Sigurno vladanje instrumentom

Sigurno vladanje instrumentom

Od početka koncerta mladi je violončelist pokazao veliku izražajnost svoje svirke s lijepim, dorađenim i izjednačenim tonom te vibratom na glazbalu

Dvadesetogodišnji violončelist Vinko Rucner, član obitelji zagrebačkih glazbenika izvođača, nastupio je u ponedjeljak 9. veljače na uvodnom koncertu druge polovice ciklusa Mladi glazbenici u Matici hrvatskoj u novoj dvorani palače ove najstarije hrvatske kulturne udruge. Glasovirsku pratnju na koncertu preuzela je Srebrenka Poljak.

Prvo djelo na rasporedu ovog recitala bez stanke u izvedbi mladoga violončelista — studenta u razredu izvanrednoga profesora Andreja Petrača na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, kod kojeg je nastavio studij nakon učenja violončela u Glazbenom učilištu Elly Bašić kod Dobrile Berković-Magdalenić — bila je Koncertantna rapsodija Borisa Papandopula. Tako je to djelo nazvao Valter Dešpalj u svojoj redakciji. Prema originalu to je trostavčani Introduzione, arioso e danza za violončelo i glasovir, pisan u poznatoj Papandopulovj maniri, zahvalnoj za onog koji sigurno vlada instrumentom, što je Vinko Rucner pokazao.

Slijedila je praizvedba Attacce za violončelo solo Zlatka Tanodija. Kratko i efektno djelo ugodna zvuka, napisano kako kaže sâm skladatlej, »kao etida, pa i mogući bis, s naglašenim pristupom tehničkim problemima«.

Melodiozni dijalog

Treće i posljednje djelo na rasporedu bila je četverostavačna Sonata za violončelo i glasovir u g-molu, op. 19 (1901) ruskoga skladatelja Sergeja Vasiljeviča Rahmanjinova. U tom djelu glasovir igra ne samo dominantnu ulogu nego i pokriva velik dio teksta velikom zahtjevnošću, kojem se violončelo suprotstavlja više ili manje smirenim melodioznim dijalogom s virutoznim nastupima kratka daha.

U toj bi situaciji bilo ispravno u programu barem nekoliko riječi posvetiti glasoviraču, u ovom slučaju pijanistici Srebrenki Poljak, koja je više nego sjajno obavila svoj dio umjetničkog sudjelovanja.

Iz toga ne proizlazi kako je svirka Vinka Rucnera bila manje odgovorna ili uspješna. Upravo suprotno. Od početka koncerta mladi je violončelist pokazao visok stupanj sigurnosti vladanja violončelom uz veliku izražajnost svoje svirke s lijepim, dorađenim i izjednačenim tonom te vibratom na glazbalu, koje, uz takvu svirku, pokazuje pravu ljepotu zvuka i tehničkog dometa duboka gudačkog instrumenta.

Unutar vrlo dobra izvedbenog dojma mladom bismo umjetniku u sadašnjem slijedu razvoja savjetovali da otkloni glasno disanje, koje remeti slušnu predodžbu njegove svirke za vrijeme nastupa.

Zlatko Stahuljak