Sto četrdeset godina Slovenske matice

Slovenska matica do 1894. zvala se Matica slovenska, a osnovana je — nakon brojnih neuspjelih dvadesetogodišnjih pokušaja 1864. nastojanjem nekolicine intelektualaca iz Maribora. Već je prije u Koruškoj bila osnovana Družba sv. Mohorja koja se brinula za pučku književnost i prosvjetu. Kad su inicijativu za utemeljenje Matice preuzeli Fran Levstik i Fran Cegnar, vlada je potvrdila pravila Matice slovenske 4. veljače 1864. te je od toga datuma ta najstarija kulturna i znanstvena ustanova Slovenaca počela djelovati. Potkraj te godine izašla je i prva Matičina publikacija, a u svibnju 1865. sazvana je Osnivačka skupština Matice slovenske. To je vrijeme tzv. prvaka koje traje do 1871. Iako je Matica slovenska imala svoje izabrane predsjednike, duhovni vođa ustanove bio je Janez Bleiweis. Početak je bio dosta skroman — jedna knjiga godišnje — Koledar slovenski, odnosno Narodni koledar. Prva važna knjiga bila je povijest slovenskoga naroda — Zgodovina slovenskega naroda Janeza Trdine (1866). Od 1864. do 1881. glavna edicija »Letopis Matice slovenske« okreće se širem području raznih struka znanosti i ustroju terminologije za sva područja života.

Od 1882. do kraja stoljeća članstvo Slovenske matice naraslo je na nekoliko tisuća. Izlaze važne knjige slovenske književnosti i kulture. Posebice je znamenito bilo izdanje slovenskih narodnih pjesama koje je uređivao Karel Šrekelj. Sličnu ulogu imaju dvije nezaobilazne knjižne zbirke: Zabavna knjižnica i Knezova knjižnica i napose Zbornik Slovenske matice s biranim i raznovrsnim tekstovima. Matica okuplja u svojim redovima najbolje slovenske književnike i znanstvenike: Ivana Cankara, Otona Župančiča, Franceta Ks. Meška, Vladimira Levstika, a u kasnijim godinama još Franceta Bevka, Miška Kranjca, Božidara Krefta, Izidora Cankara (Povijest likovne umjetnosti u zapadnoj Europi), Franca Kidriča (Povijest slovenske književnosti), Antona Melika (Slovenija), i druge. Članovi Slovenske matice sve su snage uprli u osnivanje Sveučilišta u Ljubljani, a zatim i Slovenske akademije. Time djelatnost Slovenske matice nije smanjena, nego dapače proširena i povećana.

Iako je dio imovine izgubila 1919. i ponovno 1945, iako od 1941. do 1945. nije djelovala te je i nakon Prvoga i nakon Drugoga svjetskoga rata počela ispočetka i iznova, uspjela je u bogatoj nakladničkoj djelatnosti u Sloveniji ne samo opstati nego i zadržati identitet. Proširila je nakladničku djelatnost i na beletristiku — na poeziju i prozu, domaću i stranu, a jednako tako i na filozofiju. Izdajući godišnje desetak knjiga Slovenska matica nastavlja tradiciju služenja slovenskom narodu temeljnim djelima iz nacionalne i opće povijesti, kulture, umjetnosti, filozofije i napose književnosti.

Ove godine, 4. veljače, proslavila je svečanom akademijom 140. obljetnicu postojanja i djelovanja. Taj je dan Slovenskoj matici podijeljeno visoko državno priznanje, što se protumačilo kao početak novih odnosa sa slovenskom državnom politikom. Na svečanoj akademiji dvoje glumaca govorilo je tekstove važnih odredbi, zaključaka i dokumenata, koje je izabrao Matičin tajnik Drago Jančar, a koji osvjetljavaju put Slovenske matice u ovih stotinu i četrdeset godina. Predsjednik Slovenske matice, prof. dr. Joža Mahnič, govorio je o povijesti i značenju Slovenske matice u slovenskome narodu. Glazbeni dio pripao je Slovenskom kvartetu pozauna. Prigodna edicija o Slovenskoj matici s riječima Včeraj. Danes. Jutri veličinom slova upozorava da je budućnost Slovenske matice (Jutri) važnija od prošlosti (Včeraj).

U ime Matice hrvatske i njezina predsjednika Igora Zidića svečanosti su prisustvovali potpredsjednik Stjepan Sučić i član Glavnog odbora Josip Bratulić. On je na domjenku za članove Slovenske matice i goste pozdravio prisutne, zažaljevši Slovenskoj matici i u budućnosti uspješno djelovanje u slovenskom narodu. Poželjeti je i bolju suradnju naših matica. Dogovori su već postignuti, treba ih samo ostvariti.

Josip Bratulić