Uspavanka za Aliene

Uspavanka za Aliene

Uskoro nam slijedi i Alien protiv Predatora. Spašavaj se tko može, dakako; ali ovako cjelovit podsjetnik na sve bivše dosege serijala pravodobna je utjeha

Iako su sva četiri dosad snimljena Aliena već doživjela DVD-izdanja, novi box-set na punih devet diskova ima prilično dobro opravdanje za svoje postojanje. Ne mislim tu na njegovu neprijepornu komercijalnu privlačnost — zadovoljavanje svih vaših potreba za ksenomorfima H. R. Gigera, recimo — pa čak ni na temeljitost s kojom je Charles de Laurizika, izvršni producent seta, obavio posao; svaki film možete vidjeti u izvornom i alternativnom, redateljevu izdanju, popraćen izrazito obilnim dodacima. Ne; ono što bizarno naslovljena Kvadrilogija (u nas filološki točnije prekrštena u Tetralogiju) zaista omogućuje gledatelju jest uvid u proces izopačavanja žanrovske kreativnosti tijekom dva desetljeća. Jasno, kao proizvod birokratskoga studija Fox, samo izdanje neće izravno osuditi svoje tvorce: ali mnoge izjave ljudi koji su stvarali filmove neočekivano su izravne, još je rječitija šutnja onih koji su odbili ovdje sudjelovati, a krovna metafora zle kompanije koja iz filma u film žrtvuje ljude kako bi došla do zarade od svemirskih tuđinaca postaje i preočita svima koji posvete nekoliko dana gledanju svega što ovaj izdašni komplet sadrži.

Alien (1979)

Ridley Scott prošle je godine minimalno preuredio svojeg Osmog putnika (što je bio naš distributerski naziv, kao i jedan od izvornih podnaslova filma). Izmijenjeni prizori odista nisu bitni; film je bio praktički savršen otpočetka. Bitno je to da je pritom obavljena potpuna restauracija slike i zvuka. Stoga Alien, paradoksalno, izgleda bolje od ostala tri filma — i zorno prikazuje do koje je mjere Scott tim filmom (i Blade Runnerom) stvorio prijelomnu točku filmske stilizacije naših vremena. Sjetite se bilo kojeg filma snimljena dvadeset i pet godina prije Aliena. Izgleda kinotečno, zar ne? A Alien i nakon četvrt stoljeća izgleda bolje od većine današnjih filmova.

Scottu je to bio drugi film; time je uspostavljena tradicija otkrivanja mladih autora koja će odlikovati cijeli serijal. Ali Scott je imao razmjernu slobodu stvaranja, i iskoristio ju je najpametnije što je mogao — tako što je dopustio kreativnim potencijalima scenarista Dana O’Bannona i konceptualista Gigera da dođu do izražaja. Utjecaj producenata Davida Gilera i Waltera Hilla tad je bio još razmjerno dobrohotan: mislite li da bi danas bilo moguće snimiti visokobudžetni SF-horor u kojem nijedan glumac nije mlađi od trideset godina? I u kojem je glavna glumica posve neprokušana debitantica? Jer tako je bilo. Iz O’Bannonove želje da stvori ozbiljnu verziju Tamne zvijezde, iz Gigerove katarzične i autogene psihoanalize, te iz Scottove želje da snimi posve uvjerljiv i u isti mah vrhunski dizajniran film proistekao je neprijeporan klasik, koji su oponašali još dok oponašanje nije bio glavni modus operandi Hollywooda.

Aliens (1986)

Ako niste imali prilike vidjeti redateljevu verziju — izvornu, a ne naknadno produljivanu — onda je ovaj DVD nezaobilazan. Ovim je filmom i Terminatorom James Cameron počeo uspon ka svom notornom statusu kralja svijeta — a, gledano iz današnje perspektive, sve su sastavnice već ovdje na broju: visoko tehnološko umijeće, predano pripovijedanje razmjerno jednostavne priče te ustrajavanje na uživljavanju gledatelja u likove. Iako je mudro promijenio žanr iz SF-horora u SF-ratni film, Cameron je zadržao iznenađujuće velik dio narativne strukture prvoga filma, što pogotovo dolazi do izražaja u duljoj verziji, koja uključuje i tuđinski derelikt iz kojega su alieni prvobitno potekli. Tim je postupkom, u isti mah, stavio Sigourney Weaver u samo središte serijala, što se poslije pokazalo pogubnim — saznali smo sve o Ripley, ali ništa o tome odakle alieni potječu!

Alien (1992)

David Fincher imao je tu nesreću da mu prvi film bude jedna od od legendarnih produkcijskih mora. Materijal koji su mu Hill i Giler faksom (!) slali svaki dan na set bio je papazjanija raznorodnih senzibiliteta, koja nije poprimila koherentan oblik. Prvi angažirani redatelj, Vincent Ward, htio je napraviti srednjovjekovnu fantaziju na planetu od tikovine, s alienom kao Nečastivim; Sigourney Weaver htjela je dokrajčiti Ripley; a David Fincher je, zatekavši se usred gungule za koju nije bio odgovoran, poželio snimiti galaktički snuff film.

Ipak, želja da se ne ponavlja već viđeno ovdje je vrlo jasna, a trostrukost otuđenja u nizu alien / žena u muškom okolišu / alienov fetus jamči da je film i danas intrigantan. Stoga je pola sata dulja verzija baš ovog naslova možda ključan razlog za kupnju Tetralogije: ali kako se Fincher filma u međuvremenu odrekao, de Laurizika ga je morao rekonstruirati sâm. Nažalost, dulji početak i kraći završetak nisu bolji od kinoverzije; ali srednji dio, koji razrađuje milenarističku psihozu muških protagonista, umnogome je jasniji. Većina problema s filmom ostaje; ali jasna je i njegova fascinantnost. Iako je Fox iz obijesti izbacio Finchera iz dodataka, ovo je konačna riječ što se Aliena) na DVD-u tiče.

Alien: Uskrsnuće (1997)

S druge strane, Jean-Pierre Jeunet veselo je pristao odraditi svoj posao na ovom plitkom i spektakularnom nastavku ne mareći nimalo za autorske pretenzije; u istom je duhu sročio i nepotrebnu redateljsku verziju za ovaj DVD. S ovim je filmom serijal o tuđincima prestao biti rasadnik ideja i stila te postao puka komercijala; uskoro nam slijedi i Alien protiv Predatora. Spašavaj se tko može, dakako; ali ovako cjelovit podsjetnik na sve bivše dosege serijala pravodobna je utjeha.

Vladimir C. Sever