Hans Koller

(1921–2003)

Prije Drugoga svjetskog rata europske se razvijene zemlje nisu mogle pohvaliti jazz-glzbenicima američke klase. Izuzmemo li nekolicinu britanskih, povezanih u to doba komunikacijama i sličnošću jazzika s američkim jazzom, te nekoliko pariških pojedinaca na čelu s Djangom Reinhardtom, koji su nastupali s gostujućim američkim solistima, u drugim europskim državama pionire se pravog, a ne šlagerskog jazza moglo nabrojiti na prste jedne ruke. Jedan je od takvih, uz možda jedino švedskoga bariton-saksofonista Larsa Gullina, bio svakako Austrijanac Hans Koller, klarinetist i multisaksofonist rođen u Beču 1921. Visoko educiran na bečkoj Muzičkoj akademiji, Koller se kao vrlo mlad našao na glazbenim relacijama Beča, Münchena i Frakfurta te ga zbog toga svojataju i Austrija i Njemačka.

Cool jazz

Hans Koller je već prije početka Drugoga svjetskog rata vodio vlastite male sastave. Uzor mu je bio legendarni klarinetist i tenor-saksonist Lester Young. Njegovo se djelovanje tijekom Drugoga svjetskog rata u biografijama uporno prešućuje, iako se zna da je i u tom, za jazz vrlo nepovoljnu razdoblju kao džezist povremeno djelovao. Nakon završetka rata osniva u Beču sastav Hot Club Vienna, nastupa potom s njemačkim džezistima, pijanisticom Juttom Hipp i trombonistom Albertom Mangelsdorffom, a njegove su iznimne kvalitete tijekom europskih gostovanja uočili neki najistaknutiji američki džezisti poput Dizzyja Gillespieja, Stana Kentona, Billa Russa i Leeja Konitza, uzveši ga kao suradnika u svoje ansamble. Iskustva u big bandu Koller stječe u orkestru radiopostaje Südwestfunk pod ravnanjem američkog dirigenta Eddieja Sautera. Vodit će potom svoj glasoviti međunarodni kvartet s gitaristom Attilom Zollerom te američkim glazbenicima, kontrabasistom Oscarom Pettifordom i bubnjarem Kennyjem Clarkom, s kojim promovira europsku inačicu cool jazza, ne zaboravljajući ni svoje tradicionalne korijene zabilježene u neponovljivoj verziji skladbe Stompin’ At The Savoy. Od te tradicije preko cool jazza do free-jazza ostvarena sa sastavom Ensemble Free Sound, Koller je demonstrirao svu svoju širinu pogleda na jazz-glazbu. Upoznala ga je i zagrebačka jazz-publika kad sam ga s kvartetom 1982. pozvao na zagrebački jazz-festival. Upoznala ga je i kao vrlo nadarena apstraktnog slikara, jer mu je tada Austrijski kulturni institut u svojim prostorima organizirao izložbu slika.

Niz je svojih brojnih diskografskih ostvarenja s raznim ansamblima Hans Koller za frajburšku etiketu In And Out zaključio na svoj sedamdeseti rođendan, a presjek je njegovih ponajboljih snimaka izdan nedavno na šest kompakt-diskova.

Hansu Kolleru pripada neprijeporna zasluga europskoga jazz-korifeja, koji je svojom pojavom među prvima u Europi unio osjećaj tada možda ne velike, ali svakako važne kvalitativne ravnoteže dominaciji američkog jazza sredinom prošloga stoljeća.

Hans Koller umro je u svom bečkom stanu ubrzo nakon prošlog Božića, a vijest je o njegovoj smrti u europskoj jazz-periodici, da svjetsku ne spominjem, stigla sa zakašnjenjem, i nije bila obilježena na primjeren način. Stoga neka i ova rubrika bude skromnim prilogom korigiranju te pogreške.