se breakeri razlikuju u odnosu na svoje suplesače u drugim kulturama i nacijama. Njihova ih znatiželja vuče svladavanju različitih brejkerskih elemenata, koje stalno dopunjavaju, pa se po tome osjećaju posebnima. Zahvaljujući mnoštvu plesnih figura kojima se s većim užitkom mogu posvetiti i b-girls, b-bojizam, iako još dominantno muški, više nije rodno isključiv. I stoga uživajmo u Oktogonu, koji se u zagrebačkim uvjetima istaknuo kao javna, na neki način ritualna pozornica naših breakera. Ne sumnjajmo u njihova uvjerenja, nego uživajmo u njihovim sposobnostima! Zainteresiraniji potražite Free Style Kingse, pogledajte i saznajete više na www.fsk.rocks.it, www.cro-break.rocks.it, www.stylevision.rocks.it, www.battlezone.rocks.it.

Tvrtko Zebec

Vijenac 261

261 - 4. ožujka 2004. | Arhiva

Klikni za povratak