Ukorijenjenost u prošlosti

Ukorijenjenost u prošlosti

U Matici hrvatskoj 3. veljače predstavljena je knjiga Dragice Malić Na izvorima hrvatskog jezika, izišla u Matičinoj nakladi.

Prvi predstavljač, Stjepan Damjanović, govorio je o autoričinu dosadašnjem radu, u kojem je kao znanstvena savjetnica u Institutu za jezik i jezikoslovlje do sada objavila pet samostalnih knjiga, te još nekoliko u suradnji s drugim autorima, kao i brojne druge radove. Njezino je djelo raslo postupno, te je produkt mukotrpna rada, u kojem svaka tvrdnja nalazi opravdanje. Knjiga Na putovima hrvatskog jezika vrhunac je njezinih napora i dostignuća.

O samoj knjizi više je rekao Eduard Hercigonja, koji je istaknuo kako je Dragica Malić u svom radu na njoj često dolazila u dodir s marginaliziranom građom. Iscrpnim i preciznim radom argumentirano je uspjela dokazati kako latinički, ćirilični i glagoljički srednjovjekovni korpus čine cjelinu, a to dokazuje svakim tekstom u ovoj knjizi, kojom je izbrisan niz bijelih mrlja na hrvatskom zemljovidu. Sadržajno se sastoji od dva sklopa, u prvom je opći pogled na razvoj jezika i pojedine tekstove, a u drugom je jezična raščlamba tekstova. Knjiga je beskrajno opsežna u detaljima, puna podataka i poticaja za razmišljanje, zaključio je na kraju Hercigonja.

Akademik Josip Bratulić predstavljanje je započeo pitanjem čemu u današnje vrijeme velike globalizacije interes za filologiju i istraživanje jezika, a kao odgovor nudi bitak jezika i bitak naroda. U knjizi autorica je sakupila ono najstarije iz hrvatskog jezika, što čini mali ostatak onoga što je nekada bilo. U nacionalnoj kulturi sve postoji mimo nas, osim jezika kojim se identificiramo čim progovorimo, njime smo duboko ukorijenjeni u prošlost i zato imamo pravo na budućnost, zaključio je Bratulić.

Na kraju se prisutnima obratila i autorica, zahvalivši svima koji su joj pomogli u objavljivanju knjige.

Antonija Vranić

Odjel za povijest Matice hrvatske

Nepoznata arhivska građa

Odjel za povijest u srijedu 4. veljače predstavio je knjigu Ustroj kopnene vojske domobranstva NDH 1941.-1945. Nikice Barića, povjesničara kojega je pročelnik Odjela Gjuro Vidmarović opisao kao darovita mlada čovjeka, čija je knjiga izniman prinos toj, nedovoljno obrađivanoj problematici.

Govoreći o knjizi, Vladimir Geiger opisuje je kao najopsežnije i najsustavnije djelo o tom dijelu hrvatske povijesti, koje je znanstveno utemeljeno na mnogobrojnoj literaturi, pritom naglasivši arhivsku građu objavljenu prvi put. U pregledu poglavlja Geiger zaključuje kako je knjiga veliki doprinos upoznavanju Hrvatske u Drugom svjetskom ratu.

Istaknuvši kako su dosadašnja proučavanja ove teme rezultirala samo obradom pojedinih kraćih razdoblja, Zdenko Radelić smatra da je Barić u svojoj prvoj knjizi obradio sva važna pitanja o domobranstvu. Iako najvećim dijelom knjiga obrađuje ustroj domobranske vojske, veoma su važni i analiza veza domobranstva s njemačkim i talijanskim postrojbama te opis uzroka dezerterstva koji pokazuje kako ti uzroci nisu bili političke i ideološke, nego egzistencijalne naravi. Radelić također ističe kako je knjiga temeljno djelo onima koji će se baviti hrvatskom poviješću Drugoga svjetskog rata.

Sam autor progovorio je o nastanku knjige te se, govoreći o jako velikom broju kutija dokumenata NDH koje su još neobrađene, osvrnuo na uporabljenu arhivsku građu. Knjiga pokriva još neke teme usko vezane uz domobranstvo te ističe popis domobranskih škola, način unovačenja u postrojbe, a kao zanimljivost ističe izvor koji govori o Srbima u hrvatskim postrojbama. Ovo razdoblje hrvatske povijesti, smatra Barić, obilježeno je tragičnom rascijepljenošću hrvatskog naroda, gdje u sukobu dvaju totalitarnih ideologija stradavaju oni koji moraju birati.

Josipa Dragičević

Ogranci Matice hrvatske u središnjici

Lokalnom uloga univerzalnog

Ogranak Matice hrvatske Split i Ogranak Matice hrvatske Dubrovnik predstavili su 5. veljače zajednički projekt, knjigu Emilija Marina Historia magistra archaeologiae.

Okupljene je pozdravio potpredsjednik Matice hrvatske Stjepan Sučić, a njezin predsjednik, Igor Zidić, obraćajući se prisutnima, istaknuo je da je arheologija, iako duboka prošlost, ključ za razumijevanje nas samih, a arheolog Emilio Marin, u kojem su se stopile sve kvalitete njegovih slavnih prethodnika, koji radi i za Hrvatsku i za svijet, za opće dobro, lijep je primjer arheološke prošlosti, ali i čovjeka budućnosti.

Knjigu je predstavio i Francis Bellanger, veleposlanik Republike Francuske u Hrvatskoj, ističući posebno zadovoljstvo što je Emilo Marin protekle godine izabran za člana Francuske akademije znanosti i umjetnosti, te je na taj način postao jedna od ključnih osoba u razvoju hrvatsko-francuskih veza. Tom čašću nagrađen je ne samo on nego i cijela hrvatska arheologija i povijest. Na kraju je izrazio želju za još boljim odnosima između dviju zemalja.

Predsjednik Ogranka Matice hrvatske u Splitu Josip Botteri Dini istaknuo je predstavljanje knjige kao početak žive suradnje Središnjice i Ogranka nakon prevladanih problema, jer je povezivanje hrvatskoga duhovnog i kulturnog života nužnost. Emilija Marina, ugledna člana Matice hrvatske, predstavlja kao velikog erudita, arheologa bez granica, odana hrvatskoj kulturi, nikad ograničwena na lokalno. Ivana Burđelez, iz dubrovačkog ogranka, govoreći o knjizi istaknula je kako je nastala iz Marinovih kolumni u nedjeljnom »Vjesniku«, u kojima je uvijek osjećao potrebu da obavijesti javnost o istraživanjima. Knjiga je to iz koje se može mnogo naučiti, i to ne samo o arheologiji nego i o njezinu očuvanju i promidžbi, u kojoj je hrvatska baština predstavljena kao nedjeljiv dio europske i mediteranske baštine.

Frano Baras govorio je o odnosima, kulturnim vezama Splita i Francuske, koji imaju dug kontinuitet, posebno na arheološkom području. Vesna Kusin, urednica kulture u »Vjesniku«, istaknula je kako suradnja s Emiliom Marinom nije bila slučajna. Uvijek je željela da se kultura prati u širem aspektu, želeći obavještavati javnost o svim aspektima naše kulture. Marin je kolumni pristupio s novinarskim osjećajem, znajući približiti tekstove svakomu, a posebno se brinuo o likovnom apektu. U nizu raznolikih tekstova, kako je istaknuo Tonko Maroević, Emilio Marin lokalnom daje ulogu univerzalnog, ide po svijetu da bi se vratio, a stari svijet tumači kao naše temelje. Na kraju se autor zahvalio svim predstavljačima i svima koji su pomogli u nastanku knjige.

Odjel za filozofiju Matice hrvatske

Realizam i idealizam

Odjel za filozofiju Matice hrvatske, njegova Analitička sekcija, organizirao je 4. veljače predavanje Kristijana Krkača s temom Wittgensteinov ontološki pragmatizam.

U uvodnom dijelu predavanja Krkač je govorio o formulacijama pojmova realizma i idealizma u filozofiji općenito i u Wittgenstaina. Prema tradicionalnoj filozofskoj formulaciji realizam bi bio stvarno postojanje stvari, predmeta, njihovo postojanje neovisno o umu, dok je idealizam njegova suprotnost što govori da je postojanje stvari proizvod našega kontakta s njima. U Wittgenstainovoj formulaciji metafizički je realizam model stvarnosti, dok antirealizam, odnosno idealizam, nema opstojnosti izvan našega uma, te nadodaje kako mi mislimo da slijedimo prirodu, a u biti slijedimo formulu. Njegove definicije govore u prilog idealizmu jer je informacija o tome što jest moguća jedino uz posredovanje uma.

Problem koji Krkač ističe jest činjenica da sve što je spoznato mora biti o umu ovisno da bi bilo spoznato, a ono što je spoznato neovisno o umu spoznavatelja opet mora biti ovisno o njegovu umu. Kao problem koji se javlja u Wittgensteina ističe i problem mjerenja, postavljajući pitanje čemu ono služi i kako se uči, tvrdeći da je to jednostavno oponašanje drugih. Kao moguću interpretaciju ontološkog pragmatizma daje definiciju po kojoj je to implicitno ljudskom djelovanju ili događajima, djelovanje na određeni način, davanje opisa slike svijeta, našeg djelovanja.

Wittgensteinu se prigovara da ne daje rješenje realizma i idealizma, nego zaobilazi problem. Mogućnost redukcije zbilje svijeta na teoriju o događajima ili ljudskim činima, oblik života koji on spominje ne postoji. Krkač kaže da se to i ne može nazvati ontologijom jer to je ontologija samo jedne regije bitka. Navodi da se u njegovoj teoriji nikada ne navodi pitanje onoga što postoji, sve se svodi na postojanje relevantnih posljedica djelovanja, a u takvu govoru o svijetu nama ničega zanimljivog, ističe Krkač.

Glazbena slušaonica Matice hrvatske

Prožetost iznutra

U Glazbenoj slušaonici Matice hrvatske 5. veljače njezin voditelj i tumač Krešimir Brlobuš govorio je o Franzu Schubertu i njegovoj 7. simfoniji u h-molu, zvanoj i Nedovršena, što je bilo popraćeno glazbenim primjerima u izvedbi Royal Concertgebouw Orchestra pod dirigentskom palicom Nikolausa Harnoncourta.

Za Schuberta, kojega Brlobuš naziva velikim skladateljem prožetim iznutra, istaknuo je kako se nikada nije bavio stvarima koje su ga sprječavale da bude ono što jest. Govoreći općenito, ali s podjednakim značenjem i za sama Schuberta, također je istaknuo kako se pri tumačenju nekih djela često događa da se tekst zamijeni sa skladateljevom biografijom ili socijalnom situacijom vremena u kojem je djelo nastalo. Historičari glazbe često se tome utječu, a Brlobuš takvu recepciju glazbe naziva popularističkom i naivnom, jer skladateljevo djelo i biografija nikako se ne mogu izjednačavati. Popularna recepcija potpuno je otuđenje od sama glazbenog djela, promašuje umjetničku bit glazbe, krivo usmjerava recepciju. Upravo povijest recepcije Schubertove glazbe puna je takvih promašaja.

Za sam Schubertov glazbeni opus Brlobuš kaže da je raznolik, da obuhvaća sve glazbene vrste toga vremena. Njegova 7. simfonija nastala je u Beču 1822. godine, a sam skladatelj nikad je nije čuo u izvedbi. U skladanju je slijedio Betthovena, ali Schubertova narav nikada nije bila slična njegovoj dramatičnosti. U 7. simfoniji ostvario je najviše svoj glazbeni stil, a ona se sastoji od dva stavka, Allegro moderato i Andante con moto, oblikovana kao sonatni oblik. Tumačeći svaki od njih Brlobuš je davao primjere na klaviru, a na kraju predavanje potkrijepio i glazbom sa CD-a.

Nove knjige Matičine naklade

Geneza mitotvornih fenomena

Knjiga Joanne Rapacke Leksikon hrvatskih tradicija, izišla u Matičinoj nakladi, predstavljena je 12. veljače u dvorani Matice hrvatske.

O Joanni Rapackoj, poljskoj slavistici, kroatistici i polonistici, preminuloj 2000. godine, govorila je Dunja Fališevac, istaknuvši posvemašnju posvećenost njezina znanstvenoga rada hrvatskoj kulturi, o čemu je objavljivala i mnoge knjige, uglavnom na poljskom jeziku. U nas je dosad bila prevedena tek jedna, Zaljubljeni u vilu, u kojoj su okupljeni prijevodi najvažnijih studija i rasprava posvećenih različitim problemima hrvatske književnosti i kulture. Posljednja autoričina knjiga, Leksikon hrvatskih tradicija, dostupna sada i na hrvatskom jeziku, opisuje i objašnjava genezu najvažnijih mitotvornih fenomena i simbola hrvatske povijesti, kulture i književnosti, kojom je željela upoznati čitatelja s kodom hrvatske kulture. Izvrsno opremljena, jedna je od najvažnijih knjiga na području potvrđivanja hrvatskoga nacionalnog identiteta.

Autoričina bliska prijateljica, a ujedno stručna suradnica i jezična redaktorica knjige, Dragica Malić, istaknula je kako u njoj do izražaja dolazi autoričino golemo znanje o hrvatskoj kulturi i civilizaciji, kojim nam govori mnogo o nama samima gledajući nas sa strane. Bila je svjesna da su njezina objašnjenja tek jedna moguća interpretacija. Kako je istaknula Dragica Malić, ni jedan naš autor do sada nije napravio ovakvu knjigu te je istaknula nadu da će im ova postati poticaj.

Josip Bratulić istaknuo je kako je ovakvih knjiga, koje sažimaju mitove i miteme, malo i u svijetu, pa je stoga knjiga Joanne Rapacke, znanstvenice široka pogleda, jedinstvena. U njoj je svaki tekst široko zasnovan i ide u dubinu te je, kako je rekao Bratulić, u taj priručnik dobro zaviriti.

Na kraju je o knjizi govorio i njezin prevoditelj Dalibor Blažina, ističući probleme na koje je u svom poslu nailazio, ali i izazovnost i poučnost rada na njoj.

Antonija Vranić

Ciklus Mladi glazbenici u Matici hrvatskoj

Najava koncerta Đane Kahriman

U sklopu ciklusa Mladi glazbenici u Matici hrvatskoj 23. veljače koncert će održati violinistica Đana Kahriman. Na programu će se naći djela Locatellija, Wieniawskog, Sarasasate, Tartinija, kao i praizvedba djela hrvatskoga skladatelja Pere Šiše.

Đana Kahriman (rođena 1989) učenica je Umjetničke škole Luke Sorkočevića u Dubrovniku. Iako jako mlada, dobitnica je brojnih nagrada, od kojih se posebno ističe ona na Međunarodnom natjecanju Etide i skale održanu u Zagrebu 2003, na kojem je dobila titulu apsolutne pobjednice. Prvu nagradu i posebnu nagradu za najboljeg inozemnog violinista osvojila je na Međunarodnom natjecanju Verdi Note u Rimu 2001, a prve i druge nagrade osvajala je i na Hrvatskom natjecanju učenika i studenata glazbe i plesa.

Uz uspješene solističke nastupe tu su i nastupi s Dubrovačkim simfonijskim orkestrom i Sarajevskom filharmonijom. I dalje se usavršava na seminarima te kod uglednih pedagoga.