Sjajno reizdanje

Sjajno reizdanje

Prošle je godine EMI Classics objavio kompilaciju odabranih snimaka Simona Rattlea iz osamdesetih godina. To je razdoblje njegove dirigentske karijere bilo u znaku vodstva City of Birmingham Symphony Orchestra. Današnji šef, dirigent Berlinske filharmonije Sir Simon Rattle (rođen u Liverpoolu 1955) svoj je međunarodni dirigentski ugled stekao upravo kao umjetnički ravnatelj spomenutog orkestra. U sedamnaest godina zajedničkog rada, City od Birmingham Symphony Orchestra pod Rattleovim je vodstvom postao jedan od najprestižnijih europskih simfonijskih ansambala, čije su mnoge izvedbe ostale zabilježene upravo na nosačima zvuka EMI. Rattle je već dvadesetak godina pod ekskluzivnim ugovorom s tvrtkom EMI, koja danas ima dovoljno razloga za objavljivanje reedicije njegovih ranijih snimaka.

Spomenuti CD primjer je takvog diskografskog izdanja koje Simona Rattlea predstavlja u punom sjaju interpreta djela engleskih skladatelja Gustava Holsta i Benjamina Brittena. Snimka poznate Holstove orkestralne suite Planeti iz godine je 1980, a Brittenove Sinfonia da Requiem iz 1984. Planete izvodi orkestar Philharmonia, a Brittena Birminghamski simfonijski orkestar. Snimke su vrlo kvalitetne (potpisuju ih producent John Villan i tonmajstor Michael Sheady), a Rattleovo tumačenje oba djela klasično je jednostavno, pročišćeno, i odaje onu jednostavnost jasne koncepcije koja je do danas ostala njegovom najvažnijom dirigentskom značajkom.

Zahtjevne dionice limenih puhača

Veliki kontrasti ugođaja u pojedinim stavcima Holstove suite, posebice između karaktera ritmičke strukture ratobornog Marsa, himničkog sjaja melodike kraljevskog Jupitera ili gotovo impresionističkih promjena orkestralnih boja mističnog Urana, u izvedbi orkestra Philharmonia zvuči savršeno precizno, istodobno i fleksibilno, s izvanredno razrađenim, intonativno savršeno čistim dionicama svih sekcija, posebice u dionicama zahtjevno pisanih limenih puhača. Njihova je uloga u ovoj Holstovoj partituri od najveće važnosti, a Rattle, svojim izvanrednim osjećajem za balans orkestralnog zvuka, racionalnim stavom spram ravnoteže snaga u orkestru koji proizlazi iz čistoće njegove dirigentske vizije, ostvaruje interpretaciju impresionantne snage i uvjerljivosti. Sličan dojam ostavlja — u glazbenom izričaju Holstu sasvim kontrastna Brittenova Sinfonia da Requiem. Ona nastaje 1940. za Brittenova boravka u Americi, nakon smrti njegova oca. Ta trostavačna skladba prava je Misa za mrtve, ali bez riječi, namijenjena upravo izvođenju u koncertnoj dvorani. Polagani uvodni stavak na koji se bez pauze nadovezuje ritmički pregnantni Totentanz i umirujući finale sa široko raspjevanom melodijom velike gradacije, okvir su ove Brittenove vrlo osebujne skladbe snažno ispovjednog karaktera. Suvišno je potcrtavati perfekciju muziciranja Birminghamskog simfonijskog orkestra pod Rattleovim ravnanjem. Jasnoća koncepcije kod njega je uvijek povezana s transparentnošću orkestralnog zvuka, koju on uspijeva ostvariti, čini se, bez osobita inzistiranja na besprijekornosti svirke, više kao rezultat potpune koncentriranosti na prirodni protok glazbe. Jednostavnost je bila i ostala glavna vrlina Rattleova dirigiranja. Tako i snimke s orkestrom Philharmonia i Birminghamskim simfonijskim orkestrom na ovom CD-u odaju snagu njegove dirigentske sposobnosti na najjednostavniji način: kao neupitnu, samo po sebi razumljivu kvalitetu koja se ostvaruje čim on stane pred orkestar. Ukratko, Holstovi se Planeti i Brittenova Sinfonia da Requiem u muziciranju spomenutih orkestara pod Rattleovim ravnanjem doživljavaju kao izvedbe koje biste uvijek rado ponovno čuli.

Bosiljka Perić Kempf