Vijenac 261

Glazba

Mladi glazbenici u Matici hrvatskoj

Duboka uživljenost

Bio je užitak slušati i gledati temperamentno sviranje mlade violinistice Đane Kahriman

Mladi glazbenici u Matici hrvatskoj

Duboka uživljenost

Bio je užitak slušati i gledati temperamentno sviranje mlade violinistice Đane Kahriman

U ciklusu Mladi glazbenici u Matici hrvatskoj priredila je svoj koncertni nastup petnaestogodišnja violinistica Đana Kahriman, u ponedjeljak 23. veljače u dvorani palače MH u Zagrebu. Dubrovkinja Đana Kahriman polaznica je Umjetničke škole Luke Sorkočevića u razredu prof. Ivanke Kalanj, a u Zagrebu violinu uči kod prof. Leonida Sorokova. Apsolutna je pobjednica Međunarodnog natjecanja Etide i skale 2003. u Zagrebu te dobitnica prve nagrade i posebne nagrade za najboljeg inozemnog violinista na Međunarodnom natjecanju Verdi Note u Rimu 2001. Osvojila je i niz nagrada na Hrvatskom natjecanju učenika i studenata glazbe i plesa u tri posljednja godišnja ciklusa.

Đana Kahriman predstavila se vrlo zanimljivo sastavljenim programom skladbi što su ih napisali sami violinisti, redom vrlo poznata guslačka i skladateljska imena iz povijesti glazbe, uz domaću praizvedbu kojoj je autor dubrovački violinist i skladatelj Pero Šiša.

Violinisti za violinu

Program je započeo Sonatom za violinu i basso continuo u g-molu Pietra Antonia Locatellija, violinista i skladatelja koji se drži utemeljiteljem virtuoznog smjera, kao simbiozom pojma violinističke umjetnosti, u doba djelovanja na svijetu najstarije, rimske, violinističke škole Arcangela Corellija. Program se nastavio Varijacijama na Corellijevu temu (u obradbi znamenita bečkog guslača Fritza Kreislera), skladbom violinističkog virtuoza i znamenitog skladatelja Giuseppe Tartinia, rođena u Istri (Piran), odakle pretpostavka o Tartinijevu hrvatskom podrijetlu našega muzikologa Franje Kuhača na samu kraju 19. stoljeća. Sredinu je rasporeda ispunila praizvedba djela Pere Šiše Dalmatinski capriccio za violinu i glasovir, skladbe pisane znalački, manirom postromantike neformalna oblika, s ljupkim melodioznim dijelovima zvukovlja našega južnog podneblja.

Drugi dio rasporeda započeo je Scherzo-Tarantellom Henryka Wicniawskog, kao violinista i skladatelja jednog od najizrazitije školovanih sljedbenika violinskog virtuoziteta Nicoloa Paganinija, a završio vrlo poznatim Ciganskim napjevima, u originalu za violinu i orkestar, op. 20, znamenitog guslačkog virtuoza i skladatelja Pabla de Sarasatea, djelom s izrazitim izvedbenim banalnim opasnostima. Glasovirsku pratnju programa vrlo je uspješno preuzela Andrea Feitl.

Bio je užitak slušati i gledati temperamentno sviranje mlade violinistice Đane Kahriman. Ona se s dubokom uživljenošću predaje sviranju od prvoga tona. Njezin je tonski donos, na vrlo zvučećem glazbalu, pun topline i ispunjen osjećajem vidljive osobne sigurnosti pred izazovima virtuoznih zahtjevnosti. Njezin nas je nastup uvjerio kako je, uz uvjet proširenja svojeg repertoara disciplinom dua i violine solo, uz tehničku savršenost, Đana Kahriman naša nada, kao uspješni hrvatski kandidat na velikim međunarodnim natjecanjima za violinu, kao što je i naše, Vaclava Humla, pošto navrši šesnaest godina.

Zlatko Stahuljak

Vijenac 261

261 - 4. ožujka 2004. | Arhiva

Klikni za povratak