Kako se Cigla kaže na marathiju?

Kako se Cigla kaže na marathiju?

Pune Nikada dosad na jeziku marathi, kojim govori pedesetak milijuna Indijaca, nije izvedena ni jedna hrvatska drama, da bi sad, u istom tjednu, čak dvije doživjele scensku praizvedbu. Šovagovićeva Cigla i otprilike polovica Gavranove drame Kad umire glumac doživjele su scensko čitanje, ne i punu produkciju, ali su se drame toliko svidjele i publici i onima koji su na njima radili da će obje drame do kraja godine zaživjeti na profesionalnim scenama Indije, vjerojatno u samom Mumbaiu (nekadašnjem Bombayu), glavnom indijskom kazališnom središtu. Drame su inače praizvedene na sveučilištu u Puneu, jednom od najjačih indijskih sveučilišnih centara, u izvedbi profesionalnih glumaca, a u organizaciji tamošnjega sveučilišta i Hrvatskoga centra ITI. Trodnevnom seminaru koji se bavio hrvatskom dramom u kontekstu europskoga kazališta, osim brojnih uglednih teatrologa i kazališnih kritičara koji su za ovu prigodu doputovali iz cijele Indije sudjelovao je i hrvatski veleposlanik u Indiji Dino Debeljuh. Predavanje o temi Hrvatska drama u kontekstu recentnog europskoga kazališnog trenutka s multimedijalnom prezentacijom održao je autor ove kolumne, a ono je poslužilo kao povod za raspravu o temi multikulturalnosti i europsko-indijskih kazališnih veza u kojem je sudjelovalo više uglednih indijskih doktora znanosti. U sklopu programa trebala je biti izvedena samo Cigla, a Gavranova drama, odnosno njezin prvi dio, bilo je posebno iznenađenje domaćina za sve prisutne.

Kad je Indija, nek je Indija...

Mumbai Kako Kazališni globus ne zalazi često na indijski potkontinent, šteta je ne iskoristiti prigodu i ne spomenuti premijeru upravo održanu u Mumbaiju, koja je uzbudila ovdašnje duhove jer je progovorila o temi o kojoj se u Indiji javno šuti, premda je vrlo prisutna. Prije tri godine knjiga spisateljice Pinki Virani Gorka čokolada progovorila je prvi put o temi seksualnog zlostavljanja djece dokumentima i izvještajima, a sad je poznata glumica Lushin Dubey uz pomoć redatelja Arvinda Gaura po njoj napravila monodramu koja je zapanjila naciju. Igrajući sama osam uloga, karaktera koji su bili svjedoci ili sudionici seksualnoga zlostavljanja djece Dubey je portretirala i žrtve i zločince, a uzbudljiv kazališni događaj popraćen je u pozadini i suhom, ali užasavajućom statistikom o broju takvih slučajeva u Indiji. Monodrama koja je uzbudila Mumbai u drugoj polovici veljače kreće na indijsku turneju kako bi upozorila na ozbiljan problem, a nakon toga uslijedit će inozemna gostovanja.

Koza presudila Izgubljenom raju

London S pozornica nekadašnje kolonije u srce nekadašnjega kraljevstva: čak dvije produkcije u istom tjednu Miltonova Izgubljenog raja trebale su biti glavna priča engleskih scena u ovom tjednu. I bile bi da se u Almeidi nije pojavila Albeejeva drama The Goat or who is Sylvia (Koza ili tko je Sylvia), koja razbija još jedan tabu: ljubav prema životinjama, ali u sasvim konkretnom smislu. Naime, junak ove drame, pedesetogodišnjak vrlo uspješne karijere, s dvadeset godina bračne sreće priznaje prijatelju svoj porok: zaljubljen je u rečenu kozu iz naslova, Sylviju, koju je pretvorio u — ljubavnicu. Prijatelj to odmah objavi ženi zaljubljenoga čudaka i nastaje lom. Anthony Page je iz Albeejeve drame režirao fascinantnu produkciju koja je osvojila West End i šokirala publiku, a Almeida je opet glavna priča u Londonu. Naizgled neobična komedija, u kojoj na početku glavni junak (igra ga Jonathan Pryce) zadivljen lamentira o grudima svoje ljubavnice pretvara se u tragediju, a tabu tema uspjela je uznemiriti čak i londonsku publiku. I tako je Sylvia poremetila uzvišene scenske kontemplacije Miltonova Izgubljenog raja, koje su u usporedbi s njezinim problemima sasvim izblijedjele.

Prolog i Epilog na psihijatriji

New York I dok se barem u ovom Kazališnom globusu indijsko kazalište bavi društvenim problemima (indijskima i hrvatskima!), a u Londonu zastranjivanjem ljudskih emocija, Broadway i dalje počiva na mjuziklu ciljanu na japanske turiste iz paket-aranžmana. Zato se u malim off-broadwayskim kazališnim kućama događaju zanimljive stvari. The Flu season u produkciji Rude Mechanicals Theater Company, mladoga pisca Willa Enoa u režiji Halla Brooksa hrabra je i nepredvidljiva drama koja se događa u psihijatrijskoj klinici među liječnicima, medicinskim sestrama i pacijentima. Glavni junaci drame međutim nisu oni nego — Prolog i Epilog. Raspravljaju o tome kako iz takva materijala pisac može uopće napisati nešto za scensko izvođenje. Kritika je pokazala veliku naklonost Enoovoj drami, koja je drukčija od svega što se trenutno može vidjeti na njujorškim scenama i koja najavljuje neke nove snage američke drame, koje nisu podložne starim normama i očekivanjima. A ni zamišljene za turističku publiku.

Jasen Boko