Vijenac 260

Fotografija

Iz zbirke hrvatske fotografije Fotokluba Zagreb: Zdenko Strižić

Sažimanje vremena i prostora

Iz zbirke hrvatske fotografije Fotokluba Zagreb: Danilo Dučak

Sažimanje vremena i prostora

Danilo Dučak rođen je 1953. u Zagrebu. Školu primijenjenih umjetnosti završava godine 1972, kada se upisuje na Akademiju likovnih umjetnosti, koju završava u klasi profesora Reisera godine 1977.

Član je Fotokluba Zagreb od godine 1973. Svoje radove izlaže od godine 1974. Vrlo rano održava dvije samostalne izložbe fotografije (1974. u Grazu i 1976. u Zagrebu), kojima skreće pozornost javnosti na svoj avangardni i do tada neuobičajen pristup fotografiji. Član je ULUPUH-a od godine 1977.

Kada se potkraj sedamdesetih godina pojavio časopis »Polet«, uz fotografa Sinišu Knafleca Dučak je jedan među prvim istaknutim poletovcima. Za nastanak tada karakteristične »Poletove« fotografije najzaslužniji je bio grafički urednik Goran Trbuljak, time što je počeo tretirati fotografiju na način do tada neviđen u nas (velike fotografije na stranici, cijele fotografije kako su došle od fotografa, bez naknadnog umjetničkog kadriranja). Na taj način fotografija postaje ravnopravna tekstu. Izazovu ne mogu odoljeti ni mnogi mlađi poletovci potekli iz Fotokluba Zagreb, koji se odvajaju od klupskog stila i izlagačke djelatnosti krenuvši novim poletovskim putovima.

Sedamdesetih i osamdeseth godina Dučak aktivno izlaže svoje radove na brojnim izložbama fotografije, osvojivši mnoge vrijedne nagrade. Njegov će izložbeni rad biti prekinut 1988-89, kada odlazi u Sjedinjene Države (New York), gdje se uglavnom posvećuje izradbi naslovnih stranica knjiga (oko tisuću do sada).

Živi u radi u Sjedinjenim Državama, New York, a u planu mu je povratak u Hrvatsku, Motovun, gdje će se uz slikarstvo, za koje sam kaže da je njegova prva ljubav, baviti i izradbom animiranih filmova s pomoću računala u 3D-animaciji. Prvi takav film prikazan mu je u Motovunu prošle godine.

slika

Vladko Lozić


Danilo Dučak pokrenuo je intenzivnu fotografsku aktivnost odmah nakon pristupa Fotoklubu Zagreb. Već svojim prvim izložbenim iskoracima pokazuje kako će kamera postati i ostati njegovo osnovno izražajno sredstvo. Obrađivat će mnoge životne situacije, prenositi poruke vlastitih iskustava iz sredine svog kretanja i boravka, a ponajbolje će radove ostvariti potkraj sedamdesetih godina, okružen doista sjajnom generacijom mladih fotografa vezanih uz časopis »Polet«. Aktualizirao je svojim fotografijama mnoge zanimljivosti svakodnevice, dajući joj posve drukčiji estetski smisao od onoga što je naša publika u to doba željela ili bila navikla gledati.

Shvaćajući kompleksnost fotografske poruke s vremenom ulazi u stvaranje kompozicija u kojima će smislenost preuzeti osnovnu zadaću. One postaju mnogo preciznije, likovi i predmeti smještaju se na prava mjesta, određuju sadržaj i koncentriraju ga na bitno. Psihološka obrada likova, kao i važnost ambijenta, erotizam i neobičnost, gotovo su u funkciji naturalističkoga prenošenja istina njegovih susreta s okolinom.

Svaka od njegovih fotografija kritički nam progovara i opisuje društveno stanje u vremenu u kojem su nastale, s time da nikad nije upao u moguće formalne zamke površne prosudbe. Tako njegove fotografije nisu samo zanimljivi vremenski zapisi, one su i slike iznimnih sažimanja vremena i prostora autora s posebnim osjećajem za doživljaj i vizualni izričaj.

Zdenko Kuzmić

Vijenac 260

260 - 19. veljače 2004. | Arhiva

Klikni za povratak